icyoh, koliko je tvoja prijateljica bila spremna na porod? Da li je bio prirodni? Na koji način je rađala, u kojem položaju, u kakvoj atmosferi, da li je pravilno disala? Na sve ovo se danas može utjecati, a ako dođeš nepripremljena i upadneš u žrvanj interventnog poroda, niti bog ti ne može ublažiti bolove.
Moja šogorica je prije tri godine rekla da je bilo užasno i da nikad više neće rađati; danas kaže da nije bilo strašno i da najviše pamti - dosadu :shock: . Moj brat se uspaničio i prerano ju je otpremio u bolnicu; žena je umirala od dosade cijeli dan sa trudovima svakih 20 min . To je ujedno sve čega se sjeća s poroda!
A bol...ja sam nekako imala osjećaj da kad krene bol, da će je moje tijelo na neki način prepoznati, iako je nikad prije nisam doživjela. Kao da nam je negdje duboko u mozgu pohranjeno sjećanje naših prabaka, pa u tim stanjima, uz malo koncentracije, plivamo kao ribe u vodi. A istina je, treba imati i malo sreće da se ništa ne zakomplicira.