e pa evo mene, da kod nas je to išlo relativno brzo mi smo podnjeli zahtjev prema centrima u 12/07 godine a mališan je bio kod nas 29.03.2008. za zauvjek.
Prvi dani katastrofa od strke i frke, umora i ostalog. Sada je već puno, puno bolje. Ima super provala pa se moramo smijati. Na našu sreću spava cijelu noć, i po danu tri sata.
Od dude smo se odvikli otkako je kod nas, pelenaši smo još uvijek. Trči, hoda sve u šesnaest. Faza "hoću sve sam jesti" jako zabavno, ne priča baš nešto puno, ali tu i tamo se zalomi. U nedjelju će imati dvije godine pa su pripreme u tijeku. Jako je dobar za klinca svog uzrasta, nije što je moj, ali kad već pitate moram se malo pohvaliti. Inače osječaje i ostalo ne mogu prepričati to valjda svatko za sebe mora doživjeti, doživjele vi meni to što prije.
Mene je uvijek zanimalo kada netko posvoji da li je imao štelu, pa da odgovorim na to pitanje, mi nismo imali ni štelu ni konkurenciju, jer sam ja slučajno nazvala centar na dan kada je on imao rješene papire za posvojenje, tako da mi je žena rekla da sam ja sigurno ta osoba kojoj neće praviti konkurenciju dok se mi ne odlučimo. Tako je došao naš mali dečko. Puno uspjeha želimo ja i tata i sin