 |
|||
|
|
|||
Aqua, kuhinja mi je bila zamracena, cak sam i svjetla bila ugasila. Puno mi je lakse bilo u mraku.
Ne znam koliko mi je tocno tada svjetlost smetala ...da je pocelo svitati ranije, smetalo bi mi sigurno. Ovako je pocelo svitati tocno tada kad se porod blizio kraju pa mi je s te strane bas svitanje bilo kao nekakav znak da ce uskoro sve biti gotovo.
Sto se tice djece, ja sam se citavo vrijeme nadala da cu vecinu poroda odraditi tijekom noci. Bas zato jer me bilo strah sto cu i kako ako me djeca budu trazila. Znala sam da ce one shvatiti muzevo objasnjenje zasto trebam mir, ali svejedno mi je pruzala nelagodu ideja da su one mozda budne ili da ce se probuditi. Na kraju mi se ipak cini da bi bilo bolje da nije nikoga bilo. Ali, uz muzevu pomoc smetnja je bila minimalna. Djeca su me iznenadila svojom smirenoscu. Nakon sto su otisle do wc-a smireno i zadovoljno su krenule natrag prema sobi. Nisu ni stigle zatvoriti vrata, a beba se vec bila rodila.
Stranac u kuci mi u ovom slucaju nije toliko smetao jer je bio maksimalno nevidljiv.A babica je takav tip zene da jednostavno zraci smirenoscu i nenametljivoscu, nevezano za posao koji radi. jednostavno je takva i od pocetka smo bile na istoj valnoj duljini. DA je bila drugacija, smetala bi.
Sto se tice zenske snage u porodu, definitivno je prejaka i nezaustavljiva, ali vanjski utjecaji mogu itekako ometati citavu stvar. Kucni zvukovi i dogadjaji u svakom slucaju puno drugacije utjecu nego bolnicki zvukovi i dogadjaji. Meni su izazivali mozda momentalnu nervozu jer me ometaju, ali ni priblizno mi nisu stvarali osjecaj nemira ili straha kao bolnicki dogadjaji. (pa cak i oni najdiskretniji tipa pitanje babice jesam ok)
Bojazan da necu moci kod mene je bio vezan iskljucivo za osjecaj da je bol prejaka i neizdrziva.
Ono sto mi je bila novost ovoga puta je takozvani predtranzicijski trans. :mrgreen
Sjecam ga se nesto malo i iz prijasnjih poroda, ali samo u vidu povracanja i fizicke slabosti. Ovaj put je duze trajalo to stanje pred tranziciju plus sto sam si psihicki stvarno dala oduska. Lezala sam dosta dugo na podu u stanju bez trudova i boli....totalna magla u glavi i osjecaj lebdenja, fizicke nemoci itd. a nakon toga nagli osjecaj dolaska energije, momentalno ustajanje i dosta jak pocetak trudova.
Ne znam kako je ovo bilo kod drugih cura koje su radjale neometano.
Zorana ovo je tako divno i prekrasno iskustvoZaista ti zavidim
čini se otprilike baš tako, baš Odent opisuje na vrlo sličan način kako to izgleda kada je porod potpuno neuznemiren:....totalna magla u glavi i osjecaj lebdenja, fizicke nemoci itd. a nakon toga nagli osjecaj dolaska energije, momentalno ustajanje i dosta jak pocetak trudova.
Ne znam kako je ovo bilo kod drugih cura koje su radjale neometano
oksitocin te baca u taj "trans", a nagla navala adrenalina na samom kraju, pred izgon, pomaže da beba izađe van.
i tada obično žena osjeti potrebu da se ustane ili zauzme neki drugi položaj.
ali se to u situaciji bolničkog poroda u većoj ili manjoj mjeri izgubi.
Izgubi zbog cega?
zato što nema tog bolničkog poroda koji je potpuno neometan, pa se teže padne u taj trans, zar ne
osim toga, ne uste te da se ponašaš u porodu kako osjećaš, nego ga dirigiraju, govore kad i kako da dišeš, kako i kada da tiskaš, izgubi se barem dio ovoga što ti kažeš.
kako ti to vidiš sad kad imaš oba iskustva?
Pa to mi jedino nije jasno kad usporedjujem. Taj izostanak transa u bolnici. Kod prvog poroda se sjecam da sam povracala. I da sam osjecala nekakvu blagu mucninu. Ali, babica je odmah rekla da legnem, utom je dosao doktor, onda je babica pravila pregled itd. Pokusavali su me hrabriti, govorili su da je uskoro gotovo....mozda nisu ni dali priliku da to stanje dozivim takvim kakvo jeste.
A drugi porod je posebna prica. Babica me svako malo naganjala na krevet da moze putem ctg-a pratiti kako je beba. Tako da sam ja i tranziciju i stanje prije nje provela lezeci. I tih trudova se sjecam kao najbolnijih. Sto se tice transa, ista prica ko i kod prvog poroda....babica mi je stalno ulijetala s nekim pricama ohrabrenja. Nisam se uopce mogla skoncentrirati kako treba na citavu situaciju.
Nego, jasno mi je da se porod poremeti kod uplitanja. Ali mi nije jasno da neka faza moze totalno izostati ili se tako slabo izraziti.
I jos nesto, kod kucnog poroda mi se tranzicija cinila nesto duzom nego kod bolnickog poroda. Ali zato te famozne faze tiskanja uopce nije bilo.
za tranziciju je bitno mirovanje svjesti, bilokakve upadice te "vračaju " natrag,
ja sam imala skoro tranziciju, osječala sam kako dolazi , oči sam čvrsto stisnula i htjela sam im reči da umuknu i puste me na miru .. i pogase neonke (bolna svjetlost)
...
drugi put ću imati olovku i papir sa sobom 8)
mene ti to uopće ne čudi, jer se previše intervenira u samu srž poroda.Nego, jasno mi je da se porod poremeti kod uplitanja. Ali mi nije jasno da neka faza moze totalno izostati ili se tako slabo izraziti.
bome i s olovkom i papirom u ruci
E al ako te upadice vracaju unatrag, kako to da kod nekoga porod ide dalje, a kod nekoga ispadne problem?
Zorana, hvala ti za ovo iskustvo koje si podjelila sa nama... Vec sam razmisljala o tome da treci porod odradim doma ali mi se nekako sve cini tako komplicirano...
Mene su na zadnjem porodu pokusali sto manje ometati- a za razliku od tebe- bas mi je falilo tetosenje i ohrabrivanje...
Sta ti se cini prekomplicirano?
Kad sam razmisljala o toj ideji palo mi je na pamet - sto ako primalja ne moze doci taj trenutak kad ju pozovemo...
Kako ste vi s bebom nakon poroda- prvi pregled pedijatra, test sluha i ostalo?
Koliko prije se moras odluciti na kucni porod i izabrati si primalju?.. i tako jos par prakticnih pitanja...
Zorana, cijela priča je stvarno posebna, ali meni je ovo najposebnije:
Zorana prvotno napisa
ja sam uvjerena da svaku ženu to omete, ali neku manje, neku više, jer smo i inače drugačije- neke manje, neke više osjetljive na razne stvari.
pa opet splet okolnosti u tom osobitom trenutku, ovisi vjerojatno i o tome...
To ti je sve super jednostavno. Babica koju ti odaberes za porod dva tjedna prije i poslije termina mora ti uvijek biti dostupna. I dolazi onda kad ju se pozove, u bilo koje doba dana ili noci.
Sto se tice pregleda, tijekom prvog tjedna nakon poroda bebu treba pregledati doktor. Na tebi je hoces li ici kod dr ili ces dr pozvati sebi doma.
Za test sluha imas tri mjeseca vremena, cini mi se. A to je i opcionalno, znaci ako neces ne moras.
Na kucni porod se mozes odluciti kad god hoces. Ali naravno da je bolje prije nego kasnije. Jer imas vise vremena za trazenje babice, za upoznavanje itd. Babicu trazis ili po preporuci ili npr. preko interneta, u njihovoj udruzi se raspitas koja radi kucne porode.....Ja sam svoju kontaktirala nakon sto sam joj nasla tel. broj na netu.
U biti je sve jako jednostavno, ali kako vecina ima iskustvo samo sa bolnickim porodom onda se ovo cini kao neka komplikacija.
Ako bi te ovo stvarno nekad zanimalo, slobodno se javi pa cemo o detaljima.....ova moja babica je bila stvarno super. Najvaznije je to sto se maksimalno prilagodi rodilji. Ja sam npr. trazila da imam apsolutni mir. Sigurna sam da bi bila jednako dobra i da mi je trebala bilo kakva vrsta podrske.
meni se, naprotiv, čini sve puno jednostavnije nego kod bolničkog poroda
Pinocchio
Maslacak, zaboravila sam napisati i da svaka primalja ima svoju zamjenu. Znaci, ako bi u datom momentu bila npr bolesna ili iz nekog drugog razloga sprijecena doci, ne bi se morala brinuti da ces izvisiti.
Potpisujem, uz malenu napomenu da nemam niti jednu. Ali, kad razmisljam o tome, sve sam sigurnija da zelim porod kod kuce.
Zorana
još jedna lijepa priča za portal!
a tako ih nisam voljela dok sam bila trudna jer su mi se činile nestvarne, kao da se ne dešavaju i ružne stvari. upravo zbog takvog razmišljanja moj je porod bio loša priča. sada bih bila puno pametnija jer znam da se s pozitivnim stavom i vjerom u sebe mogu izbjeći mnoge neugodnosti.
psiha nam može biti veliki neprijatelj ukoliko je na pravi način ne potaknemo da nam postane saveznikom.
I jos nesto-taj trans....jesam bila u bolnici,ali sam ga dozivela bas kao sto si napisala.....sve i pored neonki.....mm je bio kraj mene,ali je potpuno tiho sve to ispratio,bez mnogo pitanja.....osecala sam se kao da sam sama,u nekoj od mene same stvorenoj zastitnoj kupoli,i samo sa svojim mislima i krajnje usredsredjena....ili kad malo bolje razmislim,bez misli :/
A znam da je sve moglo da prodje i bez dripa i epiziotomije,ali nas niko ne pita
Zato sledece jeseni.....
Hvala na prici. Tako je dobro podsetiti se tih fantasticnih momenata laborlanda.
Ovako je bilo i kod mene, s tim da sam ja glecala na podu naslonjena na kauc. MM mi je masirao donji deo ledja laganim pokretima na dole. Samo je tako prijalo. Ja sam odlutala negde u svojoj glavi. Ni sada ne znam koliko je proslo. A posle, nakon tog mira, katapultiranje u nove vihore energije. Zena je cudo!! Priroda je tako mocna.
Cestitam na fantasticnom iskustvu. Podrzavam porod kod kuce.
ovo bi trebao biti standard svih porođaja.....
Zorana,malo ti zavidim,i jako sam sretna zbog tebe.Divno.
btw, do kad si dojila zorku, tj. do kad si imala tandem u trudnoci?
Čestitam na hrabrosti i predivnom porodu
porod doma ne znaci da si sama, nego da TI ODREDJUJES SVE - hoce li te svi ostaviti na miru, odnosno hoce li ti pomoci i na koji nacin. znaci da je zena koja radja glavna, a svi ostali su pomagaci. ne obratno (kako je cesto u nasim rodilistima).
naravno, porod doma nije za svaku zenu i svaku trudnocu.
Slažem se. Ali kako znati da se neće ništa zakomplicirati? Može trudnoća biti super a da se nešto loše dogodi na porodu. Može se vjerovati u sebe ali kako vjerovati u prirodu koja je nepredvidljiva?Možda sam ja ziheraš ali ovdje se ne odlučuje samo o sebi i svom porodu nego i o djetetu. Zar da dijete cijeli život nosi posljedicu nečega što se moglo lako spriječiti? Porod doma nije definitivno za mene ali prirodni porod da.
Kad citam o zadnjim kontrakcijama, koje su ti bile jako bolne, sjetim se svog nedavnog poroda i osjecaja da stvarno nemogu al i da se im moram prepustit..tako tocno......
Svaka cast, mislim da ja ne bi bila dovoljno hrabra..
minici, cijeli zivot je rizik. kako mozes izaci na ulicu, kad znas da postoji sansa da te pogazi auto?
stvar je u tome da se rizici u porodu svode na minimum kad je rodilja opustena, kad osjeca podrsku, kad se osjeca sigurno, kad ju nitko ne motri, ocjenjuje, kontrolira, izrazava sumnju njene sposobnosti da rodi itd.
osim toga, u porod kod kuce idu trudnice s urednom trudnocom. vodeci svjetski childbirth edukatori kazu da preko 80% trudnica moze roditi zdravo dijete bez ijedne jedine intervencije. to je jako puno.
ono sto se dogadja u bolnicama je to da se, slijedom interevencija, suptilnih i manje suptilnih, normalan porod pretvara u nesto rizicno, i nakon toga se misli - evo, dobro da sam bila u bolnici, doktori su me spasili. a stvar je u tome da u odredjenom broju slucajeva do komplikacija ne bi uopce ni doslo da se nije islo u bolnicu.
komplikacije u porodu ne dolaze samo tako. iskusna primalja zna prepoznati prve znakove i nagovjestaje da nesto nije u redu i tada se ide u bolnicu.
predivna priča,
Zorana, baš ti zavidim na mogućnosti poroda kod kuće. Jer ja sam rodila u bolnici, ali doma sam čekala koliko god sam mogla. I porod je bio predivno iskustvo (ako zanemarimo odnos osoblja); ali da sam ga mogla dovršiti doma ili na nekom prijateljskijem mjestu, mislim da bi intenzitet ljepote tog doživljaja bio još milijun puta veći.
Zanimljivo mi je čitati o ovoj stanci u trudovima, ja to upoće nisam osjetila, ali vjerojatno je razlog što sam taj dio poroda već bila u bolnici...
Očito me nisi baš razumjela...Nisam mislila na komplikacije nakon nekih intervencija, i uopće nisam za nikakve nepotrebne intervencije. Ja sam drugo dijete rodila skoro u autu, tj. provela sam doma cijeli dan s trudovima i otišla u rod kada sam već osječala nagon za tiskanje. Ja govorom o onih 20% trudnica koje ne mogu roditi bez intervencija. Kako možeš znati da ti se normalna trudnoća neće zakomplicirati na porodu??? I iskusna babica bi u nekim slučajevima bila bespomoćna. Npr. mojoj kolegici s posla se dogodilo djelomično odljuščivaje posteljice. Ona naravno ništa nije osječala neobično. Kad je došla u bolnicu kčs su bili slabi, prokinuli su joj vodenjak, voda je bila krvava i hitno su napravili sc. Djete je imalo loš APGAR i dugo se oporavljalo. Ni danas baš nije najbolje i s njim se puno radi(nadam se da će biti napretka). Ali ne bi o tom. Ima puno primjera kada se normalna trudnoča i BEZ UPLETANJA I INTERVENCIJA zakomplicira. Zato se divim hrabrosti onih koji se usude roditi doma ( iako je i meni to palo na pamet ali samo na tren) a svakako se zalažem ZA POROD BEZ UPLETANJA I INTERVENCIJA.
Ajme, tek sad vidim pricu.
Zorana
Divan porod, divna prica
minići,dosta smo o tome raspravljali na Komentarima o tekstovima s portala
ovo je Zoranin topic,nemojmo ga kvariti
Nije mi bila namjera išta kvariti, a pogotovo ne ovako lijepu priču. Nisam baš tako stari član ali mislila sam da mogu na forumu iznjeti svoje mišljenje. Ne mislim da sam time išta pokvarila ali ako jesamsorry Zorana
minići, problem je što se iz straha od komplikacija prečesto intervenira u prirodne procese da bi se preveniralo, a time se upravo stvori problem, tj. komplikacija.
i to je, rekla bih, prije pravilo nego iznimka.
postoji čak i termin za to-kaskada intervencija, dakle jedna intervencija vuče drugu, zato što svaka, pa i ona naoko benigna, nosi dodatne rizike od komplikacija.
događa se da su žene još na kraju zahvalne što su ih "spasili", jer su prilično nesvjesne kako vrlo često neke rutinske procedure, osobito neprirodni položaji, narušavanje intime i ubrzavanja poroda stvore problem.
mi smo jedini sisavci koji rađaju okruženi sa sto ljudi.
ne mislim pri tom da se trebamo odreći svih blagodati koje nam pruža civilizacija kada je zaista potrebna pomoć, ali otišli smo u drugu krajnost i jako se odmakli od razumijevanja poroda.
Michel Odent tvrdi da današnji opstetričari ne razumiju samu fiziologiju poroda za kojeg je ključno-ne koliko skupe opreme ima u rodilištu, nego oksitocin, hormon ljubavi-kako ga zovu, poznat i kao "sramežljivi hormon "jer ne voli publiku.
mislim da je danas bolnički porod postao takva norma da rijetko tko ima iskustvo zaista neinterventnog poroda, i tu mislim i na "korisnice usluga" tj. majke i na zdrav. osoblje.
i ono što se isto tako jako dobro vidi -taj sveprisutni strah od poroda kao nekakve tempirane bombe, koji i vrlo inteligentnim ljudima zna potpuno zamagliti slijku.
ako sam dobro skužila, tebe muči kako znati da nećeš biti jedna od onih 15ak % žena koje imaju zaista neku od komplikacija, neuzrokovanih intervencijama.
odgovor je- nikada sa 100%tnom sigurnošću.
veća je vjerojatnost ako si imala kompliciranu i stresnu trudnoću, ali nitko nema staklenu kuglu.
ali isto to se može reći i za porod u bolnici.
tragedije se dešavaju u bolnicama, jer ipak još uvijek(a mislim da do kraja nikada ni neće) čovjek ne može apsolutno kontrolirati porod.
a bome ga ni predvidjeti.
znam recimo osobno primjer gdje ženi nije pomoglo ni redovito pregledavanje uzv-om, ni brižna prijateljica ginekolog koja joj je pratila trudnoću.
dan nakon onoga što volimo nazvati "uredan uzv nalaz" došla je u bolnicu jer nije osjećala da se dijete miče.
već je bilo kasno, dijete je umrlo.
ništa to nije moglo predvidjeti, na žalost, takve stvari se dešavaju i uvijek će se dešavati.
ne možemo svi zbog ovakvih crnih mogućnosti biti neprestano na UZV ili stand by za operaciju.
to što smo se mi prištekali na svu silu aparata od kojih očekujemo da nam daju odgovore i bez kojih se više ne možemo ni opustiti da sve ide svojim tokom, to samo pokazuje koliko volimo taj osjećaj sigurnosti , makar bio i lažan,
jer mašine su mašine, vrlo često griješe i stvaraju lažnu paniku.
ali i lažan osjećaj sigurnosti, kao u gornjem primjeru.
npr. za konstantno monitoriranje ctg-om u porodu u usporedbi s povremenim je jedna studija iz Lanceta dokazala samo to da je kod ovog prvog postotak carskog reza veći, a perinatalni ishodi su isti.
dakle, zaključak je da se mnogi liječnici ne vode znanstveniom dokazima nego svojom praksom koja ne poznaje drugačije, a dobrim dijelom i strahom.
ispričavam se na dužini i da dalje ne uzurpiram Zorani topic
ako te zanima dublje ova tema, preporučam ti pročitati ove topice
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307
i ovaj već jako stari, općenito o porodu kod kuće
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...rod+kod+ku%E6e
tekstovi s portala iz rubrike porod
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=124
i još jednu lijepu priču s poroda kod kuće
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...er=asc&start=0
i jedan topic o porodu kod kuće u Hrvatskoj
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...rod+kod+ku%E6e
Mamma Juanita, hvala na topicima ali meni nije novost prirodan porod a o Michelu Odentu sam čitala davno prije nego su RODE i postojale. Ipak, koliko god sve to bilo istinito, u nekim situacijama se porod može zakomlicirati i kod poroda u kući to se ne može spriječiti. Meni osobno bi najviše odgovaralo nešto nalik primitivnoj sobi kod Odenta. Ali svatko odlučuje o sebi. Jedno je drugima savjetovati da rode doma a drugo je sam tako roditi. I jedno i drugo je velika odgovornost
Zorana
Prekrasno, jako ohrabrujuće i smirujuće.
Hvala svima
Felix, obje moje starije cure jos uvijek doje.
Tako da nemamo tandem nego trio.
zorana, trio?!!? :shock:
minici, nitko nikome ne savjetuje da rodi doma, posebno ne ovdje u hrvatskoj.
mi samo raspravljamo o prednostima i nedostacima poroda doma vs. porod u bolnici.
Prelijepa priča, a za trio
od mene isto jedan veliki naklon za trio, a za pricu
i kako si se samo do zadnjega dana hvatala u kostac s komentarima...neizmjerno mi je drago da si ostvarila ono o cemu si cijelo vrijeme pisala!
Ma moram priznati da mi se tih dana svasta vrtilo u glavi. Zna Marta.
Sada kad citam pricu vidim da fali jaaaaako puno detalja. To jutro prije poroda sam valjda sat vremena stajala pod vrucim tusem, vodila nekakve unutarnje monologe, tj. dijaloge s bebom, koncentrirala se na kontrakcije, na neki nacin sam si prizivala bol i trudove....A to je bio deseti dan nakon termina. Ni sad ne mogu vjerovati da su sve te puste procjene i proracuni u stanju toliko panike u glavi stvoriti.
zorana,
jednostavne su izvana, ali unutarnji dozivljaj i transformacija koju takav porodaj zeni donosi ne daju se opisati, i tesko ih je shvatiti onome tko ih nije dozivio. meni osobno su ti osjecaji cak nekako i preintimni da bih ih bas doslovce opisivala, pa na kraju ostaje taj opis pojavnosti koja je velicanstvena kod prirodnog poroda, ali iza svega se skriva jos cijela jedna dimenzija...fora s tvojom, saradadeviinom, lillynom... pricom s kucnog poroda je sto su tako jednostavne da se nema sto pricati, a nakon sto ju procitam zelim jos i jos vise detalja
predivno, zorana!
puhica, slazem se
Iz tvojih usta u moje ušijoš jedna lijepa priča za portal!
Definitvno je ova prelijepa priča iduća koju pripremamo za portal
Zorana
predivno jednostavno
i ja bih odmah još jedan porod ali u toplini doma svoga...
svaka čast na hrabrosti i snazi!
draga Zorana,srce mi se otvorilo i suze su krenule,14 dana mi je do termina i ja sam se odlučila na prirodni porod kod Monike,sretna sam da nas je sve više i da se možemo podržati,meni je bar trebalo dosta snage da se oduprem svim vanjskim provokacijama,mada sam čuvala to kao najveću tajnu!Hvala ti probila si,prokrčila još jedan dio puta za nas sve!topli zagrljaj od nas
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom