Hm, svjesna sam da od panike nikakve koristi. Razmišljat ću pozitivno, uvjeravam se da je slab apetit samo faza, ali kad gledam Ivanove slike od prije nekoliko mjeseci, ipak sa čežnjom promatram onu bucmastu bebu
 |
|||
|
|
|||
Hm, svjesna sam da od panike nikakve koristi. Razmišljat ću pozitivno, uvjeravam se da je slab apetit samo faza, ali kad gledam Ivanove slike od prije nekoliko mjeseci, ipak sa čežnjom promatram onu bucmastu bebu
o richteru imam odlično misljenje, al ne mislim da je ovdje u pravu, jer mama - kako god kuhala - kuha uvijek najboljeO Richteru nemam dobro mišljenje, ali možda je u pravu - no zašto onda neće jesti iste one stvari koje su mu nekad bile mmmmmm (tipa, cvjetača i mrkva) i zašto neće jesti ni kod drugih?barem to djeca tako dozivljavaju. i moja za mene misli da kuham najbolje.
inače i zxuja je nakon odličnog početka dohrane, taman negdje oko 2-3 godine prestala jesti stvari (uglavnom povrće) u kojima se prije davila... cvjetača itd. pa sam počela eksperimentirati, zapečem cvjetaču s sirom i slatkim vrhnjem i sl. nešto kao više pojede, al nikad to više nije bilo to kao na početku.
dijete ti je svjesno da mu je cica uvijek spremna na gotovs, pa se ne opterećuje time što će pojesti. on točno kompenzira glad time da stalno nacicava... ne, to, mislim, nije više bit dojenja...
daj mu, bolan, pileći batak u ruke, pa ćeš vidjeti kako se jede!
Nisi primjetila da se ne javljam na ovaj topic?Dijete mi zadnjih par tjedana jede kao drvosječa!
Nego, kakva ti je to prostačka slika?! :shock: Nije valja...zxuja...na...sisi? :shock: :shock: :shock: :jezušimarijaisvetačkaekipa:
kasno marko na kosovo stiže
rekoh već da je cijela obitelj učestvovala u snimanju ovog prizora
sad tek vidim kako dobro moje dijete jede :D
a do malo prije sam mislila da nista ne jede
kod nas je to dosta povezano sa zubicima, ali i definitivno sa vrstom hrane. nekad mu neka hrana vise pase, a neka manje, a kako ne zna reci sto bi ostane ponekad i gladan dok ga ne ponudim s necim drugim, ili trazi jesti (ode u kuhinju i izvuce si svoj stolcic, ili ode do hranilice) pa vidim sto hoce.
dosta zdravo se hranimo, jede sa nama, osim nekih iznimaka, i sve jednako podnosi.
jedino u cemu bi se udavio je krumpir, na sve moguce nacine
ali u principu bez obzira na to koliko pojede uvijek je cica dosta u igri. jedino ako idemo negdje na cijeli dan, onda ne trazi svaki cas (tj. svakih sat, dva, plus svako uspavljivanje i budenje)
Nakon privremenog poboljšanja, faza nejedenja vratila se u punom sjaju. Pristaje jesti samo kruh i to kad tata dođe doma (18 h!!), do tad živi na vodi, pokojem grizu jabuke, eventualno kojoj brusnici i malo rižinog mlijeka. Kuhano - nula bodova, ni dinstano, ništa. Nije stvar u mom lošem kuhanju jer ne jede ni kod drugih, čak ni kod svog obožavanog frenda Kiana kojeg inače u svemu kopira.
Cicanje sam svela na minimum (cca. 5 puta dnevno, to je za nas minimum), po noći je sam došao u fazu (zadnjih par dana) da traži neka 3 puta (sinoć samo jednom!), ali opet ništa ne jede... U principu sam hladnokrvna, a onda skužim da je 3 dana na kruhu i puknem, jer mislim da to nije normalno za dijete u razvoju koje nema ni dvije godine.
Kužim da ima djece koja nikad nisu voljela jesti, ali on je volio... Ne želi ni otvoriti usta. Smeća tipa slatko bi rado jeo, ali to mu ne dam. I tako. Nikako na zelenu granu...
moji su obadvoje takvi. u principu cim me vide traze cicu.
m. je s godinu i pol znala zivit po dva tjedna dok bi bila bolesna samo na cici. istovremeno bi kod bake sasvim lijepo jela, ali kad sam ja u blizini, nema sanse. s 2 god sam je morala prestat dojit zbog druge trudnoce i sjecam se da sam mislila da ce to biti neizvedivo jer je i tada znala po cijele cjelcate dane i noci visiti na cici. ali odvikli smo je takoreci preko noci i bez ikakvih problema. dakle nije to bila neka ozbiljna potreba - jednostavno joj je bilo fino.
d. se ponasa vrlo slicno, sad ima 13 mjeseci i isto ima dana i dana da nece nis jest.
inace su oboje veliki i bucmasti, a ja imam 49 kg i ko neka kanta za smece hodam po kuci i trpam u sebe sve sto mi padne pod ruku. borba za opstanak!
nemam ti nis pametno savjetovati ali mozda te utjesi.
e da, zaboravila sam reci glavnu stvar. ta ista moja kcer koja nije nis zivo jela do 2 godine sada s 3,5 jede toliko da nemres vjerovat. kao prvo jede sve zivo i bas sve voli jesti, a kao drugo jede ogromne kolicine. cak mi je vec znalo pasti na pamet da sam im s tim "dojenjem na zahtijev" utrla put za neke lose prehrambene navike...
ajme Luna odakle ti ovaj odlican potpis?
Luna kod nas se je stanje malo poboljšalo od kada mu je pedica propisala sirup željeza Ferum (malo je slabokrvan). Bilo bi i bolje da se nije poklopilo i s polaskom u jaslice - tamo jede vrlo slabo, a kod kuće taj jedan obrok čvrste hrane pojede s apetitom. Dojimo i dalje, puno puta ali jako kratko.
Možda da se i ti posavjetuješ s pedijatrom? Inače se sjećam dok mi je kćer bila jednogodišnjakinja iste priče - nakon godine dana slabokrvna i slabog apetita; također je pomoglo željezo.
Nije slabokrvan, vadili smo krv prije cca. 2 mjeseca.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom