Nagrađujete li svoje doktore?

[neya]

Cure, zanima me, kao što i naslov kaže, nagrađujete li, darujete li, poklanjate li što .... svojim MPO doktorima u državnim bolnicama?
Naime, dugo sam se liječila privatno gdje se točno znalo koliko što košta i osim koje sitnice, nisam imala potrebu dodatno darivati doktore.
Međutim, zanima me kako to stoji u državnim bolnicama? Da li se od mene očekuje da doktorima poklonim nešto, prije, za vrijeme ili poslije postupka? Što? Da li će se doktori uvrijediti na takvu ponudu/poklon?
Svako vaše iskustvo bi mi pomoglo jer se bojim da ne napravim neki gaf, ako poklonim ili ne poklonim nešto doktoru.
Ako ne želite o svojim iskustvima javno, bila bi vam jako zahvalna da mi napišete na pp što ste i u kojem trenutku poklonili dr.?
Tnx

[iva_luca]

Ja sam od onih buntovnih.... izdvajam za zdravstveno osiguranje lijepu svotici i imam pravo očekivat normalnu uslugu. Ponekad zaškripi... al, hebi ga! Mrzim licemjerje doktora koji se furaju na to da su potplćeni... da su gotovo pa u ravnini s bogom pa mi na ime obične terapije "prodaju" sveto ulje..... ili misle da su pripadaju "kasti posvećenih" zato što kad zavše faks imaju naslov dr. med. I ja sam studirala, i ja radim odgovoran posao ali ne očekujem od ljudi s kojima i za koje radim da mi plaćaju zimovanje u Kitzbuehelu! I ako samo osjetim da se od mene očekuje dodatno plaćanje ... grrrr
S druge strane, nije mi bed otići privatno i platiti. I tada očekujem vrhunsku uslugu.
A što se tiče sitnih pažnji, tu sam "mekša" na sestre (cvijeće, bombonijera, kavica, gablec, nakakav zgodan suvenir koji sam netom donijela s puta...).
S radošću se sjetim svoje dr. opće prakse i njezine sestre za svaki Božić. Kao izraz dubokog poštovanja za dugi niz godina korektnog postupanja prema meni kao pacijentu (nikad nisam ušla preko reda!!! ali, isto tako, nikad nisam ostala uskraćena za savjet, uputnicu koju trebam, pretragu koju bih možda trebala i slično).

[wonderwoman]

Kod mene je slicno kao sa iva-lucom...
Cak mrzim ideju da se doktorima u drzavnim klinikama kupuju skupi pokloni i slicno jer mi odmah padnu na pamet ljudi koji to sebi ne mogu priustiti, a zbog mene i meni slicnih mogu doci u situaciju da dobiju drukciji tretman zato jer su doktori navikli na "paznju" ....
Sto se sitnica tice - doktorima ponekad, ali sestrama ne propustam pokloniti neku cokoladu, bombonijeru i sl... I tu se jednako ponasam i u privatnim i drzavnim klinikama. Zgodan poklon su mi uvijek neki orijentalni slatkisi i kolaci koje ponesem iz Sarajeva, a za koje pretpostavljam da se ne mogu kupiti u Hr.

[Tia]

Nikada mi to nije palo na pamet i neće!

[alec]

tu i tamo koji sitni poklončić, ali čisti znak pažnje npr. griote,neka kavica...
ali samo kad sam jako dobre volje .

[andream]

Mi spremili doktoru koji je operirao MM (varikokela) čokoladu i vinjak, ali nismo uspjeli doći do njega još. Tek na kontroli u 1. mjesecu...

[rvukovi2]

Ja bih rado da mi netko objasni što je to nagrađivanje doktora i koji je iznos nagrade u pitanju, da li se misli na nagradu prije nego obavi posao ili nakon

ne provociram, pitam ozbiljno jer mi to nikad nije jasno pošto i doktorima u bolnici plaćamo jednako kao i privatniku, ali je modus drugačiji.
po istom pricipu sam plaćena i ja u svom poslu s obzirom da nisam privatnik.

u biti doktorovi kolege privatnici indirektno plaćaju i doktoru u sustavu zo, isto kao i meni koja radim u javnoj službi i sl.

ja isto nisam na čistom kad razmišljam o nagrađivanju nakon više nego očekivano dobro odrađenog posla

[ina33]

Evo jedne smiješne, a istinite zgode - nakon histeroskopije 2003. na SD-u (mislim da je to bilo taman post-Kurjak vrijeme kad su po SD-u visili oglasići da je zabranjeno sestrama davati bombonjere i sl. (ne znam točno parafrazirati) i kad je bio otvoren nekakav kontakt telefon, fax i mail za komentare pacijenata i to je bilo jako oglašavano)) ja sam se osjećala predivno. Stvarno, tretirana kao kraljica. A pogotovo jer sam istovremeno uspoređivala svoj doživljaj s doživljajem HSG-a na Merkuru koji je upao taman posred onog velikog liječničkog štrajka i di su me bezveze držali 3 dana u bolnici (a 3 dana sam ostala i na SD-u zbog operacije), nalaz se poslije zagubio pa sam ga lovala oko mjesec dana, uz minimalne informacije koje sam dobivala tijekom boravka u bolnici na pitanja - kad će biti HSG obavljen i poslije kakav mi je (odgovor: pisat će sve na papiru - na papiru je pisalo da trebam pit antibiotik i mirovat 6 dana, ali to nije još bio papir s nalazom itd).

Dakle, ja sam bila istinski sretna i više nego zadovoljna uslugom i odllučila se lijepo poslat faks zahvale s imenom i prezimenom na taj broj koji su naveli. Ne biste vjerovali da sam poslije, kad sam dolazila na kontrole, sve sestre znale koja sam (a neš' ti operacije - histeroskopija i boravak 3 dana u bolnici), razdragano me primale i zahvaljivale (doktor mi je poslije rekao da se moj faks čitao na kolegiju). Bilo mi je JAAKO drago, a očito i sestrama i doktoru - svi su poimence bili pohvaljeni.

A moji me prijatelji zekaju kad se povede sličan razgovor o nagrađivanju (zbog kojeg sam ja ipak više comfortable kod privatnika gdje to nije issue) - a ništa, ti mu/joj pošalji faks kao ina33.

A propos moje opće dr., to je jedna divna osoba, pravi family doctor iz snova, ne preprisna, ne pre distancirana, ne preveliki paničar, a niti ne ubija nadu, baš prati i usmjerava pacijenta u šumi specijalista i komplikacija - ono kako zamišljate da bi vaš familiy doktor iz američkih filmova trebao izgledati. Kod nje sam isto više od 10 godina, nikad ušla preko reda i to niti ne očekujem i njoj i sestri od srca svaki Božić odnesem simboličnu bombonjeru jer im imam potrebu zaželjeti sve naj-naj - ista spika kao iva_luca.

[ina33]

A inače, imamo dosta "doktorske dice" tj. kćerki i sinova liječnika i vidim koji je to stash "doktorskih pršuta" i čega sve ne, tako da je to ipak jako prisutno. Ali, ja ne mislim da je to way to go, ali nisam sad ni neka svetica da mi je o glavu. Ja sam od onih koji smatraju da bi liječničke plaće trebale biti diferenciranije i da bi trebali biti više plaćeni, a da ne govorimo da imaju veću slobodu u radu, da su liječničke "zvijezde" na neki način organizacijski prisiljene kao po korporacijama dijelit svoj know-how s drugim kolegama (npr. kod nas se doslovno status nezamijenjive zvijezde obeshrabruje) itd. Ovako mi se čini velika diskrepanca između doktora privatno i državno i u, npr. KB Split, već je primjetan odljev stručnjaka prema privatnicima i tu će morat nešto napraviti menadžment te bolnice, ali ovako - dovođenje stručnjaka, Dnevnik i stan od države (primjer kardiologije) je po meni vatrogasna mjera, a nije sustavno rješenje. Ali, sad bi onda opet morali potezat priče o zdravstvenom sustavu itd. Od nekud taj novac za zdravstvo mora doći, izgleda da ga je sada malo.

[didicro]

Ne, nikada.

Možda kada bi uspjela zatrudniti i roditi zdavo dijete možda bi onda nešto i poklonila. A to nešto ne znam stvarno što bi trebalo biti.
Vjerojatno .... :?

[zelimo_bebu]

Ako i zasluže, to im je posao! Ako pokažu i extra ljudskost, zahvaliti im riječima....ja nemam naviku to raditi, ali imam dvije med. sestre, koje i ovako poznam, koje me (kad me vide) utrpaju preko reda pa njima čokolada ili cedevita! Ako je to mito - neka je - nije mi žao!!!

[Deja2]

Imam neku potrebu za Božić i tak odnijeti nešto simbolično, ali zato što to zaista u tom trenutku i želim učiniti. Svojoj dr.opće prakse odnesem isto ponekad kavu koju znam da voli i to je to.

[marči]

možda je naslov teme nespretan, jer nagrada i zahvala nisu isto.

[fritulica1]

Do sada nisam imala poriv darivanja doktora. Što ne znači da se nekom njihovom iznimnom gestom taj poriv neće pojaviti (pri tom ne mislim na poklone tipa pršut, sir ) nego na nešto simbolično, nešto što progovara bolje od mene u datom trenutku.

[neya]

možda je naslov teme nespretan, jer nagrada i zahvala nisu isto.

Slažem se da je naslov nespretan, zato sam dalje i nabrojala darujete li im što, poklanjate li im nešto.
Stvarno nisam imala inspiraciju kako oblikovati naslov.

Ali opet mi nije jasno od kud toliko čuđenje na pitanje.

A moji me prijatelji zekaju kad se povede sličan razgovor o nagrađivanju (zbog kojeg sam ja ipak više comfortable kod privatnika gdje to nije issue) - a ništa, ti mu/joj pošalji faks kao ina33.

pa iz toga ipak proizlazi da ja nisam jedina koja o tome razgovara s prijateljima, na žalost to je naša svakidašnjica. I sama znam ljude koji poklanjaju, što zbog boljeg tretmana (ne samo kod doktora) što zbog bržeg dolaska na red, a što iz zahvalnosti i onih koji primaju poklone.

U jednom razgovoru s prijateljima povukla se i tema darivanja u MPO, i da li tako nešto može pomoći pa me zanimalo šta vi mislite o tome, odnosno više kakva je "praksa".
Tražeći da li je takva tema već možda pokrenuta, naišla sam tamo negdje na pdf-u porod da je uobičajeno sestri koja obuće dijete ili onoj koja ga prva pokaže tati, dati neke eure. To sam prvi put čula, ali kak sam ja i inače dosta hantrava kad su takve stvari u pitanju, mislim si da možda nešto takvo postoji i na mpo, pa evo da pitam.

Ja bih rado da mi netko objasni što je to nagrađivanje doktora i koji je iznos nagrade u pitanju, da li se misli na nagradu prije nego obavi posao ili nakon

Ja sam se potrudila objasniti što sam ja mislila pod time, a iznos i timing i mene zanimaju, ali bojim se da to nećemo saznati jer se vjerojatno i neće javiti netko ko je poklonio više od 10 dkg kave i podjeliti javno s nama da li mu je to i kako pomoglo.

Da dodam da i ja mrzim ideju o darivanju, nagrađivanju ili čemu već, ali bila bi spremna na to kada bi mi bilo kako moglo pomoći.

[ina33]

Točno, neya, dobro si to sažela sve i vjerujem da si ipak dobila odgovor na neka svoja pitanja koliko ih ovdje možeš dobiti, čisto da vidiš kako dio nas razmišlja .

[perkica]

Ja sam strogo protiv poklona i "kupovanja" pažnje.... ali prekršila sam nekoliko puta to pravilo. Naime, nakon ljudskog ponašanja nekih doktora, s naglaskom, nakon, sam dolazila punih kesa poklona kao pića, keksa, bombonijera doktorima. I nije mi žao zbog toga. Pokloni su bili namjenjeni osobi, a ne doktoru ili sestri.
I u pravu si..... nitko ti neće reći da je dao doktorima poklon, bilo kakav da bi prije uletio u postupak npr. Sva sreća da je tako jer da nije značilo da bi se naša država potpuno srozala. Dosta je što znam da su se dijelili "pokloni", ne treba ni još netko i to otvoreno priznat kao da se hvali.
Pitaš da li se to isplati? Ovisi kakva si osoba. Isplati se ako pod svaku cijenu želiš preskočiti red u pojedinim klinima i nečeš se osječati loše zbog toga. I ne treba mi nitko tvrditi suprotno jer sam osobno svjedočila takvom postupku... i otišla u privatne klinike gdje znam što i zašto plačam. Ja ne mogu progutati svašta. Ali ne mogu svi priuštiti taj izbor i to razumijem.
Kao i rvukovi, i ja ima svoju plaču i na radnom sam mjestu gdje bi mogla fino zaraditi malo veći profit sa strane bez da ikome sa strane stvarno napravim zlo. Ali napravila bih sebi i mojoj obitelji bez obzira da li bi se to doznalo ili ne.
I nije svuda tako i nisu svi doktori isti. I nismo sve mi iste.... Izbor je samo tvoj, samo pripazi da ne naiđeš na onoga dobroga pa ga uvrijediš

[v&v]

Apsolutno sam protiv bilo kakvih "darivanja". Zapravo, do sada baš i nisam bila u prilici imati ikakve veze s doktorima, ali i nakon ove dijagnoze i svih dosadašnjih i budućih kontakata s doktorima mišljenje neću promijeniti. I ja radim, a osim plaće za svoj trud i zalaganje ne dobijem ništa drugo, dakle...

[pujica]

iskreno, ja mislim da je upravo taj pradavni obicaj da se doktorima nesto odnese u znak zahvalnosti uvelike pridonio rasirenosti korupcije koja nazalost postoji danas

zasto ne nosimo poklone racunovodji, frizerki i kozmeticarki, pa cak u najvise slucajeva niti npr. zubaru, koji je isto tako doktor koji brine o nama ili inim drugim ljudima cije usluge koristimo tijekom godine?

fenomenalna mi je ideja s pohvalnim faksom od ine33, kao sto volim vidjeti i kad ljudi objave zahvalu u novinama (jer bi inace sve bila samo negativna strana), uvijek uzimam i trazim vremena da doktoru (ili nekome drugom) iskreno zahvalim na onome sto su ucinili za mene, ali nikada ne nosim nista

[ina33]

Pokloni su bili namjenjeni osobi, a ne doktoru ili sestri.

E, potpisujem perkicu u svemu, a u ovome sto posto. Meni su svi ljudi primarno ljudi, a tek onda to što su po zanimanju i prema njima se odnosim kao i sa svima drugima - od srca. Bijeli mantil as such me ne impresionira, kao niti činjenica da je neko direktor, profesor, vozi ovakav ili onakav auto ili takve stvari. U stvari, kad netko ide isticat titule i funkcije to me "hladi" jer ja smatram da pristojni ljudi se sami ne hvale. Imam neko svoje životno pravilo - što je čovjek veća "faca", to je normalniji - i zasad sam primijetila da "pali" u svijetu menadžmenta, liječnika, znanstvenika. Naravno, mogu si dozvolit ovakav "luksuz" u svojoj situaciji, a možda bih drugačije postupila da se radi o mom životu ili životu nekog bližnjeg i da nemam nikakve alternative, onda bi vjerojatno posegnula za svime što mi je na raspolaganju i ne bi bila toliko "moralno izbirljiva". Ali, moj je stav da većina stvari nisu takvo pitanje života ili smrti i da imamo izbor, a ljudi su ljudi - imaš ih svakakvih - ali ja ipak volim gledat dobro u njima i očekivat najbolje. Barem danas izbora za liječenje neplodnosti. Ja bih ti zaželila sreću, to ti je u ovoj priči potrebnije i bitnije od toga hoćeš li kome ukazat znak paženje ili nećeš .

[sandra-zvrk]

Moram priznati da sam pročitajući naslov posta odlučila preskočiti isti, a onda sam zaražena ovim forumom nastavila čitati postove ovaj put i dalje od stranice 4. I naletila na post : Sitnice koje život znače! Toliko i :D koju opisujete od strane bolničkog osoblja da me sve stislo.

Sad znam da je vrijeme da postanem mama - postajem pravi pekmez!!
, a pokušavam biti 8) .

Ljudi se mijenjaju pa možda nakon -stručnim riječnikom- poz. bete i ja krenem u shoping bombonjere!

[rajvos]

Moram priznati da sam nakon jednog postupka htjela zahvaliti tadašnjem dr na nesebičnoj pažnji koju mi je poklanjao i za svo strpljenje koje je imao za mene,međutim on nikakvu zahvalu nije htio primiti,skromno je rekao da je to njegov posao i lako čemo se počastiti kad uspije

[ina33]

Je, tako sam čula i ja za svoga dragog doka da govori . Ali - meni je to čak i normalno i očekivano. Oboje smo tu zreli, pristojni, korektni i po meni al pari, samo što smo u različitim ulogama i meni je to onako fer odnos koji ja očekujem. I od srca dijelim osmijehe i hvale, a mislim da im je to isto OK i da im je i to lijepo primit. Drugo me ne zanima u slučaju da mi život nije ugrožen ili trpim razarajuće bolove, onda smanujem kriterije.

[iva_luca]

zasto ne nosimo poklone racunovodji, frizerki i kozmeticarki, pa cak u najvise slucajeva niti npr. zubaru, koji je isto tako doktor koji brine o nama ili inim drugim ljudima cije usluge koristimo tijekom godine?

Ma poklanjamo, ko što perkica reče, dragim ljudima. Ali ne kao mito nego kao pažnju. Eto, neki sam dan svojoj frizerki poklonila jesenski buketić (ono - tikvica, komadić kukuruza, par kestena, jabuka... i sve to na podlozi od grančica...).

Rekla bih da je "narodni običaj" darivati doktora. Zvalo se to "za kavu" ili za "frizuru" al činjenjica je da još uvijek ima ljudi (osobno ih poznajem više) koji smatraju da neće dobiti kvalitetnu uslugu ako doktoru ne uvale plavu kuvertu. Pogotovo ako znaju ili naslućuju da će im trebati dulji tretman i više pretraga. A svjedočila sam i jednom slučaju kad se za pregled kod uvaženog internista, na moj užas i sveopću nevjericu, u kovertu ubacila tisućica, ne kuna, nego eura! A rezultat je bio - preporuka da se ode drugom doktoru! Hehehehe 8)

Ima toga i u MPO. Znam ženu koja je platila da preskoči red za stimulaciju - u međuvremenu ostala trudna prirodno (srećom, rekla bih, jer nije oduzela red nekoj od onih koje su u to vrijeme cupkale na listi).

Gledajući što sam gore napisala uočavam "naravoučenje" - platio ne platio , dobit ćeš ono što ti je namijenjeno i kada ti je namijenjeno i ni trenutka prije.

[ina33]

[quote="iva_luca"]

Gledajući što sam gore napisala uočavam "naravoučenje" - platio ne platio , dobit ćeš ono što ti je namijenjeno i kada ti je namijenjeno i ni trenutka prije.

Ma, iz usta uzeto . Najbolje se lijepo informirat o svojoj bolesti, to je teža i možda dosadnija, ali dugoročno po meni najisplativija strategija, ako ništa - bar imaš neki smjer što i kako i stav što bi sad ti sam sa sobom radio i sigurnost kad barataš nekim faktima. Jer, svako liječenje, kao i svaki odnos je odnos suradnje - razumijevanje što se s tobom zbiva, zajednički dogovor s liječnikom što i kako dalje.

[wonderwoman]

Neko mi je rekao da se u Americi dopustaju pokloni doktorima, mentorima, poslovnim partnerima i sl. u vrijednosti do cca 20$. Sve preko toga se smatra mitom i ako nekome ponudite takav poklon i on ga prihvati, mozete protiv takve osobe podnijeti prijavu... Po meni bi bilo super kad bi se i kod nas uveo takav neki sistem...

[ina33]

Uvjerena sam da tako nešto i postoji, vjerojatno postoje Etički kodeksi tipa na VV-u (čim imaju one ISO standarde, vjerojatno i imaju tako nešto). Kod nas u firmi to postoji - točno je definirano tko što smije i što se ne smatra mitom (poklon do koje vrijednosti, uključivo ponašanje ako ti dobavljač nudi slanje na seminare itd. - svi slučajevi su pokriveni). Tako izverbalizirano pravilo bitno olakšava stvari i čini ih transparentnim - ili s ove ili s one strane propisa, jednostavno je.

[ina33]

Mislim, nema sivila i nisam znao - svi zaposlenici moraju potpisati da su upoznati s Etičkim kodeksom. Ne mora se ići tako daleko do Amerike za takve stvari .

[rvukovi2]

i ina, onda,do koje vrijednosti smijete primiti poklon ako smijem znati?

[ina33]

Kako nisam na poslu direktno vezana radom s vanjskim strankama nisam zapamtila brojke, ali mogu ti odokativno reći da je u svim firmama to reda veličine 100-200 kn, računaj da ti je to otprilike vrijednost jedne malo bolje bombonjere ili buketa cvijeća. Sve preko toga je fraud, a u biti je to i logično, ne čini vam se? Samo je puno jednostavnije kad to netko i napiše i upozori vas.

[wonderwoman]

Mislim, nema sivila i nisam znao - svi zaposlenici moraju potpisati da su upoznati s Etičkim kodeksom. Ne mora se ići tako daleko do Amerike za takve stvari .

Ja sam prilicno sigurna da kod nas, to ako i postoji, uopce ne funkcionira iz prostog razloga sto nisam cula ni za jedan slucaj primanja mita te vrste (Mislim, da se nekoga pozvalo na odgovornost zbog krsenja tog Etickog kodeksa).
Osim toga, zasto bi to ovisilo od firme do firme, kad bi se moglo fino, na drzavnom nivou regulirati :?

[fjora]

u principu sam protiv darivanja, osim u izvanrednim okolnostima...
sad da li tu pišemo o darivanju ili mitologoji?
ja sam se baš zbog eventualih mogućnosti da mpo u bolnici plaćam odlučila ići privatno držeći se one: "čist račun - duga ljubav", volim da je sve transparentno, a ne da ispadne da ako nešto daš da bi te netko primio, pogurao,.. ne znaš da li si dao dovoljno, previše ili premalo i da na kraju ispadne da imam puno lošiju uslugu za iste pare,...
teško je o tome suditi, da ti je majka, otac, muž,dijete,... teško bolestan i da neki novci ovise o tome da li će ozdraviti, biti operiran, teško je biti tvrd kod svojih stavova,....

kad sam jednom ležala u bolnici čula sam jako ružnu priču o mitologiji baš u mpo - "znalo" se koliko košta postupak, tada u markama, jedni ljudi (prijatelji cure koja mi je pričala) su bili već u xy
postupku i tokom godina istopila se sva njihova ušteđevina i više od toga, sjedili su doma na jednoj stolici koja im je ostala od rasprodaje imovine i plakali kako više nemaju što dati, kumovi su im kupili pršut, vino (i kartu za autobus) da odnesu i tako se oni uputili u posljednji postupak,...
oni su rekli da su donjeli pršut i vino, a dr. je rekao: pršut nije baš zdrav,a vino ne pijem, a sa markama mogu kupiti što ja hoću, žena je bila na rubu da izleti van, a muž je molio da je eto to njihov zadnji postupak i da im ako ikako može prihvati taj poklon, on je rekao, ajde, ajde neka bude, happy end je što je žena tada ostala trudna,... ako je lagala ta cura meni lažem i ja vama, meni se u grlu steglo, i stvarno ne razumjm da takvi ljudi postoje,...

[ina33]

Wonder, ne mislim da to treba regulirati na državnom nivou, iako sam uvjerena da postoje takvi pravilnici di god se pojave i ISO certifikati, osim toga nedavno je bilo u HR dosta onako publiciranih slučajeva po naslovnicama pa je javnost isto stekla neki filing što je mito, a što nije, a više-manje je filing uvijek isti - bombonjera it's OK, umjetnička slika - e, to je već drugi par postola.

Slažem se s fjorom - sigurno da ne bih bila svetica u takvim slučajevima i općenito ne volim lake osude ljudi, ali opet - drag mi je ovaj smjer u kojem idemo.

Da sam čula takve priče - jesam. Ali, sve ih je manje u ovih 7 godina mojih gino-centrifugiranja. Uzroci - više se o tome u medijima piše, više se anatemizira, pristupni pregovori EU i ulazak stranaca čisti donekle tu situaciju, a, tenk ju Lord, i konkurencija čini svoje - ako se nećeš liječiti tu - možeš tamo, izbor postoji, neće te primiti dr. x, eno možeš kod dr. Y-a. Osobno ne volim aure ni oko kojih figura - epitete "hodajućih anđela" ili čega god. To su stručnjaci i to je već samo po sebi veliki kompliment. Nije ništa o glavu i nitko nije svemoguć (osim stvarno stvari koje su o glavu - ugrožen život, stravični bolovi). Ja najviše volim onako profesionalan i topao odnos, ali na određenoj distanci i previše personalizacije (po mom nekom filingu, ne mogu to definirat) u odnosu liječnik - pacijent mi isto ne paše. Meni je bitan ta neka razina usluge i tretman po p.s.-u, a izbora za takve liječnike stvarno ima. Ako smo si još i dragi i simpatični međusobno, OK, to je bonus, ali, što se mene tiče, ne mora ga niti biti - meni je najdraža korektnost, a preko toga mi čak malo i smeta i "magli" objektivnost koja je nužna.

[rvukovi2]

fjora, na ovu zadnju priču mi se digao želudac

ovdje nije riječ o mitologiji nego o poklonu za zahvalnost, eto tome.

ovo što priča fjor je mitologija, korupcija, drugom riječju kriminal.

ja ću samo reći da sam imala tretman kakav nikad nisam i vjerojatno neću imati ni od jednog doktora bez ikakve mitologije.
ne znam kako su drugi, ali to je moje iskustvo.

inače, osobno sam jako tvrda prema onima koji naočigled očekuju da im se da pa da ti naprave ono što moraju za plaću.
na takve sam posebno alergična i u stanju sam biti posebno neugodna prema istima.
mi smo radi jednog takvog doka prije nekih 7 godina podigli kredit i platili svekrvi operaciju srca u magdaleni, pa kad plaćamo, onda plaćamo onome tko je privatnik i tko izdaje račun.

no sasvim mi je drugi padež moj dobrovoljni znak pažnje kojeg ću nekome pokloniti, a koji taj nije tražio od mene.

[ina33]

Apsolutno se slažem s ruvkovi2 i tako bi i ja bila napravila - hvala bogu da postoji Magdalena. Taj osjećaj da me netko ucjenjuje je strašan i zadnje mi je čemu bi se podvrgla u životu, to bi mi bilo ako baš baš baš baš nikako drugačije ne mogu, ali kod mene isto povezan i sa sumnjama kakav je uopće taj netko stručnjak i ko zna što će sa svime time biti i ušto sam se ja to upetljala i gledam way out. Limiti vjerojatno postoje u Etičkim kodeksima bolnica, ili u Liječničkom etičkom kodeksu itd., ali i po feelingu - OK bi bio neki osobni poklon (knjiga ili tako nešto), cvijeće, bombonjera ili tako nešto - not OK nešto reda veličine umjetničkih slika. Odn. pretpostavljam da bi se to trebalo onda prijaviti (tj. taj liječnik bi to nekoj komisiji u svojoj bolnici trebao prijaviti).

Za previše personaliziran odnos sam isto mislila iskustva nekih cura davno napisanih na forumu kojima je njihov MPO-ovac svraćao na posao, pitao zašto su odustale od liječenja itd. Tu nema nikakvog prizvuka mitologije ili tako nečeg, ali meni je to too much i prelazi neku granicu onoga što bi se meni svidjelo u odnosu liječnik-pacijent.

S treće strane, korektnost nekako rađa korektnost i to se multiplicira. Ja sam na korektan stav i neki fer i iskren odnos (tipa "total disclosure stav" prema svojim doktorima samo nailazila i na korektnost i želju da mi se pomogne). Ali, normalno da sam ja i bila takva jer dugoročno mislim da je to OK i da će za mene biti bolje da doktoru izložim svoje planove i čujem njegovo mišljenje i savjet (i stvarno mi je i pomogao sugestijom da kod drugoga doka idemo svakako s ICSIjem), nego da prešućujem da se liječim i kod drugoga itd. kad od toga po meni niko koristi nema.

[wonderwoman]

Wonder, ne mislim da to treba regulirati na državnom nivou, iako sam uvjerena da postoje takvi pravilnici di god se pojave i ISO certifikati, osim toga nedavno je bilo u HR dosta onako publiciranih slučajeva po naslovnicama pa je javnost isto stekla neki filing što je mito, a što nije, a više-manje je filing uvijek isti - bombonjera it's OK, umjetnička slika - e, to je već drugi par postola.

Mozda je tako u Hr, taj dio doista ne znam, ali kod nas nije sigurno. Ja npr radim u firmi koja ima ISO certifikat, ali takav neki pravilnik ne postoji.
Naprotiv cak, kod nas postoje nepisani pravilnici o tome koliko koji zahvat kosta u drzavnim ustanovama.... Bas danas sam o tome razgovarala sa jednom nasom forumasicom koja se sprema za porod i kojoj je doktor, koji joj vodi trudnocu, u lice rekao koliko treba platiti doktoru koji ce je poroditi u drzavnoj bolnici .
Mislim da bi, ukoliko postoji neki mehanizam o kome ti govoris, svi oni bili punoooo pazljiviji nego sto jesu i takve stvari ne bi bile bas javno poznate, i onda bi se tacno znalo sta je paznja, a sta mito, a ne bi bila stvar filinga da se procjeni sta je sta.

[ina33]

Odn. - za svaki odnos je potrebno dvoje, korektnost rađa korektnost, a spremnost ka ucjenjivanju - zna se što. Mislim da je sad ljudima ipak lakše - konkurencija čini svoje i korektiv je za sve sudionike transakcije zvane MPO liječenje, kao i svake druge "transakcije", odnosa ili kako god se to nazivalo, mislim da me kužite.

[ina33]

A i svepristutno inzistiranje na transparentnosti, javnosti, informiranosti pacijenata isto čini svoje, a i Roda ima tu svoju pozitivnu ulogu.

[ina33]

Wonder, ne mislim da to treba regulirati na državnom nivou, iako sam uvjerena da postoje takvi pravilnici di god se pojave i ISO certifikati, osim toga nedavno je bilo u HR dosta onako publiciranih slučajeva po naslovnicama pa je javnost isto stekla neki filing što je mito, a što nije, a više-manje je filing uvijek isti - bombonjera it's OK, umjetnička slika - e, to je već drugi par postola.

Mozda je tako u Hr, taj dio doista ne znam, ali kod nas nije sigurno. Ja npr radim u firmi koja ima ISO certifikat, ali takav neki pravilnik ne postoji.
Naprotiv cak, kod nas postoje nepisani pravilnici o tome koliko koji zahvat kosta u drzavnim ustanovama.... Bas danas sam o tome razgovarala sa jednom nasom forumasicom koja se sprema za porod i kojoj je doktor, koji joj vodi trudnocu, u lice rekao koliko treba platiti doktoru koji ce je poroditi u drzavnoj bolnici .
Mislim da bi, ukoliko postoji neki mehanizam o kome ti govoris, svi oni bili punoooo pazljiviji nego sto jesu i takve stvari ne bi bile bas javno poznate, i onda bi se tacno znalo sta je paznja, a sta mito, a ne bi bila stvar filinga da se procjeni sta je sta.

Izregulirat će se samo od sebe, vjeruj mi, ako se i u BIH stvore nekih EU asocijacija, to ti se onda spiralno ubrzava i svi vrte to kolo - mediji, javnost, ministarstva itd. To postaje lagano no-no ponašanje, ali isto smo svi u tranziciji. Meni se čini da se to naočigled mijenja. Evo kao jedna paralela - prije se govorilo "ko o čemu, vojnici o skraćenju vojnog roka" (kao - neće se nikad ostvariti). I gle - ostvaruje se.

[marči]

odosmo s teme na mitologiju....
vratimo se na darivanje ili nagrade koje vjerujem da je neya postavila u smislu darivanja od srca.

[snježana]

Baš dobro da ste pokrenule ovu temu, jer me zadnjih nekoliko dana nešto slično muči.
Naime, vjerovatno znate da sam prošla svoj 1.ivf, sad čekam nalaz bete (26.10.) i toliko sam zadovoljna tretmanom liječnika i sestara na VV da im jednostavno želim, ali stvarno od srca nešto pokloniti. Ovdje govorim o kavi, čokoladi i sl. Eto, tek toliko, kao mali znak pažnje (bez obzira kakva će biti moja beta), jer svi su toliko divni, ljubazni, tako sam se dobro kod njih osjećala bez obzira na gužve, čekanje, bolnu punkciju, pa neke ljudske geste dr.L da bi se sad najrađe rasplakala.....(sorry, ovo su još valjda podivljali hormoni ).
I ono šte me u stvari muči...nadam se da ih neću uvrijediti ako im odnesem takve nekakve sitnice, jer mi to nije namjera.
Ima li neka od vas iskustava baš s time, da li ste naišle na nekog tko je kategorički odbio čak i kavu?

[aleksandra70vanja]

moja 1. trudnoća je bila ektopična
kada sam nakon 6 mj. zatrudnila opet se postavila sumnja da je ektopična
2 tj. sam svaka 3 dana slala krv na Nuklearnu medicinu u Rijeku, sa strepnjom zvala za nalaz, i uvijek mi je s 2. strane glas pun optimizma i iskrenog veselja rekao da beta raste, da ne brinem, da će biti sve u redu
i tako je i bilo
i kad sam išla u Ri, otišla sam tamo i odnjela im kavu i bombonjeru, stvarno sitna sitnica od srca za ono što su oni meni pružili
nije MPO, ali je beta, pa sam se zato "priheftala" na ovu temu
i to nije mito, a ne bi ga nazvala ni nagrađivanjem, već samo skromnom zahvalom za ljudsku dobrotu

[lilium]

Da su uspostavljeni sustavi kvalitete i da postoje ankete o zadovoljstvu korisnika obavezno bih ih popunjavala. No i u osobnoj zahvali za dobro obavljenu uslugu ne vidim nista lose i do sada nisam imala negativnih iskustava.

S obzirom da "Zdravlje nije sve, ali sve bez zdravlja je nista" i s obzirom na postojece uvjete u nasim zdravstvenim ustanovama, izuzetno cijenim dobro obavljenu medicinsku uslugu. Ako je moj subjektivni dojam da je zdravstveni djelatnik svoj posao na meni obavio vise nego savjesno i profesionalno i pomogao mi da sto efikasnije prodjem kroz svoju zdravstvenu situaciju uz usmenu zahvalu cu dati simbolican poklon koji biram srcem. Na to nikada ne gledam kao na "ulaganje za buducnost" ili nesto slicno, te ljude mozda vise nikada necu ni vidjeti, no zahvalom im pokusavam uzvratiti za pozitivnu energiju koju su mi dali u trenucima kada mi je bila najpotrebnija.

[sretna35]

Snježana u potpunosti razumijem o čemu govoriš. Ja imam malo dulji staž na VV-u i malo više je postupaka iza mene i moram reći da su ti ljudi gore jedini zdravstveni radnici koji su kod mene izazvali potrebu da im stalno nešto dajem. To je bilo onako po osjećaju, a moram reći da su skoro najviše obradovali finim domaćim kolačima lijepo upakiranim (naravno da ih nisam doma pekla već ih kupila u slastičarnici koja radi domaće kolače poput naših mama).

Dr. Lučinger je toliko nenadmašan u svojim ljubaznostima i osmjesima da ga ja nakon toliko vremena teško mogu pogledati ravno u oči bez suza. Kroz ove 2 godine znala sam mu odnijeti neku sitnicu: neki CD, čokoladu, knjigu "Osmijeh" i uvijek je to s radošću primio i zahvalio se. Najviše me iznenadio kada je 2-3 tjedna nakon što sam mu poklonila knjigu s posvetom na kontroli rekao da je knjigu pročitao i da ga je opustila.

Evo, to je moje iskustvo. I da se razumijemo ja sam ranije bila pacijent koji je smatrao da liječnici i sestre samo rade svoj posao, a ove male nagrade koju je većina mojih poznanika redovno nosila liječnicima glupošću. Međutim, onda sam dobila drugačiju perspektivu i promijenila mišljenje. Mislim da je poanta u uzajamnom osjećaju povezanosti, zajedničkom radu na rješavanju problema i kvalitetnom odnosu. I naravno, to se sve javilo s vremenom.

[ina33]

Evo, ovo sve što je sjetna35 rekla je meni apsolutno prihvatljivo jer dolazi iz srca i jer su to sve manje vrijednosti i daju se spontano, iz srca, bez da se vodi računa o tome "da se dr. ne bi uvrijedio", "jel' se pristoji" ili, kako je sjetna izvrstno definirala, kao neko "ulaganje u budućnost" . Mislim da su domaći kolači, CD-ovi, knjige apsolutno OK i osobno sam vidjela da su se dr-ovi tome razveselili i nakon poroda i nakon MPO-a ili kao rastanak s doktorom bez obzira na neuspjeh MPO-a - ono, stisnimo si ruku nakon ovoliko godina i zaželimo si od srca sve najbolje i hvala Vam na vremenu i trudu. Svemu tome sam na neki način isto svjedočila.

A propos pitanja a zašto ne nagrađujemo druge ljude itd., nego samo liječnike, ja npr. isto darivam za Božić sve ljude koji su mi na ovaj ili onaj bitni i dragi u mom životu, ne mora se uopće raditi o liječnicima, niti o mojoj rodbini i prijateljima - i drugi neki, ajmo reći "pružatelji usluga" mi tu spadaju.

[Loryblue]

nemam običaj darivati doktore jer ni mene nitko ne daruje u mom poslu, a ponekad se "slomim" na poslu isto ko i oni.

ali sam jednoj doktorici na neonatologiji u splitu dala poklon, po meni mizeran i vrlo skroman ali od srca i ne prevelike vrijednosti, jer sam bila upozorena kako se ta dotična doktorica uvrijedi na sami spomen poklanjanja. i ne da ga nije želila primit nego sam je kumila i molila na rubu suza da ga uzme jer je to, uz moju vječnu zahvalnost, najmanje što sam joj mogla dat. čisto da kad ga doma vidi da se sjeti kako ima netko ko joj je kod Boga milijun puta priporučio zdravlje i dug život.
doslovno mi je ditetu spasila život i da je tribalo dat kuću, auto, bubreg....ma bilo šta, bila sam spremna dat. ne znam kako i odakle, ali sam bila spremna sve učinit samo da joj zahvalim što mi je ditetu spasila život. a njoj je i hvala bilo dovoljno

što se tiče mista di sad živim, ovdje bez davanja doktoru nema ništa. plava kuverta je pod obavezno. pa tako i jadna sirotinja koju nitko ne pita ima li, odakle daje, kako se snađe. snađi se druže osim ako ne misliš otić Bogu za kurira.
i to nema razlike je li najobičniji pregled ili banalna operacija ili operacija od koje ti život ovisi. svejedno, samo su cijene različite.

u Mostaru se zna kako ima doktor kojemu svaka operacija ima svoju cijenu. ali ne daješ direktno kuvertu bez ičega. fino ima uhodan postupak. kraj bolnice je dućan/cvjećara/darovni dućan. i ti fino odeš u taj dućan i kažeš koliku cifru stavljaš u kuvertu. sukladno cifri dobiješ viski, a u kutiju od viskija ide kuverta. kutija viskija se označi točno određenom bojom ukrasne vrpce da dr. zna na kilometar koliko mu je marčuna u kutiji strašno i prestrašno. i onda ti fino, ispred ostalih pacijenata ili doktora, dođeš sa tom kutijom, simbolično kao poklanjaš viski (ali prije operacije, šiš posli. posli ide drugi dio zahvale opet u marčunima). i taj doktor pošten jer uzima samo viski koji mu ti eto "silom guraš" za zahvalu. a vrli doktor već zna koliko će novčića izbrojit kad otvori kutiju viskija i izvuće iznutra kuvertu. ovo je već profinjeni kriminal

[marči]

što se tiče mista di sad živim, ovdje bez davanja doktoru nema ništa. plava kuverta je pod obavezno. pa tako i jadna sirotinja koju nitko ne pita ima li, odakle daje, kako se snađe. snađi se druže osim ako ne misliš otić Bogu za kurira.
i to nema razlike je li najobičniji pregled ili banalna operacija ili operacija od koje ti život ovisi. svejedno, samo su cijene različite.

u Mostaru se zna kako ima doktor kojemu svaka operacija ima svoju cijenu. ali ne daješ direktno kuvertu bez ičega. fino ima uhodan postupak. kraj bolnice je dućan/cvjećara/darovni dućan. i ti fino odeš u taj dućan i kažeš koliku cifru stavljaš u kuvertu. sukladno cifri dobiješ viski, a u kutiju od viskija ide kuverta. kutija viskija se označi točno određenom bojom ukrasne vrpce da dr. zna na kilometar koliko mu je marčuna u kutiji strašno i prestrašno. i onda ti fino, ispred ostalih pacijenata ili doktora, dođeš sa tom kutijom, simbolično kao poklanjaš viski (ali prije operacije, šiš posli. posli ide drugi dio zahvale opet u marčunima). i taj doktor pošten jer uzima samo viski koji mu ti eto "silom guraš" za zahvalu. a vrli doktor već zna koliko će novčića izbrojit kad otvori kutiju viskija i izvuće iznutra kuvertu. ovo je već profinjeni kriminal

molim vas držite se teme...ne ulazite u mito i korupciju.

[snježana]

Sjetna35 vidim da točno znaš o čemu govorim. Hvala ti, vjeruj stvarno si mi puno pomogla.

[fjora]

finim domaćim kolačima lijepo upakiranim

snježana, misliš na ovo

[snježana]

Da, da Fjora, upravo na to