I da, sjećam se sebe kad sam ušmrkvala prvi šmrk suprefacta.. Šta tamo sve piše u papirčiću u lijek - anafilaktički šok, ovo, ono. I to su sve vjerojatno zabilježeni slučajevi jer se očito to nekom dogodilo, a sve te kompanije se pravno štite navođenjem svih tih rizika. Odlučila sam prvi šmrk obavit u uredu za slučaj da po mene bude trebala dolazit prva pomoć i stavila papirčić iz kutijice za lijek na stol i rekla curama da kažu hitnoj što sam šmrkala... Bilo je, naravno, OK, ali s tim ti se svatko suočava na početku puta u stimulaciju - svaki taj lijek izaziva strah, ja sam bila pročitala u Danielinoj knjižici da je moguća embolija pa o tome "cijelipila" jadnog Lučija... A i grozno mi je bilo vidit onu neku shemicu pa prikaz kako ti svi lijekovi lupaju po hipofizi, ono, nešto me lupa u mozak. Jednom kad prođeš sve te lijekove i prve komplikacije, čovjek postane nekako... izgubi "lijekovnu nevinost" i dobar dio straha... A i s prvih par neuspjeha implantacije i nemoćnim slijeganjem ramena svog MPO-ovca nekako se i gubi želja za traženjem jednoznačnih odgovora pa prihvaćaš i neke drugačije načine liječenja i od drugih doktora u nadi da će baš taj i takav miks upalit kod tebe...