u principu sam protiv darivanja, osim u izvanrednim okolnostima...
sad da li tu pišemo o darivanju ili mitologoji?
ja sam se baš zbog eventualih mogućnosti da mpo u bolnici plaćam odlučila ići privatno držeći se one: "čist račun - duga ljubav", volim da je sve transparentno, a ne da ispadne da ako nešto daš da bi te netko primio, pogurao,.. ne znaš da li si dao dovoljno, previše ili premalo i da na kraju ispadne da imam puno lošiju uslugu za iste pare,...
teško je o tome suditi, da ti je majka, otac, muž,dijete,... teško bolestan i da neki novci ovise o tome da li će ozdraviti, biti operiran, teško je biti tvrd kod svojih stavova,....

kad sam jednom ležala u bolnici čula sam jako ružnu priču o mitologiji baš u mpo - "znalo" se koliko košta postupak, tada u markama, jedni ljudi (prijatelji cure koja mi je pričala) su bili već u xy
postupku i tokom godina istopila se sva njihova ušteđevina i više od toga, sjedili su doma na jednoj stolici koja im je ostala od rasprodaje imovine i plakali kako više nemaju što dati, kumovi su im kupili pršut, vino (i kartu za autobus) da odnesu i tako se oni uputili u posljednji postupak,...
oni su rekli da su donjeli pršut i vino, a dr. je rekao: pršut nije baš zdrav,a vino ne pijem, a sa markama mogu kupiti što ja hoću, žena je bila na rubu da izleti van, a muž je molio da je eto to njihov zadnji postupak i da im ako ikako može prihvati taj poklon, on je rekao, ajde, ajde neka bude, happy end je što je žena tada ostala trudna,... ako je lagala ta cura meni lažem i ja vama, meni se u grlu steglo, i stvarno ne razumjm da takvi ljudi postoje,...