 |
|||
Meni je 2 tjedna do termina, al na zadnjem pregledu mi je doktorica dala maximalno tjedan dana (a to je bilo prije skoro tjedan dana)..Sad sam malo "U stressu" jer očekujem da se može dogoditi ranije (nekoliko dana)..
Druga je trudnoća, beba je jako nisko, prije tjedan dana sam bila otvorena 1 prst...a do rodilišta imam cca 1.5-2 sata
...malo me frka hvata(ovo je histerični smijeh
Mene nije bilo strah prvoga poroda...nisam znala što me čaka
Neku noć sam sanjala da sam ponovno trudna i vidjela sam susjedu doktoricu koja mi govori kako bih lagano trebala poći u kliniku jer mi se bliži vrijeme izgona, trudovi su već postali učestali... ja sam izbezumljeno trčala naokolo i uzela sam jednu malu bebicu pokušavajući je prevariti, pokušavajući joj reći kako sam ja to sve već sama obavila i neka me ostavi na miru...užasavala sam se nadolazećeg trenutka.... :/
ja sam rodila carskim rezom i mogu reći da bi opet tako...
sad iako je porod iza mene, još me više strah vaginalnog poroda...
grozno iskustvo su ti trudovi...
meni je termin iduci cetvrtak, a u srijedu mi je dok, rekla da misli da cemo jos ovaj tjedan. kad mi je to rekla, malo me uhavtila panika, vise zbog svega sto nisam stigla spremiti po kuci. i sad sam sva u iscekivanju. svi kojima sam rekla zivkaju me non stop da vide jel sta krenulo
juce me nesto pocelo boliti, pa sam mislila to je to i tad me uhavtila nervoza, al nista. danas smo jos bili u baumaxu gledati plocice za terasu
nekako mi glupo sto mi je to tako najavila, sad ja ne znam kako da se ponasam i stalno osluskujem svaki osjet i svaku bol i brijem da se bebe nekako drugacije mice... u stvari me brine hocu li prepoznati trudove
Mene poroda nije strah,ali mi je zlo kad se sjetim klistiranja.
Bojim se da se ne porodim za vrijeme bivanja na wc-u nakon klistira i jako se bojim prijevremenog poroda......
U mojem je slučaju to vrlo moguće,budući da mi je to 3. beba za redom,bila sam s prve 2 otvorena od 6. mj, sad sam također već malo otvorena i navlačim se svaki dan s klincima (maloga nosim jer ne hoda još,a nije moguće uopće ga ne podizati).
Nadam se barem doći do 38 tj ili tj u kojem su bebina pluća sazrila.... Držite fige.
evita prvotno napisa
Hm, ne znam ni sama sto bih odgovorila na ovo pitanje. Recimo da me vecinu vremena nije strah. Povremeno mi kroz glavu prodje neki crni scenarij i tada progutam knedlu, ali ne tako cesto. Da radjam u nekoj zemlji s boljim zdravstvom od hrvatskog, vjerojatno bi knedle bile jos i rjedje.
A zasto razmisljati da ces uopce biti rezana? Evo recimo ja sam prvi put radjala pa nisam rezana, malo sam pukla s nutarnje strane i dobila par savova ali nakon 2 tjedna vise nista nisam osjetila a 3-4 dana nakon poroda sam turski sjedila na krevetu u bolnici pa su se sestre cudile i krizale
Treba misliti pozitivno, ne umisljati si raznorazne probleme jer uvijek se stignes zivcirati. Treba biti pozitivan, smiren koliko god mozes i onda ce i tijelo tako reagirati. Kad sam isla u bolnicu samo sam prokomentirala:"Ne mogu vjerovati da idem roditi!!" I stvarno se nisam bojala i sve je proslo ok! Samo hrabro curke, nije to nista sto se ne moze izdrzati i oko cega se treba dizati prevelika prasina! Sretno!!!
MANAL jesi jos u komadu? Ne brini, prepoznat ces trudove! Meni je bilo kao menstrualna bol, u donjem dijelu trbuha. Uhvati pa stane i tako stalno. I pisi si vremenske razmake. Doduse, meni ni pred odlazak u bolnicu nisu bili ujednaceni tako da je to ocito individualno. Ali, definitivno sam se i ja to pitala, ali vjeruj ako traje par sati i ne prestaje, sigurno su trudovi. Sretno!!! Pusa veeeeeeelika!!!
Nije me strah, nije me bilo strah niti prvi putaviše me strah hoće li sve biti ok samnom i sa bebom nakon poroda
Prvog poroda me nimalo nije bilo strah, ali nakon tri dana trudova, indukcije kad nisam mogla da se otvorim, bolnih preglede koji služe ustanovljivanju otvorenosti, 14 sati prisilnog ležanja na desnom boku...mogu reći da ću drugi porod izgurati kod kuće koliko god mognem i pokušati samo na sami kraj u bolnicu.
Ne mogu reći da me strah, ipak to traje samo jedan dan života, a poslije ću imati svoju bebu u naručju.
Mene hvata lagana paranoja...imam još 11 dana do termina, danas sam rekla samoj sebi da od sada isčitavam svaki dan nanovo pozitivna iskustva s poroda na forumima- možda uvjerim samu sebe kak će i meni biti tako pa budem jedva čekala trudove...
Podižem malo temu i potpisujem.Mene hvata lagana paranoja...imam još 11 dana do termina, danas sam rekla samoj sebi da od sada isčitavam svaki dan nanovo pozitivna iskustva s poroda na forumima- možda uvjerim samu sebe kak će i meni biti tako pa budem jedva čekala trudove...
11 dana do termina, svi mi govore da je to već gotovo, da mi je pao stomak, i mene lagano hvata panika! :shock:
Nije me toliko strah ni poroda ni bolova koliko rezanja i šivanja :shock: :shock:
Ja mogu reći kad dođem u rodilište da to ne želim ali pitanje je hoće li me poslušati?? Jer čula sam da u splitskom rodilištu svakog režu.
A moja mama rodila nas troje bez reza, i MM-ova mama četvoro bez rezanja u st rodilištu- pa pitam, zašto sad svakog režu??
astral-draga jesi mozda vec rodila,ja bi te drage volje utjesila al i mene to tek ceka iako moram priznati da me za sada nije strah..
vjeruj sebi i svom tijelu i sve ce biti super,javi nam se ..SRETNO
ponavljaj i ponavljaj da ne zelis rezanje...
ne znam da li u splitu daju na potpis onaj bianco papir (koji je zapravo potpuno protuzakonit) kojim pristajes na sve intervencije. ako da, mozes ga ne potpisati, ili ga mozes potpisati i dodati da moraju traziti tvoj pristanak za svaku intervenciju ponaosob.
u svakom slucaju sretno
Mene je hm... kako koji dan, ne znam šta bi rekla. Ustvari, nije me toliko strah samog poroda, trudova i boli, koliko me brine hoću li znati što rade samnom i zašto. Ne podnosim doktore koji doslovce bulje u npr. ekran uzv-a i šute pa šute.... a ja pitam jel sve ok, a oni kratko klimnu glavom pa opet šuteeee.... e to me ubija.
Daj čovječe reci mi- vidim to i to, to je zbog toga i toga, predlažem da se npr. upotrijebi taj famozni drip, jer.... bla bla bla... Nemoj sada tiskati, jer budeš li, popucat ćeš ili kako već ide... a ne- oni furaju po svom i baš ih briga.
Dakle, više se bojim loše komunikacije, nego samog poroda. I baš sam u nedoumici, da li se suprotstaviti dripu, otvaranju rukama npr. ili ne. Ako se suprotstavim, kako će me gledati? Valjda oni znaju što rade!!! Ako se ne suprotstavim, žderat ću sama sebe, jer ispadam mutava, a mislim da se znam izboriti za sebe.... I sad, kako da bude vuk sit i koza cijela
Što se tiče bianco pristanka, da Felix, upravo sam takav jedan potpisala neki dan. Sestra mi je gurnula papir pod nos i rekla to je ... ono da pristajete na ove intervenicije koje smo vam već napravili. I eto ja ispala budala- potpisala sam nešto, a nemam pojma šta. Kako i ne bi kada se bojim za svoje dijete, ljudi moji!!!! Znam, budala sam, a šta da radim? Za njega neka me i pljuju, izdržat ću ja to!
Nadam se da nisam potpisala formular da joj budem jamac za kredit
znaci ja nemoram potpisati taj bianco papir ako ne zelim,ili ga moram potpisati pa nadopisati da zelim prirodni porod?
Ma nisam još! Bila sam prekjučer na pregled i dr zaključio da se beba okrenula, spustila, cerviks omekšan (bar mislim da je to rekao :? ) i otvorena jedan prst.astral-draga jesi mozda vec rodila,ja bi te drage volje utjesila al i mene to tek ceka iako moram priznati da me za sada nije strah..
vjeruj sebi i svom tijelu i sve ce biti super,javi nam se ..SRETNO
A pošto sam tad bila 37tj +3 rekao mi je da doma mirujem i da dođem za sedam dana na pregled. I napisao je novi termin, uzv 19.10.
I sad opet čekanje!
Mene još ništa ne boli. nekad me malo stegne ko prije menstruacije, al ništa strašno. MM svaki put kad me pogleda zaključi da ću rodit svaki čas!!
A što se tiče tog potpisivanja, iskreno, nemam pojma šta ću napravit kad dođem u rodilište. Samo se nadam da će sve proći u redu i da će bebica biti ok.
hvata me jeza od same pomisli sad kad znam što me čeka, a to je još sitnica u usporedbi s postporođajnim oporavkom. ja se samo nadam da će drugi put biti lakše, da je šansa da opet dobijem mesara pola pola, da će beba biti bar do a ne preko 4kg i da zbilja gore od prvi puta ne može biti.
nedavno sam nosila nešto jednoj pedijatrici i ušla u hodnik iz kojeg se ide u rodilište... zabolio me stomak od muke.
zašto si ležala na desnom boku? :?
obično forsiraju lijevi
Strah me, užasno. Neusporedivo više nego prije druga dva poroda. Osim samog poroda strah me i hoće li s bebom biti sve u redu i hoću li se živa i zdrava vratiti svojim curicama.
Planiram se u skorije vrijeme opskrbiti motiviajućom literaturom po pitanju poroda, jer ne smijem s takvom negativom krenuti na sljedeći prood.
Meni svi kažu da sam jako vesela, stalno se smijem kad me vide. Počela sam kontat da sam stvarno pukla
U opće me nije strah poroda, nastojim ne razmišljati ni o najmanjem lošem scenariju, ogrnula sam se bezrezervnom, bezgraničnom vjerom u Boga. Nekad pomislim na ovo, što Linda kaže, da se nešto meni desi šta će biti sa Eminom. Ali mi takve misli brzo odu, nekako sam posvjesno uvjerena da će sve biti u redu, i kad mislim o brigama čini mi se kao da to radim na silu. Iskreno se nadam da će se sve završiti ovako kako se osječam, beskrajno pozitivno.
Jooj, vi ste sve rodile pa vas je ipak stah,a meni prvi put i pomalo me frka. Al nastojim mislit pozitivno, pa kad su drugi rodili mogu i ja valjda
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom