Čestitam na hrabrosti i predivnom porodu ali ja ipak to ne bi mogla. Imam previše onih "što ako" i ne bi se usudila tako nešto napraviti. Prvi put sam morala pristati na indukciju i sreća da jesam jer moja mala srečica ne bi bila živa sljedeći dan. Drugi put sam zato čekala do samog izgona ali stalno sam se pitala " što ako mi ispadne pupkovina kao mojoj tetki i izgubim bebu; što ako mi zapne rame kao mojoj susjedi kojoj djete ni danas ne miče ručicom,...." Previše se bojim da bi rodila doma a ni scena s dječicom koja gledaju porod i puno krvi baš me ne privlači. Osimtoga ja sam očajno željela nekoga kraj sebe u tranziciji i nije mi odgovaralo da budem sama.