Ne dam ni ja reći ništa, ali me MM ljubazno upozorava da budem malo suptilnija.

Doji Petar tako na jednoj klupici, Matej trčkara okolo s MM, kad prolazi jedna žena u godinama i samo dobaci u prolazu: ALi gospođo, pa zar baš tu?? A ja samo odgovarama: Da, baš tu.
A susjeda više ne želi sa mnom pričati jer (rodila je 10 dana prije mene) "nema dosta mlijeka" na što sam ja stvarno suptilno pokušala uvjeriti je da bude malo upornija , a ne odmah po dolasku iz bolnice očekivati da bude mlijeka ko u priči. No nakon toga je sve bilo ok do nedavno kad je izjavila (beba je bila tri mjeseca): eto, idemo na kontrolu, pa se nadam da će nam pedijatrica reći da smijemo početi s kašicama, ionako je na adaptiranom. A ja kao iz topa: pa kad ga nisi htjela dojiti.
I sad - ne pričamo.
A sve se moje susjede hvale (ima nas 5 koje smo rodile u dva mjeseca) kako im klinci spavaju cijelu noć. Ali samo ja dojim.