Možda to i nije problem ali zanima me da li negdje griješim jer ponekad se osječam tako umorno i iscrpljeno..
Moj Vjeko je navršio mjesec dana,dojim ga na zahtjev i do nedavno ti zahtjevi su bili u granicama normale ali sada mi se čini da stvarno pretjerujemo.Naime traži cicu svakih pola sata do sat,poslje podne i navečer i češče.Na cici je po pola sata do 40ak minuta i dok siše pred kraj uglavnom zadrijema ali se probudi kada ga hoću preseliti u krevetić.Po noći se budi jednom do dva puta i zadnjih par dana imamo pravi cirkus dok ponovo ne zaspe.Prvo ga hranim u krilu cca pola sata(on za to vrijeme zaspe),kada ga stavim u krevetić spava najviše 5 min.pa se probudi,onda ga preselim u naš krevet ,priključim na cicu i nakon torture od 40ak minute zaspe ponovo,ali čim skuži da sam cicu spremila počne se ljutiti i plakati.Nastojim mu uvjek dati i prije nego plakanje postane ljutito ali zadnjih par dana bradavice su mi toliko iziritirane,sam početak dojenja je dosta bolan i stvarno znam biti jako umorna i nervozna. Inaće Vjeko je vesela beba koja se voli nositi i maziti i mogla bi reći dosta tvrdoglava.Dnevno imamo oko 5 popiškinih i jednu pokakanu pelenu,ja imam puno mlijeka dosta često curi i samo od sebe i nekada se moram i malo izdojiti prije podoja jer zna toliko curiti da Vjeko ne može ni tako brzo gutati niti pravilno primiti cicu. Dali trebam smanjiti podoje ili je sve to normalno?Napominjem da ne koristimo dude i da isključivo dojim.