Skacete li bas na svaki glas vaseg djeteta?

[BebaBeba]

Eto i mi smo, kao i svi mladi roditelji, prvih 2-3 mjeseca doslovno jurili bebi na svako njeno kmekanje. E onda smo skontali razliku izmedju pravog plakanja i, kako ja kazem od milja, "kenjkanja". I dobro da smo skontali jer je malena vec sa 3 mjeseca debelo iskoristavala tu nasu, po meni pretjeranu paznju i znala je da cemo je cim pusti glas doletjeti maziti ljubiti i prije svega - nositi!

Od onda smo prakticki skroz prestali reagirati na to. Npr navecer, stavimo ju u krevetic kad je umorna i pustimo je i po 10-20 minuta da se buni. Ne reagiramo iskljucivo zato jer smatramo da nije potrebno posto je ocito samo umorna. Ista stvar je i sa nosenjem. Nema pretjerivanja nego joj zaokupimo pozornost s necim drugim.
Nevjerojatno mi je kako su te bebice u biti "prefrigane" i kako odmah skuze na koji nacin mogu okrenuti stvari na svoju stranu!

[Anemona]

Nemoj se ljutiti, ali meni je nevjerojatno kad roditelj bebe stare 3 mjeseca misli da ga beba iskorištava.
Ne buni se ona i ne plače da vama napakosti zato jer je "zločesta", prefrigana, lukava,... nego negoduje jer želi maminu blizinu. 9 mjeseci se ljuljuškala u trbuhu i sad bi morala sama ležati i čekati.
Mazite ju, nosite ju kad traži,... to tako kratko traje, a bebica vas stvarno treba. Bez brige ne bude sa 18 godina tražila da ju nosite.

[BebaBeba]

Najbolji mi je primjer kada ju nosim pa onako vec napola zaspe na rukama pa ju spustim u krevetic. To je straaaasno uvrijedi jer bi moja gospodicna spavala kod mene a bas mi i ne odgovara da ju naviknem na to. Sva se zacrveni i kao i uvijek kad je ljuta pocne ispustati neke cudne zvukove za koje MM kaze da "krči ko pokvareni tranzistor"! Al ja nju bogme ne dizem nego ju pomazim, izljubim i ostavim. Vecinom joj vrlo malo vremena treba da shvati i da zaspi. A moram priznati da nam s vremenom to sve bolje ide i da tog "krčenja" ima sve manje

[Majuška]

X anemona

Nosite, je, nosite, tješite, ljuljajte, uspavljujte, šnjofkajte... uživajte
Vaša beba vas treba

[rena7]

Da, ja skačem na svaki glas svoga djeteta. Svaki njegov glas ima svoje značenje, uvijek nešto želi, uvijek je nešto u pitanju. Ja sam tu da mu pomognem. Još u ovih 15 mjeseci nisam primjetila da "kenjka" bezveze. Ako mu je potrebno maženje da zaspi, ja mazim. Očigledno ne zna sam zaspati. Ako želi da ga nosim, ja nosim, jer mazio bi se ili jednostavno treba moju pažnju. Ne znam, ja ga ne mogu ignorirati, jedostavno ne mogu.

[BebaBeba]

Nenene nisam ja mislila na mazenje ljubljenje i paznju! Nego sam mislila na stvari zbog kojih se bebica navikne na nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop.. Nisam mislila na onakvo pakosno iskoristavanje nego na to kako dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

[Majuška]

nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop..

zna dijete vrlo dobro što mu je potrebno

dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

pa da!
ono želi da ga nosiš - i ti ga nosiš
simple as that!

Zaista ali zaista to vrijeme tako brzo prođe
Uživajte

[Anemona]

Nenene nisam ja mislila na mazenje ljubljenje i paznju! Nego sam mislila na stvari zbog kojih se bebica navikne na nesto sto nije potrebno, npr uspavljivanje, nosanje non-stop.. Nisam mislila na onakvo pakosno iskoristavanje nego na to kako dijete skuzi kako dobiti sto zeli i kako se lako navikne na takve stvari!

Skužila sam točno o čemu ti pišeš i stojim iza svojeg odgovora.
Beba mora znati da ste tu kad vas "zove", a to kenjkanje kako ti kažeš je bebin način komunikacije s vama roditeljima. I kao što je netko več napisao, ona ne kenjka bezveze, nego izražava što želi.

[BebaBeba]

Ok, ocito je - fakat sam nemajka

Sve jasno, moderatori kljucajte temu, molim

[Majuška]

da se nadovežem na anemonu, bebino 'kenjkanje' je poziv da joj nešto treba, plač je već last call
Tako je barem iz mojeg iskustva

[Mima]

Nisi nemajka nego vjerojatno radiš kako si naučila da treba biti, a ne kako ti kaže srce.

[Majuška]

ne kužim čemu si onda uopće postavila ovu temu s pitanjem
Zbunjena sam

[kahna]

Da, ja skačem na svaki glas svoga djeteta. Svaki njegov glas ima svoje značenje, uvijek nešto želi, uvijek je nešto u pitanju. Ja sam tu da mu pomognem. Još u ovih 15 mjeseci nisam primjetila da "kenjka" bezveze. Ako mu je potrebno maženje da zaspi, ja mazim. Očigledno ne zna sam zaspati. Ako želi da ga nosim, ja nosim, jer mazio bi se ili jednostavno treba moju pažnju. Ne znam, ja ga ne mogu ignorirati, jedostavno ne mogu.

Evo mogu potpisati od riječi do riječi.
I sada sa preko 2 godine ne volim i ne 'dopuštam' da plače bez veze, kamoli
kad je bio tako mali, jednostavno nebi mogla slušati 'da me zove' a ja ignoriram.

[BebaBeba]

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

[L&L0809]

ja razumijem BebuBebu i mogu samo reci da mi je malo zao sto nisam kao ona (u tom postupanju s djetetom). i ja oboje nosam i mazim i pazim i na svaki glas skacem, al mi je full tesko i pucam po savovima (pogotovo kad oboje pocnu istovremeno, a ja sama). ne sjecam se kad sam zadnji put nosila samo svoju kilazu (koja nije mala). to je sve utjecalo na moje zdravlje i zivce i bilo bi mi puno lakse kad bih se mogla distancirati i pustiti ih da npr."sami nauce zaspati".
i kao odgovor na temu: da, skacem, al bih bila sretnija da mogu bez griznje savjesti ne skakati.

[kahna]

I da dodam, nije mi npr. nikada spavao iza zatvorenih vrata,
nisam niti babyphonu vjerovala pa sam ga prodala
uvijek mi je u glavi bilo - 'nebi voljela da se probudi i plače a ja ga ne čujem odmah'

[Majuška]

Kahna, isti slučaj je i sa nama. Ne znam, meni je to prirodno nekako

A da se stvari vjerojatno mijenjaju kad imaš više djece - to vjerojatno da

[BebaBeba]

Ni mojoj nisu nikad vrata zatvorena i ako se probudi i place odmah idem k njoj da ju umirim.
Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

[sandra-zvrk]

Ni mojoj nisu nikad vrata zatvorena i ako se probudi i place odmah idem k njoj da ju umirim.
Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

Ne vjerujem da ikako možeš napraviti još jednu TI sa maženjem bebe koja još nezna ni da postoji. Ja smatram da "odgojne" mjere osamostaljivanja tj. odgoja drukčijeg od onog tvog (mog , njihovog) dolaze tek u kasnijoj dobi. Rekla bi o tom potom.
Ljubite se i grlite jer je samo jednom beba koja sigurno nezna manipulirati tobom. Ona samo zna da joj trebaš!

[Anemona]

Pa iskreno ja smatram da sam postupila ispravno jer moje dijete se vec sad zna samo zabaviti, sto jako puno beba s 5 mjeseci nezna, i moje dijete samo zaspi. Te su mi stvari vazne, pogotovo spavanje jer imam necaka kojem sa 4 godine jos uvijek treba mama da bi zaspao a i sama sam bila takva, a mislim da je to malo pretjerano.

Isprika, ipak sam pre burno reagirala, fakat me zanimaju vasa misljenja.

Ti si koristila metodu "isplači se do iznemoglosti" kako ju ja volim "od milja" zvati. Ona ne radi na principu da se dijete nauči poslušnosti, jer u toj dobi niti ne postoji poslušnost/neposlušnost, nego dijete shvati da te može zvati do mile volje a mama neče doči. Eto, u kratko i pojednostavljeno to se dogodi kod takve metode.
Ja sam veliki protivnik iste, ali se slažem da je život puno jednostavniji ako je tako.
I dalje stojim kod teze da su djeca tako kratko bespomočne bebe, i da je stvarno potrebno posvetiti im pažnju koju traže.
I s tom pažnjom, odnosno kako ti kažeš "skakanjem na svaki kme" dijete stekne sigurnost u tebe kao roditelja, jer zna da si tu uz njega kad te zove, a time i sigurnost u sebe i lakše se osamostali kad za to dođe vrijeme.
Naravno kad imamo 2,3,4 djece u igri da nemam toliko vremena na raspolaganju, i sve je to puno teže, ali opet ne vidim niti jedan razlog zašto trenirati ovo jedno.
I zašto ljudi izbacuju rečenice tipa: dijete zna što mu odgovara i odmah to koristi. Pa neka "koristi" Bože mili, to mu je i posao. Ispada ne daj Bože da dijete naviknemo na pažnju, ljubav, odgovaranje na njegove potrebe, sigurno će postati zahtjevni monstrum.
Neki dan na poslu komentira starija kolegica, dijete odmah koristi. Pa što koristi? Uopće se na zabrinjavam oko toga. Neka "koristi" moju pažnju, ja sam zadovoljna jer mu ju mogu pružiti.

[Smajlić]

Fakat nemrem niš drugo pisati jer mi nije baš najbolje, al moram potpisati Anemonu od riječi do riječi.

[TTiL]

ne vjerujem da ikako možeš napraviti još jednu ti sa maženjem bebe koja još nezna ni da postoji. Ja smatram da "odgojne" mjere osamostaljivanja tj. Odgoja drukčijeg od onog tvog (mog , njihovog) dolaze tek u kasnijoj dobi. Rekla bi o tom potom.
Ljubite se i grlite jer je samo jednom beba koja sigurno nezna manipulirati tobom. Ona samo zna da joj trebaš!

x

Odgovarajte na smjenu. Razumijem da ponekad moze biti i vise nego naporno, ali dvoje vas je...pa cemu onda da ona bude sama?

[BebaBeba]

Jest dvoje ali muz radi od 6 ujutro do 7 navecer. Dolazi s posla totalno slomljen jer radi fizicki posao. A ja se trenutno borim sama sa sobom da rijesim ozbiljne probleme koje imam i Bog zna koliko se trudim sve napraviti najbolje sto znam i mogu, bar u situaciji u kojoj jesam a koja je u najmanju ruku teska.

[BebaBeba]

Anemona - ne draga to nije metoda da se isplace jer kad moje dijete place znam da nesto treba i odmah sam kraj nje iste sekunde, koji god to razlog bio. Ponosno mogu reci da je jedina situacija u kojoj je moje dijete ikad do sad pustilo suzu bilo ona 2 puta kad smo je cijepili!

[Anemona]

Anemona - ne draga to nije metoda da se isplace jer kad moje dijete place znam da nesto treba i odmah sam kraj nje iste sekunde, koji god to razlog bio. Ponosno mogu reci da je jedina situacija u kojoj je moje dijete ikad do sad pustilo suzu bilo ona 2 puta kad smo je cijepili!

Ok, ja ne vidim preveliku razliku između negodovanja, kenjkanja i plača. Kao što je netko napisao kenjkanje je poziv, a plač je več zadnja opcija.
Ako je tako kako kažeš, vrlo brzo bi ti se moglo dogoditi da dijete skuži da od kenjkanja nema vajde, a da ako plače ko kišna godina mama skoči, pa dobiješ kontraefekt. Od jedno mirnog djeteta koje povremeno kenjka dobiješ dijete koje urla čim nešto želi.

A ja se trenutno borim sama sa sobom da rijesim ozbiljne probleme koje imam i Bog zna koliko se trudim sve napraviti najbolje sto znam i mogu, bar u situaciji u kojoj jesam a koja je u najmanju ruku teska.

Ok, trudiš se, daješ najviše što možeš. Ok, zadovoljna si s svojom metodom. Onda je sve ok, samo onda niti ja stvarno ne kužim razlog otvaranja teme, ako ne vidiš razlog promjenama, a i nema mjesta promjenama. Onda je tak kak je i to je to.

[BebaBeba]

Eto zato jer me zanimalo misljenje drugih o toj mojoj metodi!

[nikol2]

Skačem li baš na svaki glas svog djeteta?
Da. A što drugo da kažem. I skakat ću jer mislim da svaki njen plač ili bilo kakvo bunjenje, a da to nije smjeh ili zvuk radosti je poziv meni da joj nešto nedostaje ili treba.

[frost]

I da dodam, nije mi npr. nikada spavao iza zatvorenih vrata,
nisam niti babyphonu vjerovala pa sam ga prodala
uvijek mi je u glavi bilo - 'nebi voljela da se probudi i plače a ja ga ne čujem odmah'

e to sam ja, potpuno ja
skacem za sve i ne pada mi tesko, teze bi mi bilo da tumacim sta li je hteo i da li je mislio ovo ili ono. i samo jednom je ruzno sanjao nesto i ja sam se pojela ziva da li je to neka trauma koju sam mu ja napravila.
tu sam za njega, zato ga i imam

[Deaedi]

Potpisujem Anemonu i druge cure. Metoda ti ne valja.
Ja sam reagirala na svaki poziv svoje cure, sigurno negdje do 3,4 godine. Tada smo ju polako počeli učiti da malo čeka, da se malo nauči strpljivosti...I zamisli, ima 5g, spava s nama i ne mislim da sam podbacila kao majka.

[piplica]

Bebabeba, mlada si i prvi si puta majka,
vjerujem da ti je ponekad naporno ako si sa djetetom cijeli dan sama kod kuće
i nije neobično da si želiš malo olakšati,
ali vjeruj mi, još koji mjesec i kada dijete propuzi i prohoda više neće niti htjeti da ga nosiš,
to sve tako brzo prođe...
Bitno je da se sada odgovara na djetetove potrebe,
i uživaj sada u toj bliskosti sa njom.

Ako ti je nekada naporno, tješi se time da tvoja malena prospava cijelo noć,
pa se barem noću uspiješ odmoriti.

[mromi30]

Da i ja skačem na svako "kenkanje" ili bilo koji glas da moje dijete ispusti... i moje dijete je samo od nepunih dva mjeseca naučilo samo spavati jer smo mu u startu davali onoliko pažnje koliko je zahtjevalo i nakon par dana više pažnju kad bi išlo na počinak nije ni tražilo,jer je znalo da smo mu u blizini i da ćemo doletjeti ako nas treba,pa opet to kako ti kažeš nije "iskorištavalo"..
i ja sam jedna od onih koji smatraju da dijete ne može nešto iskorištavati,nego samo svojim načinom komunikacije tražiti što mu je potrebno,a ja sam s druge stane presretna kad me nešto traži i što mu to s bezuvjetnom ljubavlju mogu pružiti!!

[mamitzi]

odgovarala sam na svako kmečkanje prve bebe a sad i druge. odgovarala sam na kmečkanje i tuđih beba, mislim da sam pisala o tome. kad vidim odraslu osobu da je nesretna i želi nekog uz sebe pokušam joj pomoći, a posebno maloj bebici. a znala sam sa prvom bebom biti sama tjednima, tako da mi nije bilo lako ni fizički ni psihički - mislim da imati djete znači i mučiti se a ne samo užitak i ljubav.
ipak, kad nosim svoju bucku od 8kg padnu mi napamet riječi mog liječnika i fizioterapeutice da je ne bi smjela ni podići i da se organiziram tako. to je meni nemoguće i ako mi se stanje nikad ne popravi sa zdravljem možda ću požaliti sve ove dane intenzivnog nosanja.

[mlukacin]

hihi i ja skačem ko luda... na svaki zvuk... nisam spavala od 2006
cure ti super kažu... mazi pazi dragaj ljubi cijeli dan ako treba... a za vrijeme spavanja napravi nešto za sebe i odmori se....
biti će ti žao kasnije... gledam ja svog T... nekad bi ga tak zanunala ko malu bebu, pomazila... one me odgurne i kaže nisam ti ja mala beba, pusti me pa ga znam i juriti po kući dok ne posustane

kol mi nac

[mihim]

eto jos jedne skakalice, samo molim Boga da me oboje ne trebaju u isti cas kad mm nije doma jer mi je tesko ( zbog njih, da se krivo ne shvati ) i ne znam kome bi prije - al snađem se . zato smo ih rodile, da budemo tu, meni uopce nije bilo fora od frendice cut kak klinci sami zaspu, ja sam naucila da mihi zaspi na rukama, ili sad u mom il tatinom zagrljaju u krevetu, ima 2 god i nikad nije zaspao sam ( zapravo, aj da budem 100 % iskrena je, jednom popodne dok se igrao u kindicu i mi smo pisali od smijeha kak se to desilo ). malena je drukcija, jednostavno se ne voli nosit kad joj se spava, al onda ju dragam po danu, a nocno spavanje drzim za ruku.
i meni malo onak zvuci rijec iskoristavanje, al sam jednom dok je mihi bio mali procitala negdje u tablicama o razvoju da s ??? mjeseci ponavlja radnje radi ugode, znaci, mozda zacendra svaki put isto jer zna da ce onda mama il tata nosit, to mi je isto bilo smijesno, slatko smijesno.

[argentina]

ja ujutro kad se probudimo, ako je prospavao noć relativno dobro, nahranim ga, premotam i šišnem u kimbu.
protestira. ali ne fermam ga puno. to mi je jedinih pol sata, sat kad mogu i želim napraviti nešto za sebe.
pojedem na miru, operem se, između toga - ako jače cendra mu se javim, upalim vrtuljak (obično ne pali), pomazim ga, opet odem itd.
onda kad se ja sredim idem ga uspavljivat. jer naravno nema šanse da sam začori.
možda jednog divnog dana hoće...

naver skačem na svaki kme...jer ako mi se jako rasplače teško će mi zaspati.

[mlukacin]

kak možeš jesti u miru ili se kupati da ga ne fermaš??

bebabeba za utjehu moji imaju 3 i pol i dvije i pol i sami idu spavati u svoje krevete... sami se tako naučili, pogotovo curka... ona jako voli spavati sama da ima krevet samo za sebe.. ujutro se svi skupe na jednom mjestu ili mi kod njih ili oni kod nas sad je malo teže jer je Miha mjesec dana i moram priznati da me stah da se netko nehotice ne baci na nju pa sam i zato zahvalan Bogu da spavaju sami... naravno prije spavanja se kupamo, čitamo priče, pomolimo se i tak... i odu spavati... često sami, rjeđe da budemo s njima... možda je zato tako jer su dvoje... ne znam... njima je najbitnije da su oni skupa, eto....

[sandra-zvrk]

Vjerujem da ti nije lako. Sama cijeli dan, a beba će tražiti sve više i više. Zsto potpisujem Anemonu da je sad vrijeme da beba stekne povjerenje u tebe kako nebi (Anemona je ljepo to opisala) stvorila konraefekt sa plakanjem i kasnije će ti biti lakše. POgotovo poslje 5-og mjeseca kada mali postanu istraživači i više nemogu i ne žele ležati i kad počnu kmečati jer s poda ne vide cucka kak laje na poštara, aa vau-vau zove i zove.I ako ga ne vidi i ne vrisne od sreće dok su male rukice priljubljene na prozor ni ti nećeš doživjeti sreću koju osjetiš kad pružiš djetetu ono što mu u tom trenutku treba pa makar to bio i jednostavan pogled kroz prozor.

[MarikaPika]

Eto i mi smo, kao i svi mladi roditelji, prvih 2-3 mjeseca doslovno jurili bebi na svako njeno kmekanje. E onda smo skontali razliku izmedju pravog plakanja i, kako ja kazem od milja, "kenjkanja". I dobro da smo skontali jer je malena vec sa 3 mjeseca debelo iskoristavala tu nasu, po meni pretjeranu paznju i znala je da cemo je cim pusti glas doletjeti maziti ljubiti i prije svega - nositi!
A šta nije "pretjerana pažnja" ? I kada misliš nositi svoje čedo, ako ne sada,kada je malo i ne može samo iz tačke A u tačku B, već se dobro oseća samo u tvom zagrljaju? Loše li je tu?

Od onda smo prakticki skroz prestali reagirati na to. Npr navecer, stavimo ju u krevetic kad je umorna i pustimo je i po 10-20 minuta da se buni. Ne reagiramo iskljucivo zato jer smatramo da nije potrebno posto je ocito samo umorna. Ista stvar je i sa nosenjem. Nema pretjerivanja nego joj zaokupimo pozornost s necim drugim.
Nevjerojatno mi je kako su te bebice u biti "prefrigane" i kako odmah skuze na koji nacin mogu okrenuti stvari na svoju stranu!

Nemoj od starta da formiraš ovakvo miljenej o svom detetu i o sebi kao o žrtvi, nemoj, bljak je. To je tvoje dete, za koga ćeš biti potpuno i bezuslovno ako ne za nju??

[pulinka]

Ponasam se na nacin koji sam rekla prije svega zato jer NE ZELIM OD SVOJE BEBE NAPRAVITI DIJETE I OSOBU KAKVA SAM JA. Jer to bi znacilo da sam potpuno podbacila kao majka.

Hm, a kakva si to ti?
Jesu i tebi roditelji pričali priče kao meni-kako sam bila strašno zahtevno dete, prva tri meseca užasno plačljiva, stalno na rukama, stidljiva, nesigurna, nisam mogla da zaspim sama do 4. godine, itd, itd?
Od kad sam rodila svoju devojčicu a moji počeli opet da evociraju uspomene, sklopila se nažalost sasvim drugačija slika o mom detinjstvu:
spavala sam u krevecu maksimalno udaljenom od roditelja,
prva tri meseca me mama nije dojila na zahtev nego na svaka 4 sata-jer joj je tako babica rekla (pa je prešla posle na AD jer sam, gle čuda, gubila na težini),
moja majka se vratila na posao sa mojih šest meseci, gde je provodila i po desetak i više sati, otac je radio i bio kući samo vikendom,
nisam išla u vrtić do četvrte godine, praktično su me podigle tri babe, očeva majka, mamina majka i njena sestra.
Moja majka mi je nedavno iskreno priznala da dok nisam progovorila ona nikad nije znala da prepozna šta ja u trenutku plača želim.
Da rezimiram: kao beba sam bila prva tri meseca gladna i izolovana pri spavanju od roditelja, a čak i kada su me nosili nisu umeli da prepoznaju moje potrebe.
U detinjstvu provedenom između tri babe koje su se smenjivale, majke koju sam viđala par sati na dan a i onda se nismo razumele, i oca vikendom, verovatno ni sama više nisam znala za koga da se vežem, a bez društva vršnjaka nisam baš imala priliku da se socijalizujem.
Kad bolje razmislim, nije neko naročito čudo što sam bila nesamostalna i nesigurna, zar ne?
Moji roditelji i dalje ostaju pri priči da sam JA bila problematično dete.
Možda su i tvoji roditelji slični.
Da ne davim dalje: potpisujem sve što je anemona napisala. Neće tvoje dete biti samostalnije ako ga što više ostavljaš samog, ali će sigurno biti usamljenije i zatvorenije.
Moje uspomene iz detinjstva nažalost uvek ispunjava ta usamljenost koju je razbilo tek rođenje sestre kada sam imala 6 godina.
Zato skačem na svaki glasić svoje devojčice, i skakaću i dalje, nosam je,držim uz sebe i držaću je dok sama ne poželi da se osamostali.
Možda ne radim za nju onoliko koliko je njoj potrebno, ali bar radim koliko god ja mogu.


I zašto ne bi trebala da napraviš od svog deteta osobu sličnu sebi? Teško je voleti druge ako ne voliš sebe.

[dutka_lutka]

Skačem.
Draga, ponašanje tvoje bebice me ne čudi, jer ona je sad u takozvanoj fazi naručja. Više o tome u tekstovima:

Prednosti nošenja bebe
http://http://www.roda.hr/tekstovi.p...D=157&Show=655

Zašto nositi dijete
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=157&Show=653

[Lady Grey]

Skačem i skakat ću koliko god bude potrebno.

[Trina]

Skakala sam na svaki glas svih troje. uvijek, bez iznimke. I kad sam bila premorena, crknuta, na rubu snaga...nikad na te stvari nisam gledala kao na nekakav problem nego kao na moju obavezu prema djeci, jednako kao što sam ih trebala promijeniti kad su šporkali pelene, samo što je ovo "skakanje" ispunjavanje emotivnih potreba. Tebi se možda čini suludo i besmisleno "naučit" je na ruke ali zapravo svo to njinjanje i njonjanje, skakanje na svaki glas, kao što ti kažeš, ima daleko veće značenje od uznemiravanja umorne mame. Time pružaš svojoj bebi sigurnost, osjećaj da nije samo, jačaš joj samopouzdanje, eliminiraš nekakve frustracije i osjećaj nemoći kod nje..ma ima mali milion pozitivnih stvari. Meni su isto babe i neke mame govorile kako sam ih naučila na ruke. To je meni toliko glupa izjava..i ja i muž smo se uvijek čudili tome. Mislim, stvoriš dijete iz ljubavi, rodiš ga i obožavaš da bi ga malo ignorirao kasnije, kad ti se neda nositi ga jer smatraš da plače bezveze. Ne trebaš tražiti da se tema ključa niti se smatrati lošom mamom, na to možeš gledati samo kao jednu od tisuću stavki u kojima se bezbroj različitih mišljenja razlikuju. I ovdje ti svatko piše svoje. Iz toga se može nešto i naučiti a možeš nas i ignorirati.

[krumpiric]

skakala sam i skačem
skačem i kad zakenjka 5godišnjak, duboko vjerujem da moje dijete nije manipulativno derle, a ja nisam nikakva mater žrtva...
skačem na potrebe drugog kao što sam na potrebe prvoga, mada je to izazvalo podsmijehe i iznenađenja...

što da kažem, slušala sam kad sam rodila prvo te svekrvine bajke kako se dijete ostavi plakati svu noć da te ostavi na miru....i? Misliš da joj se ne stegne srce kad osjeti bliskost među njenim sinom i njegovom djecom, koju možda ne poznaje?
A samo je slijedila nametnute obrasce ponašanja, a ne srce, one koji te navode da treniraš dijete, a ne da živiš život.

[BebaBeba]

Kakva sam ja to bila? Imala sam i ptičjeg mlijeka, sve sto sam pozelila, majka mi je bila uvijek tu, osim onda kada sam je zbilja trebala. Bila sam kako krumpiric kaze "manipulativno derle" koje je duuugo iskoristavalo materijalno i bespotrebno a iznutra sam bila totalno prazna, nesigurna i bez imalo samopouzdanja. Zato i jesam takva kakva jesam, da sam svojih 20 nisam znala doslovno ni jaje ispec, samo zato jer sam cijeli zivot uvjeravana u to da sam glupa, ruzna, jadna i totalno nesposobna za bilo sto. zato se trudim oko svoje bebe, koju kao i svatko obozavam i uvijek sam za nju tu kad joj zaista nesto treba. Ne zelim u vasim ocima ispasti majka koja svoje dijete zapostavlja jer to definitivno nije tako. Ona nikad nece biti tretirana kao ja.


EDIT: Trina jako mi se svida tvoj post!

[krumpiric]

da te zagrlim i kažem da za sve na svijetu postoji vrijeme...
kad dijete ima 3mj, ne postoji vrijeme za nista osim za mazenje, ispunjavanje potreba, druženje i hrpu ljubavi..

[BebaBeba]

Mi se u biti relativno puno nosamo, plesemo, jako se puno ljubimo mazimo i pricamo, jedino kad se drukcije ponasam je kad joj se spava i kad zaista nemam snage vise je nosati jer ona sa svojih 5mj ima 8 i pol kila a to bogme nije malo.

[dorotea24]

ja sam isto u toj dobi reagirala na svaki ton naručito s prvim djetetom. uglavnom slažem se s trininim mišljenjem mada bih nadodala da mi je recimo drugo dijete znalo ponekad otplakati kratke runde, ali zato jer nisam fizički uvijek bila u mogućnosti odgovoriti na dvije strane. no sve je to prošlo. stariji se puno više naspavao na meni jer sam imala više vremena dok mlađi recimo nije ni htio zaspati na meni nego samo uz siku i onda nastaviti u svom krevetiću na miru. tako da i nisu sva djeca jednaka. mlađi je obično pred uspavljivanje volio cendrati, malo zaplakati, a i danas je takav. držala ga ja na rukama ili ga nosala svejedno je. on kao da ima taj svoj neki ritual plakanja pred spavanje, kao da ima neku frustraciju u sebi i tako je se želi riješiti. ima različite djece. ti si majka i voliš svoje dijete najviše na svijetu. imaj to stalno na umu, ponašaj se prema njemu s nesebičnom ljubavi i nećeš pogriješiti.
možda netko od nas koji te ovdje savjetujemo postupa u nekim drugim stvarima lošije od tebe, a da tog nije ni svjestan. sve se to na kraju kompenzira. znaj samo da si tvom djetetu ti najbolja majka

[Anemona]

Kakva sam ja to bila? Imala sam i ptičjeg mlijeka, sve sto sam pozelila, majka mi je bila uvijek tu, osim onda kada sam je zbilja trebala. Bila sam kako krumpiric kaze "manipulativno derle" koje je duuugo iskoristavalo materijalno i bespotrebno a iznutra sam bila totalno prazna, nesigurna i bez imalo samopouzdanja. Zato i jesam takva kakva jesam, da sam svojih 20 nisam znala doslovno ni jaje ispec, samo zato jer sam cijeli zivot uvjeravana u to da sam glupa, ruzna, jadna i totalno nesposobna za bilo sto. zato se trudim oko svoje bebe, koju kao i svatko obozavam i uvijek sam za nju tu kad joj zaista nesto treba. Ne zelim u vasim ocima ispasti majka koja svoje dijete zapostavlja jer to definitivno nije tako. Ona nikad nece biti tretirana kao ja.


EDIT: Trina jako mi se svida tvoj post!

Sad tek mi nije jasno zašto misliš da bi odgovaranjem na djetetove potrebe nešto djetetu naštetila?
Mazi ju, pazi ju, nosaj ju, ljubi ju, odgovaraj čim te zove,... gradi s njom takav odnos, pun ljubavi i razumijevanja, vidjeti ćeš, sve će sjesti na mjesto.
Kad će imati cca 2 godine, onda će polako shvatiti da mama treba 5 minuta da otiđe na WC (sama), da mama nešto vruče drži u rukama i da ne može istu sekundu skočiti,... Ali imati će več stečeno povjerenje u teba, znati će da si tu uz nju, kad te treba,...
Mislim da su te jako "oštetili" ti neki nedorečeni i pogrešni odnosi s tvojom mamom, to te je na neki način obilježilo, pokušaj se otrgnuti iz tih okova i postupaj sa srcem.
Nemoj polaziti od toga da će tvoje dijete postati razmaženo derište, jer neče.
Ovako kako sebe opisuješ, ako si stvarno i takva bila, mada nisam skužila iz napisanog u čemu je problem, shvati da nisi ti ta koja je bila za to kriva, krivica je na tvojim roditeljima, ti si bila samo dijete koje se je na problematičnu situaciju prilagođavalo najbolje kako je moglo.
Prihvati to i kreni dalje, imaš novi život, svoje dijete. Shvati prije svega da djeca nisu mali manipulatori koji žele iskorištavati svoje roditelje pod svaku cijenu.
Dijete te nije tražilo da ga rodiš, ti si ga imala iz vlastite želje, ljubavi. I sad kad je tu uči ju ljubavi, sreći, posveti joj punu pažnju, svoje vrijeme, ti si tu radi nje, ne ona radi tebe.
Nikako ne može biti previše ljubavi i pažnje, samo premalo. Ako ti se pojavi osjećaj u glavi da te dijete iskorištava, okreni to na pozitivu. Pa to je njezin "posao", što bi drugo i trebala raditi u toj dobi, nego uživati u pažnji i ljubavi kojom ju obasipaš.
Budi ponosna na sebe i svoje dijete u tim trenucima, jer znaš da ti je teško, naporno, ali i znaš da daješ svojem djetetu najbolje što možeš - ogromnu, neprocjenjivu i nemjerljivu LJUBAV.

[vissnja]

Baš me je ova tema zaintrigirala da otvorim neka pitanja u svojoj glavi. Imam prijateljicu kojoj je tako ceo život nametan osećaj krivice za sve što je svojoj mami "napravila" kad je imala 1-2-5-7 godina. I to su priče koje sam i ja prihavtala zdravo za gotovo dok nisam dobila dete. Sećam se tako živo kako njena mama priča "ustanem rano, odem na pijac, kupim blitvu, donesem, operEM, skUVAM, pASIRAM, HLADIM!!!! dam ti, a ti samo pljuneš, nećeš da jedeš!!! " I još gomila takvih priča sa jednom nedvosmislenom porukom: kakvo si ti naporno dete bila, koliko smo se sa tobom namučili, šta si nam radila!!!
I sad kad je pogledam (jako smo dobre prijateljice i bliske) ona je stalno opterećena nekom grižom savesti, ona se večito zbog svojih postupaka izvinjava. Divna je osoba, vesela, društvena, u njihovoj sam kući provela tolike dane, i sad mi je tek jasno koji je njena mama terorista.
I sad ta moja prijateljica planira bebu, i ona se već unapred sprema da će nju to njeno dete isto tako da "maltretira kao i ja moju mamu", i već unapred smišlja taktike da se odbrani od tog svog nerođenog deteta.
Kako veliki teret nekad mogu da nam ostave roditelji.

[litala]

napravila sam gresku i par puta ne odgovorila na kme. kad mi je prvo dijete bilo jako, jako maleno - poucena "tradicijskom" pameti i "uvazenim" savjetima

a onda odlucila da cu poslusat srce i prihvacat onu pamet i savjete koji tom srcu ne budu stetili...

od onda (a to je preko deset punih godina i cetvero djece - i, ako cemo o kilama - svo cetvero rodjeno s preko cetiri kile ) do danas - odgovaram i provjeravam svaki kme. ako ga ima - nesto znaci. moj posao je da saznam sto. i dok nisu naucili reci sto je i u cemu je problem - svaki kme je zavrsio na mojim rukama. kasnije se vec mozemo dogovoriti moze li se kme rijesiti u prolazu ili treba "tretman"