Evo mene, evo... Mišljah se sutra ujutro javiti, nakon folikulometrije. A danas i tako u gužvi s poslom pa nešto baš i ne stižem.

Vrijeme mi prolazi radeći, a u glavi non-stop vrćenje što će sutra bit, što će bit sljedeći tjedan, hoću li doć' do punkcije, hoću li... pa imam osjećaj da bih se trenutno mogla samo jadati ovdje.

A gledam se danas 8) , bože dragi, prihvaćam nove poslove k'o od šuba (uz redovan posao) i razmišljam sad kako sve stić' :? (jer već sad sam u minusu s vremenom, al' s obzirom na planirane MPO-e... neka... sve će se to stić'. Bar čovjek ne mora razmišljati hoće li i kada moć sljedeći put skupit neku lovu.

Trenutno se radujem zakazanoj zagrebačkoj kavici, jer mislim da ću nakon upoznavanja cura, posebno mojih vršnjakinja (nek mi djevojčice oproste),sve nekako lakše podnašati.

Pusa svima.