da li i kako radite na odnosu s bivsim?

[lucky day]

..i pri tom ne mislim samo na slucajeve kad su kontakti cesti i djeca su prisutna nego cak i ako nema vise kontakta ali osjecate neku vrstu emocionalnog tereta (pri tom mislim na svaku emociju koju dozivljavamo kao negativnu ili misli koje su stresne, lako nas izbace iz takta itd.) koju zelite rijesiti - kako bi vama i djeci bilo lakse i ugodnije zivjeti dalje...

ja radim Rad od Byron Katie (na par mjesta je spomenut na na formu ali puknut cu i ovdje link sa svim materijalima koji vam za njega trebaju i besplatni su :D ) - neka vrst 'uradi sam/a' psihoterapije... bliske kognitivno-bihevioralnom pristupu...
besplatne materijale mozete naci u donjem lijevom kutu...
http://www.thework.com/thework.asp


navodno je jako dobar i za rad s djecom - no luka je jos pre malen da bito probala s njim... pa jos nemam osobno iskustvo...


kakve veze to ima s odnosom s bivsim?
svakakve...

primjecujem da mi olaksava:
1.proces 'podvlacenja crte' u nasem odnosu...
2.jasniju i manje stresnu komunikaciju: jasnije izrazavanje i bolje slusanje...
3.smanjuje potrebu za ispravljanjem 'krivih Drina'...
4.smanjenu potrebu za okrivljavanjem sebe ili njega - vidjenje odnosa kakav je u ovom trenutku a ne zivljenje u proslim i nemilim dogadjajima
5.energiziram se kroz otpustanje stresnih misli
6.pronalazenje konstruktivni(ji)h rjesenja na papiru...
7.veca samosvijest i samopostovanje
8.povecanje tolerancije (ali ne one samodestruktivne)
itd.
kroz rad mi je na vidjeo i puno stvari koje nemaju direktne veze sa odnosom sa bivsim...

osim rada jos mnostvo stvari mi pomaze - yoga, inspirativne i samoosnazujuce knjige druzenje sa prijateljima i obitelji, kreativne aktivnosti i projekti itd... i to se reflektira na nas odnos - koji da ne radim na sebi - bi me (pretpostavljam) doveo u sasvim nezdrava stanja...
ovako - konci su mi u rukama cak i kad zaboli u grudima...

no otvorena sam za nauciti i druge pristupe...
kako vi radite?
koja su vasi tajni alati?

[Bled]

Ja imam psihologicu sa kojom kontinuirano radim na sebi od početka godine. Poanta naših razgovora je u tome da je sve što nam se dešava dobro i služi učenju i spoznavanju sebe i tek kada shvatimo i prihvatimo da je sve dobro, tek tada to može i nestati.
Bilo mi je zanimljivo čuti da muža ne moramo birati zato da ostanemo sa njime u sretnom braku do kraja života već samo zato da uz njega naučimo neku bitnu životnu lekciju (najbitnija i jedina je spoznati sebe) i kada to obavimo idemo dalje.

Bez obzira na rad na sebi imam ups and downove, no sada znam da su svi padovi normalni i dobri za mene i takvim stavom prema njima oni puno prije prođu. Kada osjetim da padam, naprosto se prepustim, ne borim se protiv toga, već se pitam zašto to sebi radim i što mi moja psiha hoće reći. Uvijek je pad vezan mojim nezadovoljstvom sa samom sobom i kad shvatim zašto sam nezadovoljna, nezadovoljstvo može nestati kako je i došlo.

[Stea]

Nemam odnos s bivšim. Mi smo sada otac i majka koji se brinu za zajedničku djecu i to svatko u svom terminu. Jel to neki odnos?

Mislim da je za svaki odnos potrebno dvoje. A još nisam ni sebe pošteno "sredila" a da bi bila sposobna graditi neki novi odnos s bivšim. Hm.. još nisam sigurna da li ga i želim... :?

[Bled]

Ja to ne bih nazvala odnos sa bivšim, nego odnos sa samom sobom.

[lucky day]

Ja to ne bih nazvala odnos sa bivšim, nego odnos sa samom sobom.

tocno to!
bled, cini mi se da ti je psihologica super!
ja uglavnom radim sama - ali sam krenula i jednom mjesecno telefonski raditi rad sa certificiranim facilitatorima... na nekoj temi na kojoj mi fokus potreban za samostalan rad slabi zbog (jos uvijek) pre burnih emocija...


e sad - zasto je to ujedno i rad na odnosu s bivsim?

-zato sto su rezultati - poboljsanog odnosa sa sobom - poboljsan odnos sa bivsim: prvenstveno bolja (konstruktivnija) komunikacija sa njime...

-i zato sto - kroz je velik dio mojih emocionalnih reakcija jos uvjetovan
sjecanjima na njega, stavovima prema njemu, ocekivanjima od njega... kad na to gledam kao izvrstan izvor informacija za rad na sebi - onda je to itekako rad na odnosu s njim...

jer, odnosi se ionako vecinom odvijaju u nasim glavama - kroz filtere nasih uvjerenja, stavova, ocekivanja itd...

tako da i kad osoba umre ili nestane iz naseg zivota gotovo potpuno (fizicki) - jos uvijek imamo priliku raditi i poboljsati odnos s njom, za vlastito dobro i dobro ostalih jos uvijek prisutnih u nasim zivotima fizicki... ali i pogorsati...

[newa]

Nemamo nikakav odnos.
Na ulici prođemo jedno pored drugoga kao da se ne poznamo.
Ne pričamo uopće.
Kada hoće doći po malog pošalje poruku i ja mu odgovorim i to je to.
Dođe po sina, bez pozdrava i bez ikakve komunikacije samnom.

Njegova odluka, a meni tako svejedno....

[babyface]

takoder, nikakav odnos.
najiskrenije, ja ga uopce ne zelim u svom zivotu, jer po mojim kriterijima nije kvalitetan covjek( da ne naglasavam da je do prije koju godinu bio i opasan po mene)i za njega nemam lijepe rijeci
No svjesna cinjenice da djeca sa nasim odnosom nemaju ama bas nista,
odrzavam civilizirane kontakte sms-om, cak i kada on odbija ikakav dogovor u vezi djece.
Nije mi se uvijek lako uljudeno ponasati, pogotovo kada se preko djece osvecuje meni( mozda mi necete vjerovati,ali on je nakon 7 godina i dalje ljut na mene), ali se zbog njih ponasam kulturno.
Nikakvih emocija prema njemu ne gajim; ni ljutnju, ni strah; ravna crta.
Vidamo se na sudskim rocistima,CZSS, eventualno kada dode po dijete, gotovo nikada u gradu, mada zivimo na istom kvartu.
Sve u svemu jadno, no ja ne vidim nacina kako bi se to moglo promijeniti.

[Heidi]

Mi normalno komuniciramo čujemo se telefonom u svezi dogovora za malu kada će po nju i tako ili samo sms...

Naslušam se ja i njegovih uvreda ili galame na telefonu...ali to mi na jedno uho uđe i na drugo izađe...ili mu poklopim slušalicu...

Hvala bogu to je rijetko, još je uvijek ljut na mene..ne uvijek ali kada ga pukne..tako da tu odnosa nema, nego ga trpim zato što moram..ali ne osjećam ništa niti tugu, niti ljubav, niti ljutnju...ništa..

Iskreno, ponekad mi dođe zlo, kada se sjetim da ga se nikada neću rješiti...

[babyface]

Iskreno, ponekad mi dođe zlo, kada se sjetim da ga se nikada neću rješiti...


Heidi, sorry kaj se smijem na ovu tvoju izjavu(ipak je ozbiljna tema) , ali
sve ono sto sam napisala u svom postu, moglo se sazeti u tu tvoju recenicu

[Mukica]

ni mi nemamo nikakav odnos
moj cak ni ne pita za djecu
evo proslo je vec skoro 2 mjeseca od kad oskar ide u skolu i ni jednom ga nije nazvao, a prije toga ih je zadnji put vidio negdje u srpnju i od tada nista - uopce ne pita za njih

meni je to grozno - pa kaj ih hebemu nemre bar nazvat i malo popricat s njima

a alimentaciju, ofkors, nismo jos nikada vidjeli...

riskiram da me sad razapnete, al meni kroz glavu cesto prodju jako, jako, jako zloceste i grozne misli tipa zasto je, hebemu, bog uzeo npr. Tosu, a nije uzeo neke druge

[lucky day]

mukice, nema sanse da te neko ovdje razapne...
mislim da je svaka misao koja je tebi prosla kroz glavu prosla i vecini nas... ima bilo je i gorih, bar na mom repertoaru...

bed je jedino ako te ta misao 'trosi' a ne 'puni'...

mene takve misli jako trose i zato radim na tome...

isto, ne zelim da to luka (svojim nepogresivim antenama za najsuptilnije vibre koje saljem :shock: ) pokupi od mene...
to mi je previse odgovornosti za nositi na ledjima...

[danielica]

kad smo bili "zajednica" nismo imali nikakav normalan odnos tako da mi niti sada ne pada napamet bilokakav odnos sa bivsim.
jednom u par mjeseci se sjeti nazvati da bi dosao po malu ili posalje sms i to je to. jedina komunikacija s njim je dogovor kad ce ju vratiti iz setnje