Kako reagirati na laž???
Za ovo sam bila skroz nespremna, nije mi na pamet palo da bi mi se moglo dogoditi - bio sin na WCu i ja dolazim, a on briše guzu, dosta papira u školjci, pustimo vodu i malo se zaštopalo. Ja ga pitam gdje je rola jer nije bilo ove na držaču, a on mi kaže da ju je bacio u smeće (inače, već dva puta smo ga ulovili kako baca po skoro pola role u školjku ). Kažem mu da mi pokaže, a on me, smijuljeći se, odvede do kante u kojoj, naravno, nije bilo ničeg.
Već sam slutila da ju je bacio u školjku i bila sam ljuta, ali sam se tad još više razljutila na njega jer me slagao. Rekla sam mu (više rečeno viknula, makar nisam bila ni bijesna koliko sam mislila da ću biti) da je jako ružno od njega što je bacio rolu i objasnila mu posljedice, a još ružnije to što nije rekao istinu, zabranila mu Sunčicu i crtiće za sutra i načelno se osjećala totalno popišano i bespomoćno. NIsam sigurna kak da se uopće prema tome postavim, što i kako da mu sutra kažem jer mi se čini da me on uopće nije ozbiljno shvatio (još se kreveljio kak on ionako ne želi gledati crtiće niti igrati SUnčicu, je rajt ). Poslala sam ga u krpe bez priče za laku noć i tu je vjerojatno shvatio da je kriv jer se nije ništ bunio niti se vratio k meni u sobu.
Kaj da sutra radim? Imate kakve prijedloge?
 |
|||
Odgovori s citatom
reći ću da i ja budem ljuta i moja Vanja voli nabaciti papira u wc, pa se ja ubijem objašnjavajući (nekad i vrisnem 
) da će nam se zaštopati wc i da ćemo imati samo štetu, a i da wc papir košta i da nećemo imati za 2. stvari
aleksandra70vanja prvotno napisa
).
NARAVNO da se šalim. Nisam se mogla sjetiti logične posljedice 
