Još ne znam za ulaznice, raspored je gadan.

Nemam vam kad ni opisati koje bisere djetešce izvodi. Ovo traje već dulje vrijeme - opsjednut je kućnim brojevima, liftovima, glazbom, radijskim postajama i na kojem su broju memorirane u nečijem autu.
Memorija mu je zastrašujuća.

Al ta opsesija seže i do toga da je danas dok smo čekali u redu kod Fiolića (fakat, hehehehhehhe) iznebuha pitao gdju iza nas koju je prvi puta vidio:

'Na kojem si broju?'
'Na kojem si katu'
'Imaš vejiki iji maji jit' (lift...)???

I tako to. Lijepo su si pospikali.

Majstor bez greške, btw, broji do 35.

Inače, zna txtove 'Podravino moja mila', 'Potočić maleni', 'Zeko i potočić', 'Boja mojih vena', 'Suza za zagorske brege', 'Tko te ima, taj te nema' i tako to. Uglavnom ništa standardno.
Lud za pjevanjem.

Zato razmišljam za Božić kupiti neke kućne karaoke i mikrofon.
Ako imate ideja, sipajte.

Ne ljutite se, dala sam si hvalidbenog oduška.