Mene je hm... kako koji dan, ne znam šta bi rekla. Ustvari, nije me toliko strah samog poroda, trudova i boli, koliko me brine hoću li znati što rade samnom i zašto. Ne podnosim doktore koji doslovce bulje u npr. ekran uzv-a i šute pa šute.... a ja pitam jel sve ok, a oni kratko klimnu glavom pa opet šuteeee.... e to me ubija.

Daj čovječe reci mi- vidim to i to, to je zbog toga i toga, predlažem da se npr. upotrijebi taj famozni drip, jer.... bla bla bla... Nemoj sada tiskati, jer budeš li, popucat ćeš ili kako već ide... a ne- oni furaju po svom i baš ih briga.

Dakle, više se bojim loše komunikacije, nego samog poroda. I baš sam u nedoumici, da li se suprotstaviti dripu, otvaranju rukama npr. ili ne. Ako se suprotstavim, kako će me gledati? Valjda oni znaju što rade!!! Ako se ne suprotstavim, žderat ću sama sebe, jer ispadam mutava, a mislim da se znam izboriti za sebe.... I sad, kako da bude vuk sit i koza cijela ???

Što se tiče bianco pristanka, da Felix, upravo sam takav jedan potpisala neki dan. Sestra mi je gurnula papir pod nos i rekla to je ... ono da pristajete na ove intervenicije koje smo vam već napravili. I eto ja ispala budala- potpisala sam nešto, a nemam pojma šta. Kako i ne bi kada se bojim za svoje dijete, ljudi moji!!!! Znam, budala sam, a šta da radim? Za njega neka me i pljuju, izdržat ću ja to!

Nadam se da nisam potpisala formular da joj budem jamac za kredit