Mare, znam da ti nije baš neka utjeha, ali nekako mi se čini da smo svi u istoj koži....ja u zadnje vrijeme pjevušim u sebi da što manje čujem svekinog izvještaja što su danas radili/jeli/bili jer još ispadam nezahvalna što mi ga pričuva, a ja stalno na nešto prigovaram.
Ne smijem se niti sjetit da je njima jedina odgojna metoda "po guzi" i zato je on toliko dobar kod njih a doma je neodgojen/nemoguć/ovakav/onakav jer hoću iz svoje kože izletit brzinom munje.