sekice, ne mogu opisati koliko mi je žao. Bila sam uvjerena u tvoju pozitivnu betu. Nisam baš nešto dobro ovih dana (pokušavam se zatrpati poslom i o ničem ne misliti; pokušavam ne doći na Rodinu stranicu pa to sad činim rijetko), a ovo će me dodatno baciti u out.

Ja već dan-dva razmišljam i uvjerena sam u svoju negativnu betu. Doista nemam sad baš nikakvih očekivanja. Živci su mi tanke strune. I kad pomislim da je MM cijeli idući tjedan u inozemstvu... Pun je vjere i nade, ma baš je siguran, žao mi što ću ga morati razočarati na višekilometarskoj udaljenosti. I najavih već da ću sljedeće vrijeme (do siječnja-veljače kad ću ići na stimulirani IVF) biti zauzeta i imati previše posla, dolazit ću prekasno doma, pa nek odmah zna da se nećemo nešto često viđati. I znam da je to moj bijeg od svega. I znam da i on to zna. Drugog načina nemam. I ko psu mi je žao što me trpi ovakvu, on koji je oličenje dobrote i ljubavi. Sad već plačem... a na poslu mi to baš i ne bi trebalo...

Drage moje, ostajte mi dobro.

Javit ću se ja već kad psihički dođem k sebi.