Znam da je cijela naša situacija za dijete stresna, a i poklopila se valjda s novom fazom...cendranje za svaku sitnicu , ali doslovno sitnicu!
Jutros smo napr. promijenili valjda 4 štramplica jer su je svake "žuljale", oblačenje je trajalo 45 minuta, doručak još toliko uz opću dreku, češljanje je isto neslavno završilo, 5 sekundi nakon obećanja da "neće više tako" odlučila je da joj majica nije dobra, pa smo je presvukli. I sve to uz moju veeeeliku strpljivost i bez povisivanja glasa.
Dok sam otključavala vrata za izlazak (obje u jaknama i šalovima...) počelo je da joj ni ove štramplice nisu udobne, dapače, misli da imaju rupu :shock: i neka vidim što je to žulja, i opet suze. Naravno da mi je puknuo film jer mi je svako saginjanje već prilično bolno, a sebi ili drugom zavezati cipelu postaje prava umjetnost. I naravno da je odtantrumirala svoje...u vrtić smo stigli malo prije 10...bok, mama, reci tati da ON dođe po mene, i to ne u tričetrdesetpet nego u jedan!