Ma Lilium, volim ja svoje tijelo i prihvaćam ga, naravno. Dajem mu sve što mislim da treba (vitamini, zdrava prehrana /možda jedino nedovoljna, rekla bi moja sestra i opet da sam anoreksična, a nisam/, šetanje, al' pušenje - toliko dugo već razmišljam da treba stat, i stres na poslu najveći su mi problem). Zato sam rekla da me tijelo izdalo - ja mu dajem, a ono meni ovako. Više sam to mislila u zezi, nego doista, i priznat' moram - godine čine svoje, iako ja to ne vidim golim okom.

Strpljenja imam, al' i vrijeme nepovratno odlazi.

Ma super sam ja danas. Zaokupira me posao, privedem samu sebe k pameti, pa to šljaka i sve ide kako treba. No povremena samosažaljenja i uopće žalost, jednostavno nisam kadra spriječiti. Ako netko zna kako to napraviti, mislim spriječiti, neka mi hitno javi da znam za ubuduće. Al' borac sam, vjeruj mi... kao uostalom i svi ovdje... Načitala se ja svega na Rodinom forumu i korim se često... I danas, kad se sjetim da sam MM sinoć (i to ne prvi puta) rekla da će biti najbolje i za njega i za mene da se raziđemo, pomislim da sam neko razmaženo derište koje je naviklo da dobije sve i odmah, a to nisam. Pa se posramim - to nisam ja!

Ma sve će bit dobro, razmišljajmo svi pozitivno...