Evo i nas natrag, oh yeah!

Bijasmo pet dana u Innsbrucku, a napravili smo i mini-turneju po okolici. Klinke su uživale, u-ž-i-v-a-l-e. Snijeg je ili stalno padao ili ga je, kad je prestao padati, bilo i više nego dovoljno za uživanje, njih dvije su bile zabundane u skafandere i tople čizme i udri.

Ja sam imala konferenciju, pa nisam baš bila puno s njima, no sveučilište je u središtu grada, a pauze za ručak bile su dugačke i na kraju smo ipak uspjeli provesti dosta vremena zajedno. Išli smo na olimpijsku skijašku skakaonicu (Fiona je bila malo razočarana činjenicom što ne može skakati , jer koliko smo joj god objašnjavali kamo idemo i što je to, ona je uporno mislila da idemo negdje gdje djeca skaču, jer zašto bi se to mjesto inače zvalo skakaonica? ), bili smo u fantastično uređenom dječjem kafiću u središtu grada, družili smo se s jednom prekrasnom bebom, Florinom vršnjakinjom, i njezinim roditeljima, obilazili upravo otvorene božićne sajmove, Fiona je jahala konja (i to pamti kao najvažniji događaj), ponovila se (i mm također) za klizaljke, proučavala alpske vrhove i šetala gradom...

Flori je mm još prije nekih mjesec dana kupio božićni poklon (lutku s kolicima), a Fiona je za božić naručila blagajnu i kuhinju, pa sam to uspjela na brzaka kupiti i prokrijumčariti u hotel. Njih dvije su za NG dobile i po jednu haljinicu svaka za svoju lutku i sad mi još samo ostaje neka sitnica za Floru za Sv. Nikolu (Fiona će dobiti dvd "Piko").

Čim nađem vremena, stavit ću slike u album - još ih nisam ni skinula na komp.

Super su mi vaše vijesti, pogotovo Anekičina s malim srcem, jedino mi je žao što je toliko malih ljudića bolesno. Nadam se da će svi što prije ozdraviti. Pinocchio, jesi ti dobro? Baš mi nekako grdo zvuče te priraslice.

Uglavnom, moram ići uspavati (tj. probati uspavati) Floru. Svima velika pusa!