ma meni je dojenje isto ponekad tlaka! al ne toliko da bi sad prestala. nego samo razmisljam kako bi bilo lijepo da nije tako naporno, da zaspe bez cice, da ne urla prije spavanja jer hoce cicu, da kad se probudi ne urla ako cica ne skoci isti tren u usta. za nista drugo se toliko ne ljuti kao za cicu. inace ne trazi skoro uopce kad smo vani, ali doma...cesto me zove u spavacu sobu i onda se onak legne na bok, a ja ga moram namjestit na cicu. cica pola minute i okrene se na drugu stranu. i onda kad se okrene natrag cici vec je udaljen da ga opet moram dovuc k sebi. a to sve ja lezeci, jer ako se malo ustanem urlanje. i tak nekoliko puta. pa hoce drugu, onu koja je gore, pa legne na moj trbuh i cica, i istovremeno rita nogama, mrda guzicom i svaki taj pokret me boli!
ili pristekavanje na sekundu, dvije u dnevnom, svako malo kad je cendrav, umoran, bolestan...

pa onda soor i prstanje mlijeka, mijenjanje majci svakih par sati...

i najvise me smeta sto on na mene gleda kao dodatak sisi
ne voli se bas maziti, ni grliti...ne obozava ni cice same po sebi, ne mazi ih niti ljubi, ne veseli im se, on samo siše i to je to...

al ja jos nisam spremna, a on jos manje!