Vama klinci dozvoljavaju da pričate na engleskom? Mi smo probali par puta, pa je svaki put bilo: a je l' to engleski? - a što si sad rekla? - a što je tata odgovorio? - a zašto ne pričate na huvatskom? - itd.

Inače, i Fiona obožava kuhati sa mnom, jedino što se ona popne i sjedne na radnu plohu (imamo fakat veliku). Danas smo zajedničkim snagama napravile mousse au chocolate i browniese.

Međutim, za razliku od Vida, Fiona (više) nije gurman. :/ Gotovo uopće neće probati (čak ni probati!) ništa od tih finih jela i ja sam već luda od toga. Ne znam od čega to dijete živi. Trudim se ne davati joj nikakve slatkiše i gluposti (ok, ponekad dobije, pogotovo kad je u fazi da fino jede), a budući da obroke koje pripremimo jede na pola, fakat ne znam čime napuni želučić. :/ U vrtiću isto prilično slabo jede, a jelovnik je (uz određene iznimke) prilično dobar.

Prije je voljela sve, nije se mogla zaustaviti kad smo imali bezmesne obroke, obožavala je kuhano povrće; otimala se za brokulu, korabu, cvjetaču, mrkvu, kelj, poriluk... A sad više ništa od svega toga! Priloge od povrća s gađenjem stavlja na kraj tanjura (ja joj obavezno nagrabim, pa što bude), salatu neće ni probati... Fakat me to bedira, jako. Imate li neki prijedlog kako da joj vratim ljubav prema finoj hrani?