-
Beba na putu
Drage moje,
Slobodno mogu reci da vec mjesecima planiram da otkucam koje slovo. Ma ne bilo koje slovo, nego THE slovo, ali lijencuga kakva jesam…sta da dodam, mogu samo postidjeno priznati.
Dakle kako se vec dalo zakljuciti iz naslova, moj dragi i ja cemo (uz pomoc dragog Boga) postati roditelji. Jutros smo imali kontrolu kod babice i ona je konstatovala (i opet hvala Bogu) da sve ide oki doki. 18. nam je sedmica i pupa je vec pocela odlucno da raste.
A gdje je sve ovo i kada pocelo!!? Pa otprilike 3 godine unazad kad pocinje nasa zelja za djetetom. Meni tada bilo 25, MM 30. Nakon nekoliko mjeseci pokusavanja i vratolomnog seksa, odemo i kod doktora. Kad ono oligoastenoteratozospermia. Doktor nam kaze da jos malo vjezbamo gradivo kod kuce pa da dodjemo za pola godine. Nama je to tada i odgovaralo. Trebalo nam malo vremena da poredamo i slozimo sva ta saznanja i emocije. I naravno cinjenicu da to se dogadja upravo nama. Nije na filmu, nije kod komsije, nije medicinski dokumentarac. To je bilo upravo u nasem zivotu.
Zatim slijede vitamini, cajevi, bokserice, cudesa i opet nista. Ma popravio se malo nalaz ali daleko je to jos od normalnog. Opet kod doktora. On nam predlozi inseminacije. Pitacete se zasto sa takvim nalazom. Pa to je jednostavno procedura bolnice. Mi smo tada imali nalaz koji je zadovoljavao neke vrijednosti (kojima barataju u nasoj bolnici) potrebne za IUI. Bilo je to ako se dobro sjecam nesto oko 7mil/ml, 11 % progresivnih. Te sam brojke nekad znala u po dana u po noci, sve statistike Svjetske zdravstvene organizacije, ali je kasnije i to postalo nevazno. Nakon tri inseminacije (sve u prirodnom ciklusu jer kod mene sve ok) jos uvijek nista. Prva je cak bila i sa super nalazom spermiograma. Super u smislu nekog kome je i 17 mil/ml i 25% progresivnih fantazija. Druge dvije su bile sa jako losim nalazima. Eh nakon toga je i doktor rekao da to vise nema svrhe i da treba krenuti invazivnije. ISCI. To je vec bilo 1,5 godina od trenutka kad smo prvi put presli bolnicki prag. Ja jos uvijek puna entuzijazma, dobre volje, elana i uvjerenja da ce sve biti ok. Moze nam se jos pomoci. Pa prakticki smo na pocetku. Nismo jos imali pravu sansu. I onda krenem sa stimulacijom. Tu je vec krenulo da se oblaci. Nakon prve ture gonala od 225 ie kod mene se razvilo 50-ak folikula. Bukvalano nisam mogla hodati. Naravno stopiran postupak ali nastavljam sa supresijom i cekam 4 sedmice da se to sve smiri (znam da kod nas doktori savjetuju odmor od 6 mjeseci izmedju dvije stimulacije, ovdje to nije slucaj). Krecem nakon mjesec dana ponovo sa 150 ie gonala. Ponovo eksplozija u jajnicima, manja doduse, 30 folikula. Postupak ponovo stopiran, ponovo nastavljam sa supresijom, jos 4 sedmice pa opet stimulacija. Ovaj put 75 ie. Prvi eho kad ono dva folikula. U bolnici ne rade punkciju ispod 3. Suze, sekiranje, nespavanje, znate to vec. Slijedeci eho na svu srecu 7 folikula. I konacno punkcija. Iz tog pokusaja dobili smo 5 jako lijepih embrija (citiram embriologa). Jedan nam je tranferiran, 4 u frizider. Ah to se ne moze opisati. Taj osjecaj kad se vracas kuci s transfera svjestan da u sebi nosis po prvi put, nesto tvoje i nesto njegovo, nesto zivo, jednu mogucnost, mozda necije djetinjstvo, mladost. Kakav li ce covjek biti, na koga ce liciti, sta ce da voli, kako ce da se ljuti... Ma neopisiva sreca i ispunjenost. Hoce li rasti kao sto u tebi sada raste nada i ushicenost. Naravno da hoce. Zar moze biti drugacije!? Pa ovo je najljepse mjesto na svijetu, vratio se kuci gdje i pripada. Tamogdje je najvise ljubavi i topline. Mi ga cekamo, mi ga zelimo.
Ali moze biti i drugacije. I najljepsi embriji, i najvece zelje. I opet nista. Ja dobijem svoju menstruaciju, kao i svaku proslu u posljednjih 15 godina. Tacno i na vrijeme. Ah kakva je to izdaja vlastitog tijela. Kakva je to tuga. Bio je to jedan embrio, skup celija, a meni je bio moje dijete. Tuga, tuga i samo tuga.
Nakon nekoliko mjeseci odemo po prvu turu smrzlica. Dva vracena. Nista. Ne bolujem vise, sad znam da je moguce.
Odemo i po drugu turu. Dva preostala vracena. Fenomenalno odledjena i nakon odmrzavanja nastavili sa dijeljenjem. Embriolog nam pozeli srecu i kaze cak da misli da se vise necemo vidjati. Ali opet nista.
Eh tu pocinje ono suocavanje sa cinjenicom da ti mozda nije sudjeno. Da ni dobri embriji, ni lijepa materica ni savrsen timing nisu garancija. To ne donosi djecu.
Od moga entuzijazma i pozitive od prije godinu dana vise ni traga ni glasa. Pocinjem pretrazivati stranice o imunologiji i ostali mogucim uzrocima mojih neuspjeha. Kako to da bas moje tijelo, zensko tijelo, nije baby frindly. Zasto? Zene ostaju trudne od case jogurta, a meni ni vrhunska medicinska tehnologija sa timom pratecih strucnjaka ne moze pomoci. Ni mala mala betica. Nista.
U medjuvremenu odlucimo se za jos jedan pokusaj. Ne zato sto vjerujem da ce uspjeti nego da ne trosim godine, da me ne grize savjest kasnije zbog ovog i onog.
Opet gonali 75 ie i isprve punkcija 5 folikula. Dvije prazne, i ukupno 3 jajasca. Bolje tri nego dva mislim ja. Slijedeci dan poziv iz bolnice, kazu da je samo jedno jajasce bilo zrelo, ova druga dva nisu mogli iskoristiti. Prosli put pet, mislim ja. Ali bolje jedno nego nista. Ma ta ti brojnost daje neku sigurnost mada nista ne govori o ishodu.
Sutradan transfer. Opet ona ista sobica sa zamracenim prozorima. Svugdje neki zeleni paravani i prekrivaci. Muzikica u pozadini. Za opustanje sta li… Jedna stolica za mene i druga za MM. Udje embriolog i kaze da je jutros pogledao naseg malog i umjesto 8-stanicnog on je bio 5- stanicni zametak i to sa znakovima fragmentacije tako da je dobio ocjenu “onako”. On nam procjenjuje sanse na 15-ak %, mozda manje.
Ja nakon transfera lezim jos 10- ak minuta, ovo nam je neki 3-4 deja vu, nista vise nije posebno tako da se dizem i idemo kuci. Ponovo isti put, ponovo mogucnost zivota u meni ali ja prazna. Da li se nadam, pa naravno, negdje u cosku, malo. Morao bi me ubiti da mi i nadu ubijes ali nista nije vise onako bezbrizno i ruzicasto.
Vi to sad sigurno naslucujete. Jest jest, upavo taj mali “onako” je ostao. Zilo mali, ustrajni, ostao da inati svim statistikama.
Eh od ovog je nastala jedna preduga prica. Nije mi to bila namjera ali nisam mogla da se zaustavim. Ne krivim nikog ako je ranije odustao.
Meni je nekad trebala neka ohrabrujuca prica, da iako je jedan i jedan najcesce dva, nekad bude i drugacije. Pa eto, mozda neko bude imao nesto od ovog.
Sad jos samo ostali strahovi
-
-
vaša upornost je nagrađena! čestitam!
-
Čestitam
želim vam sve najbolje od srca
-
-
-
-
Takve nas priće ohrabruju i tjeraju da idemo dalje. Hvala ti što si je podjelila s nama! Čestitam Vam od
-
Priča ti je super. Uvijek me raspamete ti slučajevi sa prognozom "onako", "male šanse" i "nema puno nade". Ma bravo za malog žilavka/ku i čestitam Vam od srca.
-
-
Čestitam :D
Ovakve priče su nam potrebne
-
-
čestitam
-
-
-
-
-
hvala ti za nadu koju si nam ulila sa svojom pricom, a vama zelim svu srecu ovog svijeta
-
Predivna prica...i meni se rasplakala...
Sve puse za tog malog "fragmentiranog" jer je bio najuporniji....
-
-
-
-
-
-
-
stvarno uspije onda kad se najmanje nadaš...
Čestitam od srca i želim ti školsku trudnoću do kraja
-
:D
-
Predivno
-
Cestitam
-
Floribunda, najlepse ti hvala na prici, i mene uskoro ceka odmrzavanje 2 embriona za koja kazu da su fragmentirana i da nemaju mnogo sanse. Srecnu i zdravu trudnocu ti zelim, sa tim malim velikim borcem!
Ovo je 4. cestitka otkako sam sela za komp., zapamticemo ovaj datum :D
-
Čestitke za malog borca!!! :D
-
Osoblje foruma
-
Moram priznati da sam se rasplakala. Sretno vam želim!
-
:D
-
Floribunda, cestitam!
-
-
-
-
ja se najezila i zasuzila od ove prekrasne price
Floribunda, cestitam :D i zelim vam sve najbolje
-
ovakva priča danas mi je baš potrebna
-
-
Znala sam da je happy end, ali kad si rekla "žilo mali", ja sam se rascmoljila. Svu sreću vam svima želim!
-
Čestitke Floribunda!
-
Evo i ja cmoljim, bravo za žilavka
-
-
Bravo za žilavka! Nek se čvrsto drži mame do svog termina! :D
-
:D
-
Meni je tvoja priča prekrasna i upravo mi je danas trebala dok se savijam od menstrualnih bolova nakon 5. neuspješnog postupka.
Hvala ti i želim ti svu sreću ovog svijeta.
-
:D Čestitke i nek bude sretno do kraja!
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma