moj strah (točnije panika) je više vezan uz osoblje nego uz sve ostalo.
Vjerujem u sebe i svoje tijelo, čak me i ne brine toliko bol. Nego ono što me najviše plaši je činjenica da ću tih par sati ovisiti o bolničkom osoblju. Općenito mrzim kada se moram osloniti na nekoga, a kamoli tamo.
I onda još surfam netom i nailazim na pričice o nesposobnim, neljubaznim dr, porođajima s lošim ishodima..brrr...