Curke,da li vas je strah poroda???????????

[Elinor]

ja se panično bojim poroda čitav život, i to boli, rezanja međice, pucanja, seksa nakon istog, ma svega. stoga sam izabrala carski jer je prihvatljiviji mom moždanom sklopu.

Vjerujem da nema puno žena koje se poroda boje kao što sam se ja bojala prije trudnoće; u crnijim fazama sam mislila čak da to neću preživjeti . No kad sam zatrudnila, moja misija je bila: riješiti se straha, roditi prirodno i izbjeći epiziotomiju. Sve sam od toga ostvarila, a sad imam novu misiju: hrabriti žene koje se boje!
Kad snagom svoga tijela i uma pomažeš svojoj bebici da se probije na ovaj svijet, bol postane toliko nevažna da ju ni ne osjećaš. A poslije poroda, svijet je tvoj! Svima možeš pogledati u oči i reći : JA sam rodila, nitko to nije učinio umjesto mene.
Trudnoća traje 9 mjeseci i to je dovoljno vremena da se žena psihički i fizički pripremi. Ima težih i lakših poroda, ali i jačih i slabijih žena. Treba vjerovati da će tvoj porod biti upravo onakav kakav si sposobna podnijeti.

[Strippy]

Svima možeš pogledati u oči i reći : JA sam rodila, nitko to nije učinio umjesto mene.

Ne kužim baš ovu izjavu... :? A u kojem to slučaju ne možeš reći?

[Elinor]

Pa ako npr. izabereš carski, a nisi ni probala prirodno.

[Strippy]

I tu tom slučaju je žena TA koja rađa - pa neće i ne može to nitko učiniti umjesto nje! Ovakve izjave zbilja omalovažavaju žene koje ne rode isključivo vaginalno!
A svima koje razmišljaju o CR (bez medicinske indikacije) bih rekla ovo: ok, sam porod ne boli (toliko), ali zato opravak nakon... neuporedivo više boli i teži je od najtežeg vaginalnog poroda. A tu je onaj mali krhki smotuljak koji treba tvoju brigu, blizinu i snagu... Pa sad vidi što je bolje.
Iz osobnog iskustva: prvi porod je bio CR (radi zadka) i zbilja sam se brzo oporavila (za tjedan dana), ipak ovaj puta činim sve što mogu i psihofizički se pripremam za VBAC. Iz tog se da nešto zaključiti, jel' da?

[Nina_ri]

U prvoj trudnoći me bilo jako strah i nisam imala pojma što me čeka, iščitala sam brdo tekstova, milion priča s poroda, čitala savjete iskusnih mama..sve to mi je jako pomoglo. Inače, kad sam pod stresom ili kad se nečeg bojim, kad mi je u životu teško, imam neki čudan način rješavanja tih problema..smijem se na svoj račun, valjam provale i zabavljam sve oko sebe, pritom uopće ne shvaćajući da to radim. Tako da su se i babice i doktori skupili oko mene i smijali se, očito sam im bila jako simpatična, a još kad su čuli da mi je rođendan..svi su se potrudili da beba ugleda svijet istoga dana. Tako da sam uspjela dobit najljepši rođendanski poklon na svijetu...

Sada u drugoj trudnoći, mislila sam ok, prošla sam sve to, bilo je super prvi put...ja to mogu ponovo..a onda su me suočili s možda neizbježnim carskim (toga se užasavam otkad znam za sebe, neznam zašto) i evo sad prolazim sve ispočetka..ogroman strah..al ga opet rješavam u hodu, čitam sve o tome, čitam forum, priremam se..i nekako pokušavam pomirit s time. Zapravo, više se bojim krvarenja i sličnih stvari koje bi mogle utjecat na bebicu, iako se još nadam da će se posteljica pomaknuti, neće bit dijagnoze placenta previae, mirovanja, krvarenja,zastoja u bebinom rastu i samim tim carskog reza kao posljedice svega toga.. (uglavnom me okolina zasipa negativnim iskustvima, al ja se nedam)Ma, mogu ja to ponovo..samo je teško bit showman pod općom anestezijom

[Strippy]

Nina, sve će biti dobro. Nije ni carski takav bauk - nemoj slušati negativne priče koje će te još više uplašiti. A ako ćeš roditi pod spinalnom (a ne općom) bit ćeš svjesna svega i vidjeti svoju bebicu odmah.

[Elinor]

Strippy, ja ne omalovažavam žene; ja vjerujem u njih!
Žene su hrabre, moćne, jake, i mislim da je šteta, neizreciva šteta da netko propusti prirodan porod a nema medicinski opravdanih razloga za to. Kod svake vrste poroda postoji određena doza straha; da li će biti sve u redu s bebom, kakav će biti tijek i trajanje poroda, kakva će biti reakcija na anesteziju, hoće li lijekovi naškoditi bebi, hoće li se majka poslije poroda moći brinuti za bebu...To je normalan strah sa kojim se suočava svaka žena. Panični strah je nešto drugo; strah koji blokira tijelo i um može upropastiti cijeli porod i ako žena smatra da nije rasčistila sa sobom to pitanje do kraja trudnoće, bolje da ide na carski. No ono što ja pokušavam reći a nitko ne shvaća je da se strah u većini slučajeva može pobijediti, samo se treba uhvatiti u koštac s njim.
I ja sam prva tri mjeseca padala u nesvijest na slike poroda, ali s vremenom sam se bojala sve manje i manje. A što sam htjela reći izjavom "ja sam rodila" je da iskustvo porođaja jako podiže ženino samopouzdanje, poslije toga misliš da možeš sve: osvojiti olimpijadu, popeti se na Mt. Everest, letjeti u svemir...
Dakle, ime ovog topica je "Curke, da li vas je strah".
Odgovor je: da, ali ja ću taj strah pobijediti.
Moj post nema veze sa medicinski opravdanim carskim rezom; cilj mi je bio samo malo ohrabriti žene koje razmišljaju o CR isključivo zbog straha.
Nina_ri, ti si pravi primjer borca protiv straha! Da sve prođe sretno i što bezbolnije ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[Majuška]

Samo hoću reći HVALA svim iskusnim rodiljama koje tješe nas uplašene prvorotke

Ja si sad polako dozvoljavam da počnem razmišljati o porodu. Prije 2 mjeseca mi je gin praktički zabranio da o tome uopće razmišljam jer sam bila toliko opterećena time Užas!

Sad se polako hrabrim i počinjem planirati u kojoj ću bolnici roditi, probati naći dobrog doktora iz te bolnice koji će znati za moje psihičko stanje i probati "dogovoriti" porod u najviše detalja koliko je to moguće. A onda se prepuštam majci prirodi

[Elinor]

Majuška, tako se to radi; polako ali sigurno! Kad dođe vrijeme, bit ćeš spremna. Bitno je da i tvoj muž zna tvoje želje u detalje; tako ćeš se mirno moći prepustiti porodu, a on će biti tvoj glasnogovornik kad zatreba!

[Helena28]

Kako se bliži termin poroda sve više razmišljam o porodu i malo me strah kak će sve proći. Već unaprijed znam da ću roditi na carski vjerojatno pod općom anestezijom (ne svojevoljno nego iz zdravstvenih razloga ).
Sad se vi sigurno pitate čega se bojim? Možda će vam se činiti glupo, ali strah me da se neću probuditi poslije opće anestezije. Fakat sam luda, zar ne?

[ninet]

Kako se bliži termin poroda sve više razmišljam o porodu i malo me strah kak će sve proći. Već unaprijed znam da ću roditi na carski vjerojatno pod općom anestezijom (ne svojevoljno nego iz zdravstvenih razloga ).
Sad se vi sigurno pitate čega se bojim? Možda će vam se činiti glupo, ali strah me da se neću probuditi poslije opće anestezije. Fakat sam luda, zar ne?

Nisi luda i to je normalan strah...A zasto mora biti opca? Ako se bojis trazi spinalnu.

[Helena28]

Nisi luda i to je normalan strah...A zasto mora biti opca? Ako se bojis trazi spinalnu.

Zbog skolioze

[ninet]

Pa sta onda, da ti kazem.....bice te i dalje strah, ali ce proci kad se probudis i ugledas malo ruzicasto lice
A probudices se, ne brini - ja sve znam...

[Helena28]

ninet, hvala na podršci

[Elinor]

Evo i ovdje još jednog topica o strahu.

[Ariana]

mene nije nimalo strah. prvi je bio ok. boljelo je ali je i vrijedilo.

[bjuma]

ja sam se sinoc budila, pa neko vrijeme nisam mogla zaspati... i, naravno, stigle su me crne misli- kako cu ja to, hocu li imati snage, sta ako nesto podje po zlu... a onda, pokusam otjerati sve te neke ruzne misli... zapravo, odgodim ih za neki drugi put... i mislim da cu tako do trenutka kad se to pocne desavati... a onda... kako bude- bude!
naime, vec sam pisala da sam dva put prisustvovala porodu, jer sam isla u medicinsku skolu. poslije tog iskustva sam rekla da porodjaj dolazi u obzir jedino pod nekom opcom anestezijom... i tog sam misljenja bila sve do ulaska u drugi trimestar. a onda se odjednom nesto promijenilo u meni. ne kazem da se ne bojim. i ne kazem da su te slike isparile iz mene. ali, nekako mi se tijelo pripremilo na to. ma, nemam pojma, iskreno!!! sve se nadam da je to individualno i da nas vise strah grci, nego sto je to slucaj sa stvarnom boli koju osjecamo prilikom porodjaja. znaci- treba se osloboditi straha. a svaka zena koja se odluci na to, vec se, na neki nacin, suocila s tim... 8)
stoga, ja se nadam da cu biti jedna od onih koja ce reci- pa nije to bas tako strashno koliko sam mislila da jeste! :D

[Leta]

Ma daj, bjuma, možda si u školi naletjela na neke primjere koji su bili posebno dramatični... osim toga, nije isto kad gledaš i kad si ti u tome. Ja se uopće ne sjećam nekih trenutaka, super sam se držala (veli MM) i nisam imala vremena razmišljati. Pri porodu te vodi instinkt (ako ti se nitko ne petlja) - ja sam točno znala kad što treba i kad treba zvati osoblje (oni se povukli iz boksa da nas puste na miru).
Uostalom, zadnji tjedni su bili taaaako tromi, bila sam sama sebi kao morž i jedva sam čekala da krene. Kakav strah, tijelo te samo vodi do trenutka kad ti se ne da više furati trbuh naokolo. I onda krene i nema mjesta za paniku

[ninet]

Upravo tako...kad krene porod i ako si se prije plasila vise se ne plasis. Strah dobiva oblik, boju, osjet i nije vise nesto strano - pa samim tim ni strasno.

[bjuma]

ma ne mislim da su bili predramaticni... nego samo mislim da sam bila premlada da to gledam. i nezrela da to shvatim. i da, vjerovatno, zene koje nisu radjale, ne bi trebale imati dodira s tim, osim ako im to nije profesija (ja sam svoju promasila u to vrijeme), jer si mogu pogresno postaviti sliku u glavi, kao sto sam ja to uradila. svako dozivljava na svoj osobni nacin.
osim toga, mene je vise strah osoblja neodgovornog, a vrlo cesto i oholog ponasanja, nego boli. strah me je da mi sta ne zeznu. jer, kod nas si gotovo uvijek uzimaju za pravo da samo ni znaju najbolje i da im se nista ne moze sugerirati. a ako i pokusas, onda se prema tebi ponasaju jos gore.

i sama sam rekla da se nesto promijenilo u mojoj glavi otkako sam trudna i da sam na prirodan porod pocela i gledati tako- da je prirodan. ne zelim da me nose te slike. niti zelim da procjenjujem unaprijed da ce mi biti bolje ili gore. ali da kazem da sam skroz 8) , lagala bih... i zato se uzdam u vas, hrabre zene, koje mi kazu da je to normalno i prirodno i uopce nije toliko strashno.

[Elinor]

bjuma da si gledala mene kako rađam, bilo bi ti dosadno!
Bilo je mirno, tiho, dostojanstveno, bez vike, cike, dreke... Da si takav porod vidjela, poželjela bi imati 10-ero djece .
Slažem se da si bila premlada za takve prizore. Sada znaš da ima svakakvih porođaja, od užasnih do predivnih. Meni je sama spoznaja da postoje lijepi porodi, da su oni mogući i da se dešavaju u stvarnom životu bila presudna; prije ovog foruma mislila sam da je porod po defaultu horor . Preobratile su me priče žena koje su imale lijepe porode.

[mamma Juanita]

cure, osobito bjuma , bacite oko na ove topice, možda vam budu inspiracija.

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=25493

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=26307


a evo i jako zanimljiv tekst s portala , između ostalog i o porođajnoj boli i njenoj ulozi
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=164&Show=2504

[Yuna]

Nije me bilo strah poroda, nekako sam znala da će sve biti u redu.
S doktorima i sestrama sam cijelo vrijeme nešto pričala i zapitkivala.

Jedino me bilo strah rezanja (a u tom trenutku nisam o tome ni razmišljala jer nisam ni stigla), ali zato se sad toga jakoooo plašim za slijedeći put jer je oporavak grozan...ja isto kao i icyoh ne volim kad moram ovisiti o drugima, a kad ne mozes normalno sjediti i hodati, a posebno ući i izaći iz auta...onda je poželjno da ti netko pomaže.

Najgore je što te boli da ne možeš dugo sjediti za kompom i surfati po netu i igrati igrice...a beba spava, a ti ne znaš šta bi sa sobom.

Također ne želim da se netko miješa u moj sexualni život...ma kakva hrenovka u hodniku...kod mene se taj hodnik nekako suzio čini mi se.

[ruza]

Curke moje ja sam sinoć imala fazu umiranja od straha a vidim da je i mm primilo
Gledali smo film :Zalomilo se, i kad sam mislila da je sve u miru prošlo,tj da je sve se smirilo u meni,kad vidiš glumicu na ogromnom ekranu kako rađa,kako se muči...Jojjj
Stvarno mi nije bilo ugodno...A još u kinu hrpa dječurlije,i što me najviše začudilo dosta mladih koji su bili šokirani...kako se to rađa,zar se tako rađa??? :shock:
Do mene i mm sjele neke 2 ženske koje imaju cirka 25,i kažu kaj ja bum rađala sigurno na carski,to je puno lakše nego ovak,sam ti bebu izvade iz trbuh i BOK... :?
Nato se ja okrenem,s trbuhom do zuba,i kažem onako slavodobno: Buš,buš ,a haa,baš buš tak rađala....Samo se nadaj... :D .Znijemili su ko čepovi...

[Elinor]

Nato se ja okrenem,s trbuhom do zuba,i kažem onako slavodobno: Buš,buš ,a haa,baš buš tak rađala....Samo se nadaj... :D .Znijemili su ko čepovi...

Sirote, nisu ni svjesne kako će im se prioriteti promijeniti kad zatrudne i da će se grebati rukama i nogama za takav "užasan" prirodni porod. Mislim baš da ne bi htjele dva-tri ožiljka od carskog na svojim lijepim, ravnim trbuščićima . A koji je to bio film?

[Leta]

Eeeeee, u kojem su te cure filmu!
Ja sam prije 2 godine bila uvjerena da niiiikad nebum rodila.
A sad bi išla rađati svake subote 8)

(stalno škicam ovamo da vidim treba li opet trubiti trudničicama da je to super)

[Elinor]

(stalno škicam ovamo da vidim treba li opet trubiti trudničicama da je to super)

I ja isto.

[Leta]

Onda možemo podijeliti dežurstva

Drage trudnice,
totalno preznojena od doručka s malim seronjom kojem se mora pjevati i glumiti da bi otvorio usta (jer ih stisne kad vidi žlicu i stalno bi hrdao samo rižine vafle) javljam da smo mi trubilice o lijepom porodu i danas uz vas!

[icyoh]

ja sam se taman donekle primirila sa strahom od porođaja. A onda sam se našla sa frendicom koja je rodila početkom 2007 - uglavnom kaže da uopće nije istina da zaboraviš na bolove, da se ona svega sjeća i da obožava bebu, ali da ne planira više rađati.

a vezano uz carski, ja sam ga isprva htjela jer kakti ne boli, no nakon što sam proučila sve ga definitivno ne želim. štoviše sad me strah da ću morati tak roditi.
Joj jedva čekam da se beba rodi

[ms. ivy]

cure, onog trena kad prebacite perspektivu sa
- grozne scene iz filmova, priče tetke babine susjede, što ako se desi/ovo/ono/nešto treće, ajme što mi je to trebalo, vadite bebu iz mene!

na
- ovo je moje tijelo, ono hrani moju bebu koja u njemu raste, ispunjava svoju biološku funkciju, beba i ja smo u sinergiji, utječemo jedna na drugu hormonima, raspoloženjima, mislima... spremamo se za trenutak odvajanja i drugačiji oblik povezanosti

nestati će strah koji vas koči. i prihvatit ćete u potpunosti i trudnoću, i porod, i dojenje i sve što vam se događa s tijelom i umom. jasno da uvijek postoji određeni strah, da uvijek nešto može krenuti krivo, da postoje stvari koje su van našeg utjecaja... ali to je tako. to je život.

doživljaj trudnoće, poroda, dojenja i majčinstva uopće je u velikoj mjeri subjektivan, taj grozni porod koji netko opisuje zapravo može biti samo nečiji doživljaj sasvim normalne situacije. znam puno cura kojima je trudnoća grozna i naporna iako je objektivno sve ok. nemojte se dati zaplašiti takvim stvarima - najvažnije je kako ćete posložiti kockice u svojoj glavi.

[Elinor]

icyoh, koliko je tvoja prijateljica bila spremna na porod? Da li je bio prirodni? Na koji način je rađala, u kojem položaju, u kakvoj atmosferi, da li je pravilno disala? Na sve ovo se danas može utjecati, a ako dođeš nepripremljena i upadneš u žrvanj interventnog poroda, niti bog ti ne može ublažiti bolove.
Moja šogorica je prije tri godine rekla da je bilo užasno i da nikad više neće rađati; danas kaže da nije bilo strašno i da najviše pamti - dosadu :shock: . Moj brat se uspaničio i prerano ju je otpremio u bolnicu; žena je umirala od dosade cijeli dan sa trudovima svakih 20 min . To je ujedno sve čega se sjeća s poroda!
A bol...ja sam nekako imala osjećaj da kad krene bol, da će je moje tijelo na neki način prepoznati, iako je nikad prije nisam doživjela. Kao da nam je negdje duboko u mozgu pohranjeno sjećanje naših prabaka, pa u tim stanjima, uz malo koncentracije, plivamo kao ribe u vodi. A istina je, treba imati i malo sreće da se ništa ne zakomplicira.

[icyoh]

nisam sigurna za sve ovo, znam samo da je dobila epiduralnu pa temperaturu pa je povraćala. A mali je bio ogroman.
usput on je prva beba koju sam vidjela tako rano (4dana iza poroda), bio je sav jadan ljubičast.

Ma ja se psihički pripremam, ali me strah doktora, da ne zeznu nešto.

Uz to, mislim da je za buduće mame (barem vrijedi za mene) bolje ne slušati previše tuđe priče oko poroda. Na svaku lijepu koju sam čula idu 3 ružne.

[icyoh]

i hvala na utjesi svima na forumu

[bjuma]

ne znam kako ste vi ostale, ali ja nekad sanjam super stvari... ali sinoc sam imala groznu nocnu moru... sto je najgore, snovi su tako realni, da zaista pocnem misliti da se to desava.
i sto je najgore, kad se probudim pocnem se pitati da li je to neki znak? ili samo manifestacija mojih potisnutih strahova vezanih za mog ?

:? :? :? :? :?

[Leta]

bjuma,
reprogramiraj se.
Nek ti od danas input budu samo lijepe misli. Prije spavanja misli na porod i na to što ćeš imati bebu kao na preprekrasno iskustvo.
Mali zeleni u našim glavama brzo preuzmu to što im daješ.
I začas te prešaltaju na lijepe snove


p.s. ms. ivy je sve rekla

[bjuma]

hvala vam puno!

ima tu istine, naime... mogu reci da iako su mnogi napravili bauka od trudnoce, i ja sam mislila da necu moci ni mrdnuti, ja sam svoju dozivjela kao jednu super stvar koja mi se desila, u svim aspektima.
radim, trckaram, osjecam se super, malo sam tromija, ali nista strashno... cak si izgledam nikad ljepse, i imam najnormalnije potrebu da se dotjerujem, sminkam i uzivam u svom izgledu... ali i radim punom parom!!! nisam trazila nikakav povlasteni status, isla sam na terene s kolegama... manje- vise su mi svi govorili da nisam normalna, ali ja se zaista osjecam 8)

ne zelim robovati strahovima, jednostavno nisam takva osoba... vesela sam, jedva cekam da uzmem svoje chedo u ruke, nakon sto sve to zavrsi... istina, imam neke nedoumice i mozda unaprijed zelim uspostaviti kontrolu nad odredjenim situacijama, iako znam da je to nemoguce.

i zaista ne zelim da zvucim kao osoba koja se stalno zali i kuka... ali, s druge strane, lijepo je procakulati s zenam koje su super i koje imaju sasvim drugu, realnu perspektivu onog sto se desava.
ste!!!!

[pinocchio]

vjerujem ženama koje kažu da im je porod bio prestrašno, bolno iskustvo koje ne žele ponoviti. isto tako vjerujem i onima koje kažu da je to ispunjujuće iskustvo koje ih je zauvijek osnažilo. sama sam doživjela i jedno (carski) i drugo (vbac) iskustvo.

što je moj point? porod je indivualni doživljaj na kojeg utječe x faktora. na neke od njih ne možemo utjecati pa im se najbolje prepustiti i ploviti s njima (tijek trudnoće, početak poroda...). na neke druge možemo utjecati (informiranost, plan poroda, odabir rodilišta, kontakt s osobljem...) i tako se osjećati sigurnije. a mala doza straha nam treba kako bismo išli naprijed. inače bismo uvijek stajali na mjestu . nekako vjerujem da je puno više lijepih priča onih žena koje su znale što žele i kako to mogu dobiti.

znate onu poslovicu: bože, daj mi snage da promijenim ono što mogu, da se pomirim s onim što ne mogu promijeniti i daj mi mudrosti da razlikujem to dvoje.

čitajte lijepe priče na forumu, slušajte svoje tijelo, imajte povjerenja u njega i bebu, a iz ružnih priča možete puno toga naučiti.

i toplo se nadam da ćete i vi za svoj porod moći reći kako je to nezaboravan kozmički osjećaj .

[printemps]

Nije me strah, čitam i ljepe i one manje ljepše priče! Nekako vjerujem u sebe, znam da će boliti i da neće biti bajkovito ali pomisao da kad to prođe ću držati svoju bebu u rukama pobija sve strahove!

[bibita]

ja jedva cekam da rodim i sad me uopće nije strah...kad dode vrijeme za to onda cu se bojati -na licu mjesta ali necu se ni ja dati... ako bude bolilo jako odmah cu tražit epiduralnu i necu se dati smesti pa ovo je 21 stoljeće zašto bi me bolilo ako nemora.... prema tome nema straha

[Leta]

ako bude bolilo jako odmah cu tražit epiduralnu i

Ovo ja ne bih ni u ludilu. Ali to je već za drugi topic.

[ana-blizanci]

Mene nije bio stah poroda ni u prvoj trudnoći pa ni sada u drugoj....sad me jedino bilo strah da neću moći roditi prirodno.....
i kad mi je dr rekao da ću moći prirodno, ma ko sretniji od mene(dakle bez epi, dripa i td), ali za 10 min je promjenio mišljenje jer je ctg bebe bio loš pa sam nakraju išla na hitni carski!!


a tako sam htjela prirodno!!!

i porod nije porod i nemožeš ga osjetiti i doživiti sa epi i ostalim kemikalijama!!!
možda zvučim malo ružno ali cure koje ste rodile s epi ili je želite(osim onih koje iz nekog razloga moraju na epi) nemate pojma šta propuštate!!!taj osječaj se nemože opisati ni osjetiti u epi!!!
stoga se osječam povlašteno šta znam koji je to osječaj jer sam prvog sina rodila prirodno!!!

[Vecky]

Mene pere panika sve u 16 i to najviše od rezuckanja i šivanja, te onoga poslije toga tj. zarastanja rane! Nekako u sebi znam da će sa malcem biti sve u redu!

[filip]

mene je sinoc uhvatila takva panika da sam se jedva smirila...te strah od poroda ,te kako cu ja kad rodim ,strah me bolnice,ma uzas jedan....inace imam napadaje panike i ne pijem nikakve tablete odkad sam ostala T,dr.mi je prepisao normabele ali njih gledam da pijem sto je manje moguce.ali sinoc nisam mogla bez tablete za smirenje....

[Elinor]

Ja sam znala imati vizije bolničkih hodnika...sa onim krevetima na kotačima i pacijentima koji leže okolo i čekaju da ih se negdje prebaci...ma užas. Isto nikad nisam bila u bolnici i od same pomisli sam se ježila :/ . Ipak, (pretežno) nasmiješena lica bolničkog osoblja i sveprisutan plač malih bebica neutraliziraju ružan ambijent. Ipak su rodilište i odjel babinjača najsretniji odjeli u bolnici (za razliku od npr. interne ili intenzivne gdje sve miriše na patnju). Sa trudovima nećete niti primijetiti gdje se nalazite, a poslije poroda ćete vidjeti samo bebicu pa će vam opet biti svejedno šta je oko vas. Trust me!

[cokolina]

a vezano uz carski, ja sam ga isprva htjela jer kakti ne boli, no nakon što sam proučila sve ga definitivno ne želim. štoviše sad me strah da ću morati tak roditi.

i ja isto tako.

nego, uopce se nisam bojala poroda, a sada pred kraj, otkako sam bila zadnji puta kod gin., uhvatila me lagano panika, bio je to prvi pregled koliko sam otvorena.. bilo je prilicno neugodno, a prvo sto mi je palo u tom trenutku na pamet je bilo: ipak ja ne bi rodila! ...a onda sam dosla k sebi i shvatila da sam trudna ....

i sad si mislim ako tako trud bude neugodan kao na pregledu, ne znam kak cu, a bas nisam nimalo imala straha. zato vas pitam da li je taj osjecaj kod pregleda isti kao kad te uhvati trud?

[Elinor]

Trud boli iznutra, u križima, trbuhu, kako koga, a ne na sluznici rodnice. Te dvije vrste boli nemaju nikakve sličnosti. A kad se mjesto zbivanja zaista preseli u rodnicu, tada se više ne moraš ničeg bojati jer ćeš za nekoliko trenutaka držati svoje zlato u rukama!
Kad te uhvati trud, on je ispočetka slabiji i postepeno se pripremaš na njegov vrhunac. Sam vrhunac traje jako kratko i trud ubrzo počne slabjeti, a ti si sretna jer je "gotov", iako može trajati još pola minute. Kada shvatiš da je najgori dio prošao, dalje dišeš i počneš se opuštati.
Sam izgon djeteta većinu žena ne boli; ja sam osjetila jedino kratko pečenje u trenutku kad sam iznutra popucala. Sjećam se da sam razmišljala: ako pipam glavicu, znači da je beba u porodnom kanalu koji je rastegnut do maksimuma; kako to da me ne boli? Možda je samo stvar percepcije; nakon serije trudova tu bol ne doživiš. :? U svakom slučaju, gušt je i olakšanje tiskati bebicu; to je najzabavniji dio poroda (i znaš da će brzo kraj ).

[cokolina]

aha. onda dobro . ovo je bilo nesto kao osjecaj da mi cupa ili stipa dio tkiva. fuj.
jos bi nekako bilo podnosljivije da nisam bila u tako nezgodnom polozaju, pa pretpostavljam da je i trud lakse proci ako si u nekom polozaju koji ti vise odgovara, bez dignutih nogu ili bar na boku?

[Elinor]

aha. onda dobro . ovo je bilo nesto kao osjecaj da mi cupa ili stipa dio tkiva. fuj.
jos bi nekako bilo podnosljivije da nisam bila u tako nezgodnom polozaju, pa pretpostavljam da je i trud lakse proci ako si u nekom polozaju koji ti vise odgovara, bez dignutih nogu ili bar na boku?

cokolina pa ti imaš još samo 9 dana do dana D? :D Normalno je da te hvata panika, ali nemoj gubiti glavu. I meni su pregledi bili neugodni, pa sam si mislila, kako ću porod podnijeti ako ne mogu pregled? Pogotovo one amnioskopije... A onda sam se sjetila da se trudovi dešavaju negdje drugdje. Bome, da mi netko kopa po rodnici 12 sati, pucala bi si u glavu; 12 sati trudova je nešto sasvim drugo. I naravno, ako možeš mijenjati položaje, puno si olakšaš. Ja sam odradila 2 truda ne leđima i to mi je bilo . Najbolje mi je bilo hodati i ležati na boku. Naći ćeš nešto što ti bude odgovaralo. Samo hrabro...i neka se muž bori za tvoje želje.

[cokolina]

cokolina pa ti imaš još samo 9 dana do dana D? :D Normalno je da te hvata panika, ali nemoj gubiti glavu. I meni su pregledi bili neugodni, pa sam si mislila, kako ću porod podnijeti ako ne mogu pregled? Pogotovo one amnioskopije... A onda sam se sjetila da se trudovi dešavaju negdje drugdje. Bome, da mi netko kopa po rodnici 12 sati, pucala bi si u glavu; 12 sati trudova je nešto sasvim drugo. I naravno, ako možeš mijenjati položaje, puno si olakšaš. Ja sam odradila 2 truda ne leđima i to mi je bilo . Najbolje mi je bilo hodati i ležati na boku. Naći ćeš nešto što ti bude odgovaralo. Samo hrabro...i neka se muž bori za tvoje želje.

pa da jos malo do termina. i ja si to mislim, kak cu izdrzati porod ako mi je ovako nezgodan pregled?! e bas ti hvala, utjesila si me

[Elinor]

pa da jos malo do termina. i ja si to mislim, kak cu izdrzati porod ako mi je ovako nezgodan pregled?! e bas ti hvala, utjesila si me

I drugi put, draga!