Evo da kažem da sam se jučer spakirala i otišla iz SVOG stana u kojem on plače i urliče i žaluje, bjesni, traži pravdu isl. Otišla sam mojima i dan je bio jedan od najgorih koji postoje... Ali svejedno.. prvu noć nakon dugog vremena sam spavala u miru. Mali je to dosta teško prihvatio i čas je tužan, čas veseo.. iako se MM nikad nije baš nešto puno bavio s njim. E onda se uplela i svekrva koja preko malog poručuje kako je mama zločesta i kako se u braku treba trpiti i sl.. piz*..
Mislim da najgore razdoblje tek slijedi... Ali veća danas lakše dišem,a i Apaurin pomaže..