Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv dojenja, čak dapače, jako sam za to, ali nisam ni ISKLJUČIVO za jednu stvar!!!
Svaka čast svim mamama koje su imale problema pri dojenju, ali su bile dovoljno čvrste i nisu se predavale!!!
Ja očito nisam jedna od njih. Na moje odustajanje od dojenja nije utjecalo neznanje ili manjak podrške okoline, nego činjenica da jednostavno nisam više imala snage gledati svoje dijete gladno i uplakano.
I bez obzira što vi rekle i dalje smatram da mom djetetu na adaptiranoj hrani APSOLUTNO ništa ne fali!!!
I nisam povrijeđena, a još manje ljubomorna na one mame koje doje, čak dapače, jako mi je drago zbog njih, i mogu samo željeti da ću s drugim djetetom i ja biti poput njih.
Ono što me boli je to da apsolutno još nitko nije rekao: "ha čuj, ok ne dojiš iz tog i tog razloga, ali ne brini, nije smak svijeta..."
Svi samo tupe o tome kak nismo bile dovoljno uporne ili kako nam se nije dalo ili htjelo, ili smo htjele biti "slobodne"....
Jer koji god razlog bio, i mame koje ne doje su zbunjene i voljele bi dobiti bar nekakvu podršku i SAVJET o adaptiranoj hrani...