 |
|||
Hvala curke
Meni to tako nadolazi u valovima
Jučer navečer sam već bila puno bolje a danas još bolje
Ali požaliti se negdje mi puno znači
Želim vam svima MIRNU NOĆ I JOŠ BOLJU NOVU 2008
Tko ide van neka se zabavi i za nas terminašice koje smo domeka pod dekicom
Svima puno zdravlja i veselja u 2008. godini; da vam teta Roda što prije dođe i donese najveću srećicu!
(i što bezbolnije, naravno :wink
ne bojim se jer mislim pozitivno. JUST THINK PINK!
Odkad sam vidjela porod na you tubeu nije mi dobro!! Uzasno se bojim i ne mogu ni zamislit kakav je to osjecaj..Imam nekih 50 ak dana do poroda i mislim da cu izludit do tada. A ne mogu docekat da vidim svoju bebicu!! Ne znam kako cu izdrzat sve to a ope tolike su zene rodile pa i ja cu nekako vec! Uglavnom ne preporucujem gledati porod!!!!
I ja sam isto pogledala porod na y-tubeu i nisam baš bila preoduševljena,iskreno i meni bi bilo lakše da ga nisam pogledala.Prije me uopće nije bilo strah poroda ali nakon snimke užasno i nadam se da će me barem malo to do poroda pustiti! :/lelita prvotno napisa
meni danas točno 10 dana do termina i po vašim reakcijama ne namjeravam gledati porod, ne ne
bolje iščekivati u neznanju :D
Meni je baš laknulo kad sam pogledala bezbroj tih poroda, i to zajedno sa MM. Čak i onaj sa epi na što se on zgrozio i odmah shvatio zašto tolko kukam o prirodnom poroduBojala sam se prije kad nisam znala šta me čeka, a predodžbu sam temeljila na pričama npr. moje mame koja je mene rađala 48 sati, drip, epi (36 šavova) i vakuum. Tak da mi je ovo super došlo!
Al sad sam tek 16+4, možda me primi frka pred sam porod.
Cure, pročitajte si temu Da li boli sam izgon, pa ćete vidjeti da ono što na snimkama poroda izgleda zastrašujuće uglavnom ne boli.A to što ne izgleda lijepo, koga briga. Vi to ionako nećete vidjeti!
curke, da vam velim nešto dobronamjerno. Od tog vašeg straha nikakva korist - beba mora izaći van, a strah u trenutku kada počnu trudovi dovodi do panike, a to nije dobro - naučila iz prve ruke. Sretno svima.
Da, to ja sebi isto govorim i kao ne bojim se, meditiram, mislim pozitivne misli, hrabra sam i cool jako.
Međutim, čim me neš slučajno zaboli s područja leđa, us*rem se ko grlica i panika me ćopi. Sve pripreme i hrabrost pada u vodu.
Ali imam strategiju: doću tu malo na forum kad me trudovi uhvate i poslaću poruku na mobitel svima da mi šikljaju pozitivu.
Ma znam da će sve biti u redu ali taj porod je ko neki suludi vrtuljak u lunaparku, znate onaj največi i njastrašniji na koji se bojite ić ali ipak odete i vrištite a kad vožnja završi, noge klecaju ali osječaj je super. Ja to tak gledam.
Ja sam skroz prestala razmišljat o porodu... Frendica koja radi u bolnici di ću ić rosit mi stalno govori da će mi radit carski... prva indikacija je bio IVF (što je meni nebuloza), a sad kad su mi rekli da će beba bit oko 4,5 kg... Ja se nadam da ću ih uspjet nagovorit da me puste na miru. jedino što me može nagovorit na carski je velika beba na zadak
rosit=rodit
Ja uopce o porodu ne razmisljam!Zene imaju razlicita iskustva o tome,a sve je individualno i nikoga ne treba slusati,a to da je IVF indikacija za carski rez je cista glupost,nije mi jasno kako ljudi mogu pricati takve gluposti!I nemoj se uopce brinuti jer ce to biti samo tvoje iskustvo koje je neponovljivo u svemiru i samo tvoje i nicije vise!
ja sam skoru 40. tjednu i do sad me bilo strah samog poroda, a sad me pocelo bit strah tog dal cu ja uopce znat s bebicom. i strah me te odgovornosti koja ce me pratiti cjeli zivot. mislim, ja zelim tu bebicu vise od svega i vec ju jaaakooo volim, al ne znam dal sam ja dorasla tom izazovu i hocu bit dobra mama. sta ako se uplasim bebice kad ju vidim..sad mi takve cudne misli kolaju glavom..
jel ima jos takvih?
sad mi je onaj strah od boli i samog poroda pao na drugo mjesto
Ja sam u drugoj trudnoći,i imam još pola do poroda!U prvoj nisam znala što me čeka,a sad se koliko plašim toliko i veselim porodu.MORENAnaravno da češ biti dobra mama,kad rodiš hormoni ti rade 100 na sat,čas se smiješ.čas plačeš,pa imaš strah,ma svašta.Sve je to normalno,nisi jedina koja se tako osjeća,samo ti hormoni nedaju mira!
naravno da ćeš biti dobra mama. Već jesi!ja sam skoru 40. tjednu i do sad me bilo strah samog poroda, a sad me pocelo bit strah tog dal cu ja uopce znat s bebicom. i strah me te odgovornosti koja ce me pratiti cjeli zivot. mislim, ja zelim tu bebicu vise od svega i vec ju jaaakooo volim, al ne znam dal sam ja dorasla tom izazovu i hocu bit dobra mama. sta ako se uplasim bebice kad ju vidim..sad mi takve cudne misli kolaju glavom..
jel ima jos takvih?
sad mi je onaj strah od boli i samog poroda pao na drugo mjesto
I meni znaju doći te glupe misli, svima nam dolaze brijem. Hormoni su to, mamu im!
Mene je nekak najviše dojenja strah. Porod dođe i prođe ali ovo je proces koji traje mjesecima, možda godinama. Trta me ponekad kak ću ja sve to; namjestit bebu, izdajat se, hoću li imati dovoljno mlijeka... Osim toga bradke su mi uvučene neke... Sto pitanja i briga. Sva sreća šta Rode imaju SOStlf
svakoga more drugacije brige.....nekome je strah od poroda banalan,a nekome strah od dojenja i drugih slicnih stvari....na kraju sve bude onako kako se najmanje nadas...
Ma curke meni je bas sve ravno!Ne zelim uopce razmisljati o porodu kad dode pa valjda cu se znati ponasati!Da je to tako strasno ne bi nas bas bilo na ovom svijetu!A sto se tice da netko nece znati s bebicom,u to sumnjam!Sila zakon mijenja,stoga ce majcinski instinkti pobijediti neznanje i sve sto se cinilo nepoznato postat ce smijesno! :?
Evo cure trbušaste,da se javim.
Sad sam 26 punih tjedana trudna.
I prvi porod sam imala toliko lagan,da ni ne znam što su trudovi,bolovi,porod...
od prvog truda kod kuće do samog poroda prošlo je cca 5sati.
stvarno legenda...
e sad me malo strah drugog poroda.
svi mi govore kako će mi drugi porod biti teži od prvog,jer sam sad i tri godine starija i organizam nije više toliko jak ko prije...
te kako ovaj put sigurno ni otvaranje neće ići tako brzo te kako je i drip vrlo moguć...
i ja inače svima njima odbrusim,ali u podsvijesti mi ostane jedan veliki :?
gago obicno svi kazu da je drugi porod laksi od prvog i traje par sati manje (a sve zene su starije nego sta su bile, kad drugi put radjaju), tebi bi onda trebalo bit turbo lako i turbo brzo! :smajlickojivoziformulujedan:
prvi put cujem ovu logiku.svi mi govore kako će mi drugi porod biti teži od prvog,jer sam sad i tri godine starija i organizam nije više toliko jak ko prije...
te kako ovaj put sigurno ni otvaranje neće ići tako brzo te kako je i drip vrlo moguć...
moj drugi porod i nekoliko poroda mojih prijateljica govore u prilog cinjenici da je drugi i svaki slijedeci porod brzi, laksi i uz punju manju incidenciju drip-a.
mozda je intenzitet bolova jaci, ali oni su kraceg trajanja (bar je tako kod mene bilo), a otvaranje ide brze nego prvi puta.
nemoj se brinuti - ne ides sa krampom u polje kopati na +40 C.
priroda je tako fantasticno osmislila te trudove, da nam uvijek da malo vremena da se odmorimo izmedju njih.
a ne zaboravi i na bebicu - i ona u ovom slucaju odradjuje porod.
sve ce to biti ok.
curke zlatne ste.
nije mene strah trudova,boli...
jer nekako si mislim ako već trudove nisam osjetila pri prvom porodu,pri drugom ako moram,moram...šta sad...
već je mene najviše strah te priče ako prvi ide tako lako drugi je težak...
pa me baš strah tih komplikacija,dripa...još većeg rezanja,šivanja...
i to da se "neću" otvarat tako brzo ko prvi put...
moja mama je nas četvero rodila bez dripa,rezanja,šivanja...
ja sam bila prva beba ,došla je na pregled s trudovima,jakog intenziteta i ostala na porodu.
kažu i ona i tata da su planirali nakon pregleda u kupovinu jer ona nije niš osječala...
a na pregledu su joj rekli da će rodit za par sati...
rodila je točno za sat vremena od dolaska na pregled...
i čak je kavu pila sa sestrama jer su joj se sve divile kako je bila "dobra prvorotkinja"
i svu moju braću je tako rodila,osjetila je s njima trudove ali se sjećamm da je za brata išla sama upalit auto da im se ugrije dok je tata bio u wc-u
a svi smo bili preko 3500g
mogu se samo nadat da sam na mamu
mene pak opet pere neka panika oko poroda,samo se nadam da ce sve proci bez problema.....pusa svima
filip sitno brojiš! :D Drž's se, sve će bit u redu!
i mene je malo strah
prvi porod mi je bio lijep, pa sada iz želje da mi bude opet takav pojavio se mali strah...kao leptirići u trbuhu...nije tako strašno
u, shogi...
pa ti na knap!
sretno!
još ništa...
drugi ce biti jos ljepsi - jer znas sto se dogadja i mozes u potpunosti prepustiti se svemu.prvi porod mi je bio lijep, pa sada iz želje da mi bude opet takav pojavio se mali strah...kao leptirići u trbuhu...nije tako strašno
bar je meni tako bilo...
momze, danas se osjećam super, jako sam mirna i radujem se svemu što dolazidrugi ce biti jos ljepsi - jer znas sto se dogadja i mozes u potpunosti prepustiti se svemu.
bar je meni tako bilo...
nema više straha
shogi sretno!
shogi sretno!
Ne mogu reći da me strah...više, kako je Shogi rekla- leptirići u trbuhu. Valjda i zato jer ne znam još šta me čeka
Jedino sam svjesna da se kada dođe taj dan, trebam truditi da se ne uspaničim, da ostanem prisebna...jer svjesna sam da mi strah može samo odmoći
Mene cijelu večer stišću BH kontrakcije, i svaki puta osluškujem i nadam se da će prerasti u nešto više
I mislim si, ako se opustim, možda krene, pa u akciju, jeee!
Ma kakav strah!
Honey, sretno
Hvala shogi, i tebi puno sreće
Mi smo još u komadu. Nisam spavala cijelu noć, ludača. Tak me stiskalo da sam mislila bit će nešto, ali prošlo je. Valjda pripremni trudovi.
To je sve uglavnom blizu, 38. tjedan je tu, bebica je dovoljno velika i razvijena (navodno po UZV već ima 3650 g), jedva čekam da ju primim u ruke, pomirišem tu kosicu, vidim te okice, poškakljam male nogice...
joj cure,sutra termin....
jedva cekam vidjet svoju bebicu,frka me hvata,danas sam se pak rasplakala da izbacim taj strah iz sebe...ma koma...nadam se da ce sve biti dobro....
filip
Sretno!!!
Filip a i ostale curke - ne brigajte
možete pogledati moje postove od prije i vidjet ćete da sam trtarila kao i vi a evo me danas (nakon teškog poroda) držim svog sineka koji pajki i tipkam vam jednom rukom
Vjerujte meni, najvećoj paničarki, da vas NIČEGA neće biti strah kada porod krene
Misli usmjerite samo na zdravlje bebe, jedino to je važno a sve drugo ćete izdržati bez problema, vidjet ćete
Majuska,nema te sto godina!!!
Beban ti je presladak!!
Ja do termina imam nekih 10 ak dana..i ne znam kako se skulirat. Nadam se najboljem. Srah me apsolutno svega. Naravno da se nepoznatog najvise bojimo. Ne spavam, zivcanim, ludim.Samo nek sve prodje kako treba, svima nama!!
Filip a i ostale curke - ne brigajte
možete pogledati moje postove od prije i vidjet ćete da sam trtarila kao i vi a evo me danas (nakon teškog poroda) držim svog sineka koji pajki i tipkam vam jednom rukom
Vjerujte meni, najvećoj paničarki, da vas NIČEGA neće biti strah kada porod krene
Misli usmjerite samo na zdravlje bebe, jedino to je važno a sve drugo ćete izdržati bez problema, vidjet ćete
pa covjece,vec sam mislila da si nas zaboravila
bas mi je drago da si sretna i zadovoljna,i nadam se bez puno briga.....
meni je jucer bilo koma,danas super ,mogla bih trcat....sutra u zajcevu na kontrolu pa da vidimo kako se moja curka drzi...
majuska
filip još si u komadu? Barem nisi rodila na 29. veljače!
Evo bas sam trazila ovu temu jer me UZASNO strah poroda. Nije me strah trudova, nego me strah kretenskih doktora koje imam i koji su rekli da ce me rezati ako bude trebalo (a ja sam u New Yorku drage moje, gdje 90% doktora vise ne reze! Zbog komplikacija sa osiguranjem mi je strasno tesko nac drugog doktora iako jos trazim). uglavnom, ja bi najradije ostala doma i rodila sama, nego isla tamo, koda idem u ralje morskog psa! Uzas jedan. Bas me lovi totalna paranoja, a uz sve to ne mozes znati kakav ce ti bit porod, jer na takve se stvari ne moze utjecati. Ono, ako se djetetu omota pupcana vrpca oko vrata, morat ce radit carski, htjela ja to ili ne. Jedino me tijesi da me ne smiju rezat ako im ne dam odobrenje, znaci moram ostat prisebna da znam rezati na njih. Uglavnom ono, jedva cekam da je to iza mene (i da konacno vidim bebu
Siobhan, ako je to sve čega te je strah onda super! Sve se to preživi važno je samo da bebica bude dobro a ako će taj rez značiti da će lakše izaći onda kvragu nek režu
mene isto sve vise i vise hvata panika. sad sam 37+3 tj. i sve vise se blizi porod. mene isto strah da ne bih dobila nekog loseg doktora ili nesto... i samo se nadam da ce bebac biti ok...
u zadnje vrijeme i sanjam kojekakve gluposti vezane uz porod... uzas...
Ja sam na prvi porod išla prazne glave.Bez straha od ičega,uzbuđena što ću napokon vidjeti to malo čudo.
Zato sam drugi put,kad su trudovi krenuli,opsovala sebi u bradu MM-ovu cijelu rodbinu,jer naravno da je on kriv što se ja patim.
Sad mi je još prerano razmišljat o porodu,ali znam da će mi na dan D,MM opet biti na tapeti.
Re: Curke,da li vas je strah poroda???????????
Imala sam i ja te faze "bojim se - ne bojim se" u 1. trudnoći i potpuno te razumijem. Sad mi je još prerano za to.Moram priznati da sam do prije par dana mogla sasvim normalno reći da me nije starh poroda,ali od tad ja sam u komi...Nije da se bojim boli,već pucanja "dolje" i toga kako će to sve poslije izgledati...Ima li koja sa sličnim problemom da me malo utješi??
Bojala sam se pucanja, rezanja i čega sve ne. I na kraju sam završila na carskom što mi nije bilo ni na kraj pameti da bi se dogodilo. Jer bebačica je bila lijepo okrenuta, pupčanba vrpca na svom mjestu, a ni ja nisam široka kao ušica igle!
Prošla sam trudove (7-8 sati), bušenje vodenjaka...otvarala sam se (pred sc otvorena 9 cm), ali gđica nije htjela van!
Tako da sada, 2. put, iako nisam prvorotkinja, ne znam što bih očekivala. Kao da mi je prvi put...
Re: Curke,da li vas je strah poroda???????????
ovo apsolutno potpisujemTako da sada, 2. put, iako nisam prvorotkinja, ne znam što bih očekivala. Kao da mi je prvi put...
brojim sitno (37+5 po doktorovom proracunu, po meni 37tj), druga T...
bas me danas frendica pita kak se osjecam jer sam sad "u terminu" pa moze svaki dan,a mene od sata do sata pucaju krajnje razliciti osjecaji.
malo sam smirena ko da sam na u transu, stanje SVE JE OK, SVE CE BIT OK, ponavljam malenoj da naraste koliko treba pa da se tek onda odlucit van, a malo me panika svega - od toga hocu li stici do rodilista na vrijeme, hoce li sve proci bez komplikacija, hoce li se moje starije cudo snaci tih 1 dan bez mene i mm-a, hoce li sve nakon poroda biti ok....
ma sva sam nekako zbunjeno luda:?
ja mislim da kad se porod pocne odvijati vise jednostavno ne razmisljas o tome, samo prozivljavas. tako je meni bilo oba puta. i ako puknes i ne znam sta, tak ti je svejedno jer tijelo radi sto mora, a kasnije kad uhvatis bebu opet sve padne u drugi plan.
najbolje je, ako mozete, ne razmisljati o porodu unaprijed.
mikka,potpis
ne znam što uopće radim ovdje,kidam nalijevo
U ovom trenutku ne, u opće, i upravo se nadam ovome što mikka i ronin kažu, kad me ponese da neću misliti na detalje već na prebrođavanje trenutka. Zato sad vršim pripreme kako prebroditi svaki pojedini trenutak. Jedno sam se vrijeme opterečivala u koju ću kliniku, kojeg ću doktora, mogu li naći neku dobru babicu sa se povežem sa njom, da li da potražim doulu. Nakon Aquine i mikkine priće sa poroda, sve mi je ovo postalo nevažno. Još su me i sestre sa vjeđbi za trudnice pravo rasteretile kad su rekle da i babice u rodilištima odmah postanu prijaznije i primjete kad je neko prošao vježbe, i spreman je aktivno surađivati, a meni se sviđa koncept što manjeg uplitanja. Sve sam sigurnija da ću istrenirat mm-a da ide sa mnom, i bude sa mnom bar do izgona, onda ga vjerovatno neću ni biti svjesna, pa nek odluči hoćel ostat ili bježat.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom