potpisujem pinocchio.
nije baš primjereno uspoređivati jedan (inače) prirodni, fiziološki proces i operaciju bolesnog organa.
 |
|||
|
|
|||
potpisujem pinocchio.
nije baš primjereno uspoređivati jedan (inače) prirodni, fiziološki proces i operaciju bolesnog organa.
Pa nije baš potpuno neprimjereno; mislim, teško je proturječiti doktoru s obzirom na godine njegove edukacije i radnog iskustva i u jednom i drugom slučaju. Jedno je reći im jasno što želiš a što ne ali ne i kasnije se prepirati s doktorommamma Juanita prvotno napisa
...
Mislim, možeš ali moraš biti spremna prihvatiti svu odgovornost koja dolazi s tim. Ja samo kažem da ja osobno nisam taj tip osobe i to ne bih mogla napraviti a ne propagiram da bi i drugi morali tako
[quote="mamma Juanita"]znam da je teško, ali radi se o tvome tjelu i tvom djetetu.teško je proturječiti doktoru s obzirom na godine njegove edukacije i radnog iskustva i u jednom i drugom slučaju.
isto tako, radi se o tome da je praksa sasvim drugačija u nekim drugim zemljama nego u Hrvatskoj, a žesnko tijelo je svugdje isto, ne rađaju Hrvatice po defaultu teže od Nizozemki.
recimo klistiranje i brijanje su postupci koji su beskorisni, zapravo brijanje nosi nešto povećani rizik infekcije, ti postupci su kao rutinski napušteni na Zapadu još prije 30-40 godina, a u HR se još njih drže kao pijani plota.
mislim, po čemu je hrvatski ginekolog u tome pametniji od svojih stranih kolega?
isto tako, čak i liječnici znaju da ležeći položaj usporavai otežava trudove, da dovodi manje kisika djetetu, pa opet se inzistira (u HR) na njemu, zato što je osoblju tako lakše.
prokidanje vodenjaka povećava rizik za prolaps pupkovine,
rutinski oksitocinski drip povećava rizik rupture maternice i distresa djeteta... itakodalje, itakobliže...
od svega toga ne treba svatko uzeti u razmatranje baš sve, ali nije loše malo o tome promisliti.
prvo korak je vrlo jednoistavan- barem pitati (što, zašto, što ako ne, koji su rezici djelovanja i nedjelovanja).
postoje studije koje pokazuju da samo pitanje osoblju znatno smanjuje broj intervencija.
pitanje i zauzimanje za svoje stavove nije nikakva agresivnost, barem ne treba nužno biti.Jedno je reći im jasno što želiš a što ne ali ne i kasnije se prepirati s doktorom
to je normalno i trebalo bi biti uobičajeno kada se radi nešto na našem ili djetetovom tijelu.
još bih nešto dodala:
operacija slijepog crijeva znači da je čovjek bolestan i to je nešto što nitko ne može napraviti sam sebi.
porod je fiziološko stanje u koje se se ne bi smjelo po defaultu intervenirati, osim ako je to nužno.
žensko tijelo je sposobno da ga samo "odradi", osim iznimno (10-15%), kada treba asistenciju.
osnova njege u porodu bila bi vrlo diskretno promatrati i djelovati samo kad je zaista nužno.
pa i onda kada se djeluje, raditi to što nježnije, kako bi se što manje ometalo prirodne procese, tj. prirodan val hormona bez kojih je porod nemoguć.
stoga je vrlo logično tražiti objašnjenje za svaku intervenciju u porod, jer svaka, pa i ona najbenignija, može omesti te hormone, samim time i porod, ili ga na neki način ugroziti, ili dovesti pod veći rizik.
trudnoća i porod nisu bolesti, pa ih ne bi tako trebalo ni tretirati.
Većina nas ide rađati u bolnicu jer se tamo osjećamo najsigurnije, znamo da ima tko pomoći našoj bebi ili nama ako nešto pođe po zlu. No, ništa ne košta ako kod prijema u rodilištu napomenemo kako želimo prirodi dati šansu. Jedna rečenica koja može promijeniti sve. Prirodni porod je i u hrvatskim rodilištima sve više in; sve više rodilja ga traži i u svakom rodilištu ima osoblja sklonom prirodnom porodu. Zato vas nitko neće gledati kao da ste pale s Marsa niti će smatrati da se uplićete u liječnikov posao. Tražiti prirodan porod ne znači biti bahata i bezobrazna i tupiti svoje pod svaku cijenu; znači samo da će vas liječnici doživjeti kao informiranu rodilju i konzultirati se sa vama prije svake intervencije. Pa i kad idete kod zubara, kaže vam šta će vam raditi; zašto bi na porodu bilo u redu leći, raširiti noge i pretrpjeti sve što vam oni požele učiniti da vas porode, jer im smjena završava u tri. Dakle, ne trebate se svađati niti prepirati, ni u ludilu, ali nemojte ni šutjeti.
Prirodni porod je daleko manje stresan za bebu i mamu;
Prirodni porod daleko manje boli od isforsiranog;
Oporavak nakon prirodnog poroda je brz i odmah ste u stanju brinuti se za svoju bebu;
Prirodni porod ostaje u lijepom sjećanju...
Previše ima razloga zašto pokušati izboriti se za prirodnjak.
Naravno da treba biti educiran o tome što te čeka i kakvi su postupci u raznim slučajevima (tome služi, među ostalim, i ovaj forum
Ja se stvarno nisam bojala poroda,nisam previše razmišljala o tome kako če to izgledat,bilo mi je bitno da moj muž ide sa mnom i tečaj koji smo zajedno prošli nam je puno pomogao da se pripremimo i da se manje bojimo.
Na kraju sam došla u bolnicu otvorena 5 cm,i u roku od sat i pol rodila i sve prošlo ok.
Porod mi je ostao kao jedno super iskustvo,punti su me bolili 3-4 dana,i kako sam se tada digla više nisam ni ležala.
Jao Yorkica tvoj porod zaista zvuči kao prekrasno iskustvo
Super :D
Ne mogu reč da ne boli,boli ali spremiš se na to pa lekše sve proživiš.
A i nemamo svi isti prag tolerancije boli
strah me i to svakim danom sve više, a skolna sam i padanju u nesvijest, tako da ne znam kako će to sve proći :/ no možda ću imati snage i manje straha kad to sve dođe, ali sad me svakim danom sve više i više strah i sve više razmišljam o tome
niccoleta, jel imaš nekoga tko se ne boji poroda, neku prijateljicu ili nekog od rodbine, koja bi ti mogla biti pratnja na porodu?
ak ose takop jako bojiš, sigurno bi ti netko takav dobro došao.
pod uvjetom da se ta osoba ne boji poroda.
znam da ce mozda zvucati ruzno,i mene uhvati strah od poroda i od onoga sta ce biti poslije,imam i napadaje panike,ali mozda je dobro nekada se malo odmoriti i ne citati previse o tome na forumu jer vas mozda i od toga bude jos vise strah....ja mam napadaje panike vec dosta dugo i nikada nisam trazila nista po forumima bilo sta o tome jer kad bih isla citati bilo bi me jos vise strah,jer svi smo mi razliciti,i nekoga moze prestrasitinecija ispovijest o tome cega se boji....ja tekstove o porodu jednostavno izbjegavam citati i probam razmisljati sto manje o tome...kad dodje vrijeme za to onda cu razmisljati sta cu tada napraviti...
niccoleta mene je isto bilo strah da ce mi doc nesvjest na porodu od boli jer tako reagiram na bol a i znalo bi mi doc slabo do niskog tlaka, i bilo me strah da cu dobit ppd jer mi je rodica dobila jako teski oblik a ja sam ju tjesila i sve vidjela izbliza, to me strasno pogodilo i uplasilo ali se nista od toga nije dogodilo! nasrecu!
mm je bio sa mnom na porodu pa me manje bilo strah da cu past u nesvijest tokom poroda jer ce on bit tu i odmah primjetit ako nesto nije u redu, a za ppd me mm uvjeravao da mi se nece dogodit iako nije imao nikakve cinjenicne argumente osim svoje uvjerenosti ja sam mu vjerovala jer sam i ja htjela to vjerovat, i evo sam dobro i veselo
nije me bilo strah boli nego samo kako ce bebi bit a proslo je sve super
ja sam ko i filip u trudnoci izbjegavala citat tekstove i iskustva drugih jer me to samo jos vise optereti pa sam se tako i na forum tek nedavno ukljucila da ne dodjem u napast opteretit se previse svime i svacim.
ma cure moje mene je cijelu trudnocu i cijeli porod drzala misao da sve sto mi se dogadja na porodu je samo korak blize mom malom cudu i samo sam na to mislila, to me drzalo i time sam se borila protiv strahova, kako su trudovi dolazili i prolazili ja sam mislila kako evo jedan trud manje do moga malog zlata, pa jos jedan pa jos jedan i tako sve dok nisam rodila a nakon toga sve postaje nevazno - vazno je da ste skupa i da ga/ju drzis pored sebe, mazis ljubis... a bolovi? sta je to? nije ti vise vazno
Meni je ostala posteljica nakon poroda i uspavali me i čistili,izgubila puno krvi,poslje cijeli dan nisam mogla u sjedeči položaj jer sam padala u nesvjest,a kamoli se dignut na noge, sve dok nisam dvije doze krvi primila.
Ali sve se to zaboravi kad primiš to malo čudo i vidiš da je s njim sve uredu.
A opet nakon toga ja imam vedru stranu,bar su mi to otkrili odmah a ne poslje nekoliko dana pa bi imala duplo veče probleme i uz to šivali su me pod anestezijom.
Niccoleta U svemu nađeš vedru stranu i sve o.k
Cure, ja sam pročitala mnogo priča s poroda, ali birala sam samo one kojima je već naslov govorio da su lijepe. Nisam se zavaravala da ne postoje ružni i teški porodi, ali o njima sam se dovoljno naslušala cijeli svoj život od svojih kolegica, susjeda, rođakinja... Sad sam htjela čuti i drugu stranu priče.
Lijepe priče s poroda su me nadahnule, dale mi argumente za pregovaranje s bolničkim osobljem i vjeru da je lijep porod moguć i da on zapravo POSTOJI. Ono što nikada nisam čula iz ustiju žena uz koje sam odrastala, a što bi svaka žena trebala znati, pronašla sam u tim pričama. Kad sam osjetila da sam spremna, prestala sam ih čitati; ostatak vremena sam šetala, razmišljala o pročitanom, opuštala se i skupljala pozitivnu energiju. Ja, koja sam se na početku trudnoće toliko bojala svega, nisam se za cijelo vrijeme trajanja svog porođaja sjetila da strah uopće postoji. I još jednom hvala TinniZ, Kailash, Betty Boo i svima ostalima čije priče su mi pomogle.
potpisujem ove cure koje ne preporučuju čitanje tužnih ili vama zastrašujućih priča s poroda.
trudnoća definitivno nije dobar period za to.
bjuma, majuška gdje ste? Još ste 2u1, što se ne javljate? :?
Hvala ti draga Elinor što brineš za nas
Ja sam bila malo bolje nakon što sam prošli tjedan bila prvi put u bolnici (SD). Pregled je obavljen u predrađaoni i bilo je jako tiho i mirno. Nekakve dvije mlade sestre su bile jako simpa i na pregledu je sve bilo OK. Tad su se raspršili moji strahovi od bolnice, osoblja, poroda.
E sad.... jučer sam bila drugi put opet gore. Kaos, gužva, čekala doktora, gestapo stara sestra me samo uvela i posjela na CTG bez ikakvih objašnjenja .. tamo sam ležala sat vremena i slušala neku rodilju koja urla.. sva sam se preznojila od straha. Onda je došao doktor i rekao mi nakon UZV da je beba mala! Procijenio ju je na 2700 u 37. tjednu a privatni ginekolog ju je u 34 tjednu procijenio na 2600! Kad sam pitala što to znači i da je to nemoguće rekao je samo da se vidimo za tjedan dana jer je u gužviA preko veze sam kod njega. Mislim, kužim da imaju gužvu ali to da ti nitko ne može ništa reći ni objasniti :? I da, rekao mi je da ne smijem više piti Helex.. onak, kao da ga pijem iz zabave:?
Uglavnom, cijelu noć nisam spavala i samo čekam ponedjeljak kad imam termin kod psihijatra i nazvat ću svog privatnog ginekologa da pogledamo kolika je beba....
Eto, jedva sam čekala da se malo požalim[/b]
Majuškaevo malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za pregled, sigurno će biti sve u redu! Javi novosti!
nemoj se zabrinjavati... bila sam u sličnoj situaciji i uzv privatnog pokazao se točnijim - uglavnom kod privatnih imaju kvalitetniju opremu i više ti vremena posvete, dakle...
a što se straha tiče...
dva tjedna prije poroda imala sam faze ovim slijedom: lagana zabrinutost - ludi strah (toliko toga može poći po zlu) - ma, nema problema - nema šanse da to izvedem - bit će ok
eto, i bilo je
Ma to me i ljuti, pogledaju na minutu i kažu neku "fantastičnu" rečenicu zbog koje se ti danima nemožeš naspavati od brige i sumnje :/ I završi na tome da opet moraš iskeširat lovu i otići privatniku da bi bila sigurnanemoj se zabrinjavati... bila sam u sličnoj situaciji i uzv privatnog pokazao se točnijim - uglavnom kod privatnih imaju kvalitetniju opremu i više ti vremena posvete, dakle...
a što se straha tiče...
dva tjedna prije poroda imala sam faze ovim slijedom: lagana zabrinutost - ludi strah (toliko toga može poći po zlu) - ma, nema problema - nema šanse da to izvedem - bit će ok
eto, i bilo je
Da... i kod mene strah tako dolazi u valovima
Po lijepom danu kad sam odmorna čini mi se da bih mogla bez problema ali noću kad se probudim... nije mi baš ugodna ta pomisao
Majuška ne brini! Kao prvo razl. liječnici obično imaju razl. aparaturu. Kao drugo, ak nema drugih odstupanja bebice s 2800 se rađaju zdrave jednako kao i one s 3500. A, još imate tri tjedna papanja...
Je li me strah? Povremeno. Uglavnom ne mislim na porod nego čekam da preguramo neki 34.-35. tj (sad smo u 30) no u zadnje vrijeme često mi padne na pamet miso o porodu. Povremeno mislim da nema frke izdržat ću je to , sve će biti dobro, a povremeno kad pomislim na sebe u trudovima u nekoj sali uhvati me užasan strah. Strah me je da me ne uhvati strah i panika, da me bol (koju uopće ne mogu pojmiti) ne izbezumi pa se pogubim i najveći strah da se nešto u svemu tome ne dogodi mom zlatu...
ja se isto bojim svega vezano za porod. Ne mogu zamislit kakvi su to bolovi..Ne razmisljam bas previse al opet nemos a da ne mislis?! Ja imam jos vremena skupljat hrabrost, tek u 3 mj trebam roditi. I svega sam se naslusala i lijepih i ruznih stvari. Ne znam kako je al mora proc!!! Svima kojima je blizu termin drzim fige!! I zelim brz i lagan porod i puuunooo srece!
ja se ne bojim niti malo, bar za sadMožda zato što imam još dosta vremena. Ne želim se opterečivat strahom, a i smatram da mogu izdržat bilo šta 24 sata. Načitala sam se priča s Rode. Pročitat ću ih još. Volim bit što informiranija. Zapravo se ponekad radujem....odnosno htjela bih da se dogodi što prije. Zanima me kako izgleda porod. Želim ga doživjet. Jel' ja to buncam možda
ja uvijek brijem na pozitivu 8)
Andiko :D svaka cast na ovakvom razmisljanju.
Ja se (jos uvijek) ne plasim, ali mislim da je to zato jer sam tek u 16 tj. Kako se termin bude priblizavao, sigurna sam da cu se vise plasiti. I nekako mislim da je to sasvim normalno.
Ali ipak, stalno mi je u mislima jedna stvar, a to je da su sve zene ukljucujuci nase mame rodile i da su sve prezivjele. Ma hajde svaka se bol izdrzi pa cemo valjda i to. Samo treba pozivitno razmisljati i nadati se najboljem.
Sretno svim curkama
Istina je, žene su tako radoznala bića; i ja sam umirala od želje da vidim kako porod izgleda. Nadala sam se da ću proći bez lijekova protiv bolova, osim što su štetni, da vidim kakav je porod ZAISTA. I uspjela sam, lijekovi mi zbilja nisu trebali.
Nemojte se bojati užasnih bolova od 24 sata; porod može trajati i tri dana, ali potresni trudovi se uglavnom svima utrpaju u sat-dva, ostalo je laganica (govorim o prirodnom porodu). Meni je ta vrsta boli puno podnošljivija od npr. grčeva u crijevima, pa čak mi je lakša i od najjačih menstrualnih bolova jer ima prekide, a menstrualna trajeeeeeeeeeeee.
Samo disati, disati i disati, i držat ćete bol pod kontrolom. Sve se to da izdržati bez da pustite glas. Ne zaboravite: žene su hrabre i izdržžljive!
ali nije cilj da žena ne pusti glas.Samo disati, disati i disati, i držat ćete bol pod kontrolom. Sve se to da izdržati bez da pustite glas.
neke viču, neke ne, uopće nije bitno.
ona priča da se time gubi snaga je još jedan mit.
snaga se gubi na tisuću i jednoj stvari koje neprestano ometaju porod.
svaka žena bi se trebala ponašati onako kako osjeća da joj je lakše, bez srama i razmišljanja što će drugi mislit.
puno je lakše ne opirati se, nego prepustiti trudovima.
ako vas boli, zaronite u tu svoju bol, pustite neka vas kao rijeka nosi, prigrlite je.
koliko god zvuči pomalo zastrašujuće, toliko je i fascinantna i ni sa čim usporediva ta rijeka koju niti se može, niti treba kontrolirati.
mene je to iskustvo zauvijek promijenilo na nekoj teško objašnjivoj duhovnoj razini, kao da sam savršeno jasno vidjela otkud dolazimo i odlazimo i da je prelijepo kada se prestaneš opirati...i onda mi netko kaže da se sve to brzo zaboravi, ma niti mogu, niti želim nikada sve to zaboraviti
ah, ja zabrazdila
Naravno; ja sam samo htjela naglasiti da porod nije tako strašan da se mora vrištati ko da te kolju, a što se često prikazuje na filmovima ko default. Žene takve filmske scene poroda užasno plaše, a toliko su daleko od istine. Istina je da je bol koju donose trudovi zaista nekako svečana, koliko god to uvrnuto zvučalo. Ja sam se veselila svakom trudu, pogotovo zato što sam došla u bolnicu bez njih. Kad su počeli, sa guštom sam im se prepustila. Ali, disanje mi je jako puno pomoglo da s lakoćom izdržim trudove, a između njih da se opustim i otplovim u neke druge svjetove. Meni je sve to baš romantično.
A ovo potpisujem u cijelosti!i onda mi netko kaže da se sve to brzo zaboravi, ma niti mogu, niti želim nikada sve to zaboraviti
slažem se.Naravno; ja sam samo htjela naglasiti da porod nije tako strašan da se mora vrištati ko da te kolju, a što se često prikazuje na filmovima ko default. Žene takve filmske scene poroda užasno plaše, a toliko su daleko od istine.
ja se skoro svaki put kad vidim neku scenu poroda u američkom filmu počnem pjenit.
em žene izgkedaju ko da ih kolju, em nas prvi trudić beba već ispada van.
da, u filmovima vrište, al bar je brzo gotovo
ja mislim da neću vrištat jer inače bol podnosim nekako iznutra. Nemam potrebu to izbacivat iz sebe (nadam se da ste skužile kaj mislim
Zapravo, Elinor, mislim da brijem skroz kao ti....
Kad sam ostala trudna, lagano me uhvatila panika...čak imam frendicu anesteziologa koja mi je rekla da dođem kod nje na epiduralnu...nema frke
Inače, mrzim bilo kakve lijekove. Kad me boli glava, ja odem spavat, Ne popijem ni andol (a MM tabletoman me nikako ne može razumijet).
I onda si mislim - za glavobolju neću ništa popit, a dijete da dogiram koje trebam rodit. Nebuloza.
Ah, što sam se raspisala....
bebano - mene je sve manje strah što sam bliže terminu. A čitat ću još više da budem što spremnija. I da - neću se žurit u bolnicu...Tako počinju sve negativne priče na Rodi
ja mislim da neću vrištat jer inače bol podnosim nekako iznutra. Nemam potrebu to izbacivat iz sebe (nadam se da ste skužile kaj mislim
Zapravo, Elinor, mislim da brijem skroz kao ti....
Kad sam ostala trudna, lagano me uhvatila panika...čak imam frendicu anesteziologa koja mi je rekla da dođem kod nje na epiduralnu...nema frke
Inače, mrzim bilo kakve lijekove. Kad me boli glava, ja odem spavat, Ne popijem ni andol (a MM tabletoman me nikako ne može razumijet).
I onda si mislim - za glavobolju neću ništa popit, a dijete da dogiram koje trebam rodit. Nebuloza.
Ah, što sam se raspisala....
bebano - mene je sve manje strah što sam bliže terminu. A čitat ću još više da budem što spremnija. I da - neću se žurit u bolnicu...Tako počinju sve negativne priče na Rodi
X
što se vrištanja tiče moram reći da nisam niti bila svjesna koliko glasno i dugo u jednom dahu mogu vrištati. zadnjih par trudova dala sam glasa od sebe i to tako da su me cijeli drugi dan boljele glasnice. koliko samo puta poželim to ponoviti...taj osjećaj prepuštenosti snažnim silama trudova, osjećaj potpune opuštenosti nakon izdisaja, osjećaj ponesenosti snagom vlastitog glasa, osjećaj oslobađanja. sama sebi sam u tim trenucima djelovala krhko i moćno istovremeno.
Ne mogu si zamisliti tebe kako vrištišX
što se vrištanja tiče moram reći da nisam niti bila svjesna koliko glasno i dugo u jednom dahu mogu vrištati. zadnjih par trudova dala sam glasa od sebe i to tako da su me cijeli drugi dan boljele glasnice. koliko samo puta poželim to ponoviti...taj osjećaj prepuštenosti snažnim silama trudova, osjećaj potpune opuštenosti nakon izdisaja, osjećaj ponesenosti snagom vlastitog glasa, osjećaj oslobađanja. sama sebi sam u tim trenucima djelovala krhko i moćno istovremeno.
Stvarno
Ma dajte cure nemojte se bojat...držite se onog....kad su mogle sve moči ču i ja :D :D
Joj curke ja vam nemrem opisat u kakvom sam transu.......jedva cekam da rodim i puna sam pozitivnih vibri koje bih htjela podjeliti sa vama.....ostalo mi je jos 9 tjedana i svaki dan kad se moja curka pomakne kao da mi ona daje svaki put sve vise i vise hrabrosti i snage........cure samo pozitiva.....sve vas pozdravljam i pusa velika svima za bozic....
Moram se uključiti na ovu temu, jer me još nije uhvatio strah od poroda - a zapravo se poroda uopće ne bojim. Imam veliko povjerenje u svoje tijelo. Jedino me je strah mogućeg CR, ili da se potrefi da je dežuran dr koji bi inzistirao na vaginalnom porodu i kada on ne ide, pa da se mojoj bebi nešto loše ne dogodi. Ovi moji strahovi proizlaze od mogućnosti da upravo CR bude način na koji će moja beba doći na svijet, a moja dr nije svaki dan na odjelu i možda neće biti tamo kada moj porod počne.
Što se tiče vaginalnog poroda, naše tijelo je spremno na porod i tijekom poroda izlučuje hormone koji nam pomažu da izdržimo bolove pri porodu. To me uvelike smiruje. Također, žene iz moje obitelji sve govore pozitivno i lijepo o svojim porodima (i moja mama i žena mog brata).
Već sam u 36-tom tjednu, i nemam još puno do poroda.
filipbravo, to je to, tako se ide rađat! :D
filip, nisam do sad ni gledala, pa timaš doma već jednog!
Kako je to kad se ide ponovo rađat nakon 8 godina; jel se ponekad osjećaš ko da ti je prvi put?
filip, nisam do sad ni gledala, pa timaš doma već jednog
Kako je to kad se ide ponovo rađat nakon 8 godina; jel se ponekad osjećaš ko da ti je prvi put?
kad sam radala prvi put imala sam 18 godina i bilo me je u jednu ruku sram onih starijih gospoda koje su bile samnom u sobi,i mislila si kaj bum se ja sad tu derala i kreveljila,a puno mlada od njih.....
I necu zabravit,mama mi nije htjela rec kako ceme zapravo bolit kad dodu oni pravi trudovi....
A sad,,,,e da imam onoliko hrabrosti kao onda i da nemam pojma kaj me ceka bilo bi milina.....
i stalno sam govorila mogla bih sto puta rodit,radije nego popravljat zube.....
zubobolja mi je tada bila gora od trudova.....
ali zato onaj tren kad rodim,nemres vjerovat kako ti bolovi nestanu ,kao rukom odneseni....
Kažu "sve je lako kad si mlad", ali ja mislim da je meni upravo zrelost pomogla na porodu (rodila sam sa 31). Ipak sam bila svjesnija sebe i svojeg tijela nego sa 18. Vjerojatno sve ima neke svoje prednosti...
Imaš velike šanse da ti drugi put bude bolje nego prvi; i iskustvo, i pozitivan stav, i zrelost, a i mladost u isto vrijeme. Bit će to sve super!
P.S. možda rodiš na prijestupni dan!
Meni je termin 2.3. i jedino se toga u vezi poroda bojimP.S. možda rodiš na prijestupni dan!
Da će mi dijete imati ročkas svake četiri godine :/
Mene je totalno počela hvatati frka a dogurala sam evo do kraja!
Od jučer me strah i nikako ga se ne mogu otresti. Stalno mi se neke crne misli motaju glavom :/ . Malo me brine i što mi iz dana u dan tlak raste. Jučer i danas je stalno oko 130/120 sa 90/85
Znam da ne treba paničariti, pogotovo ne sada, ali ne mogu si pomoći.. kad pomislim na rađaonu, čekaonicu, gužvu, sestre, doktore, aparaturu... Brrr, dođe mi da pobjegnem od svega toga i da se moj mali i ja još družimo preko trbuha. Žao mi je zbog ove depresivne žalopojke ali tako se jadno osjećam
Ako je tako onda neće biti problema: u zadnjih mjesec dana su mi 4 puta na živo vadili živce iz zuba. Zadnji put u petak, možda zato i jesam tako izbezumljena i umorna od svega
ja sam se isto bila pozalila mojoj psihicki da me strah poroda i svega,rekla je da necu imat vremena na to niti mislit.......
ako ti bude bilo frka dat ce ti nesto za smirenje,budi bez brige,u dobrim si rukama....
znas i sama da ti od napadaja panike nemoze biti nista ,,sve je u glavi....samo je filing za poludit kad uhvati.....
filip pa ti imaš psihičku!
Majuška, vidjet ćeš, malo se ljepše družiti sa bebicom "uživo" nego preko trbuha!
Cure, želim vam dobar provod večeras! Pusa i podragajte buše!!!
počine sezona skijanja, putovanja na daleke destinacije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom