Ma moram priznati da mi se tih dana svasta vrtilo u glavi. Zna Marta. Bila sam totalno nervozna. Pa sam si mislila kako mi bas to treba jer moram nauciti svoju lekciju...ne moze uvijek u zivotu ispasti onako kako planiramo. Doktori su me jos dodatno izbacili iz takta, a tamo sam isla kao da se smirim i uvjerim da je beba ok....
Sada kad citam pricu vidim da fali jaaaaako puno detalja. To jutro prije poroda sam valjda sat vremena stajala pod vrucim tusem, vodila nekakve unutarnje monologe, tj. dijaloge s bebom, koncentrirala se na kontrakcije, na neki nacin sam si prizivala bol i trudove ....A to je bio deseti dan nakon termina. Ni sad ne mogu vjerovati da su sve te puste procjene i proracuni u stanju toliko panike u glavi stvoriti.