E, potpisujem perkicu u svemu, a u ovome sto posto. Meni su svi ljudi primarno ljudi, a tek onda to što su po zanimanju i prema njima se odnosim kao i sa svima drugima - od srca. Bijeli mantil as such me ne impresionira, kao niti činjenica da je neko direktor, profesor, vozi ovakav ili onakav auto ili takve stvari. U stvari, kad netko ide isticat titule i funkcije to me "hladi" jer ja smatram da pristojni ljudi se sami ne hvale. Imam neko svoje životno pravilo - što je čovjek veća "faca", to je normalniji - i zasad sam primijetila da "pali" u svijetu menadžmenta, liječnika, znanstvenika. Naravno, mogu si dozvolit ovakav "luksuz" u svojoj situaciji, a možda bih drugačije postupila da se radi o mom životu ili životu nekog bližnjeg i da nemam nikakve alternative, onda bi vjerojatno posegnula za svime što mi je na raspolaganju i ne bi bila toliko "moralno izbirljiva". Ali, moj je stav da većina stvari nisu takvo pitanje života ili smrti i da imamo izbor, a ljudi su ljudi - imaš ih svakakvih - ali ja ipak volim gledat dobro u njima i očekivat najbolje. Barem danas izbora za liječenje neplodnosti. Ja bih ti zaželila sreću, to ti je u ovoj priči potrebnije i bitnije od toga hoćeš li kome ukazat znak paženje ili nećešperkica prvotno napisa
.