Mislila sam otvarat novi topic ali nakon čitanja ovog vidim da se ova moja litanija može tu nastaviti...

Moja kćer ima 16 mjeseci. Dojimo na zahtjev. Uživam u tom činu, osjećam se djelom prirode i divnog čuda. Dakle, okorjela sam dojilica da nebiste krivo tumačili naslov.
Ne spavam zadnjih 10 mjeseci, od kad je počeo strelovit razvoj s 6 mjeseci. Cica od 3 do valjda 10 puta noću kojput počevši od ponoći (zaspe oko10, i to ne doslovno na cici već završi cicanj okrene se i zaspe.). Spava s nama.
Odlučila sam se danas vama obratiti, nakon što sam svoju neispavanost prihvatila kao normalnu, međutim njenu nemogu.
Moje dijete je nakon takvih noći a njih je sigurno 99% neispavano. Sat vremena nakon buđenja je već umorna, razdražljiva, neće jesti doručak nego odluči najesti se cice, što joj ne utažuje glad pa je nervozna i tak od 9 do 11 nacicava 5 puta...i opća napetost vlada, i tada moj umor stupa na snagu kad mi živci vise o niti i suzdržavam se da preživimo u miru natezanja oko oblačenja, izlaska van itd.
E sad, dolazim do ključnog pitanja, kako nastaviti dojiti ali smanjiti noćne podoje na 0 (prvi ujutro oko 6,7 ili sl.) i dnevne recimo na 3 max?
I pitanje: štetimo li im dojenjem ako nismo u stanju regulirati broj podoja da dijete zdravo odspava noću, da pojede barem 3 zdrava pa i mala (u našem slučaju) obroka danju te time stekne jednu ravnotežu dnevnog ritma?
Molim vas da u odgovorima nastojite bit objektivne i realne i, ono što ni ja nisam do sada mogla, pogledate istini u oči.
Dakle, ponavljam, ne osporavam vrijednost i ljepotu produženog dojenja, i bila bih najsretnija da me ništa nije ni natjeralo da postavljam pitanje iz naslova