kad je u pitanju bebin život išle bi obe
ali kad bi naletjela na prolazne poteškoće u dojenju npr. skok u razvoju, formulu B ne bih izabrala , sve dokle u meni ima iti malo snage
ali formula A zvuči tako ok, zašto bih (da citiram izjave koje sam čula): gnjavila malu i sebe , nek se bebica napapa, bitno je da je sita
pa ne mogu sve mame dojiti , i to je ok, jer da imam mlijeka ne bi non-stop tražila sisati , ne bi plakala nakon podoja i čitavu noć (2. noć u rodilištu - grčevi, nisam znala da postoje)