Citiraj Luna Rocco prvotno napisa
Čekaj, pa zar se to ne smiri? Mene ne smeta toliko sama fiksacija (malo naporno je, ali što sad, ako ga to veseli), dakle onaj dio kod kuće je podnošljiv jer uz to imamo i druge interese i aktivnosti, ali vani se SVE svodi na to... Pa kako će ikada započeti drugu vrst konvezacije s nekim...?
Pa ne znam, kad mu dođe.
Kužim te skroz, mene je zapravo tek nedavno prestala prati ta frustracija oko toga što mi je sin zainteresiran (naizgled) za jedan ograničen spektar stvari. Frustriralo me da mi se čini da mu nedostaje znatiželje (a što je najbolje i ja sam takva), da mu se ne šire područja interesa i učenja i slično.
Ali, nedavno sam ga odlučila jednostavno pustiti, ko i sa hranom i sa svime, ponudim mu stvari, nove igre, nova područja, ako odbije slegnem ramenima. Oni su svoji ljudi i imaju pravo biti zainteresirani za onoliko malo (ili puno) stvari koliko im treba. Hebiga. To ti i ja imamo problem, ne oni
Istovremeno, naučila sam ga bolje promatrati kad promatra svijet i vidim kako puno zapaža i izvan bagera, kako mu se kotačići vrte i kako mu se oči sjaje. A sve bez riječi.
Zato mi je za konverzaciju bog kćer dao