ja nisam nikad prije imala ludu želju i volju da mala spava s nama. jer se nitko od nas troje ne bi naspavao. i mm i ja samo spavali s jednim okom otvorenim.
dozvolili bi joj da zaspe u našem krevetu (do 10. mjeseci nije nikad zaspala u našem krevetu nego samo u svom) i onda bi je ja pribacila u njen krevetić.
izuzetak cjelonoćnog ostanka u našem krevetu je bila bolest.
sad kad zaspe s nama, a u zadnje vrime je to nešto učestalo, uopće mi ne smeta. ne osjetim da je u našem krevetu. ja spavam ko malo dite, a tako i mm i ona.
ali mi je smetala ko beba. bilo me strah da je ko ne zgnjecka, a kasnije se ona nogetala pa bi me po noći izubijala.
sad je tek uživanje kad spava s nama.