 |
|||
Tan ima 4 godine. Hajmo se dogovoriti o kojem uzrastu djeteta govorimo, jer ja imam 15godišnjaka i za njega ne vrijedi ono što vrijedi za njegovu četverogodišnju sestru.
Zdenka lijepo kaže da je ranije (u mlađoj M.ovoj dobi) znala reagirati neprimjereno.
Dijete raste. I roditeljstvo uz njega.
O kojem god....mene bi puno vise pogodilo da me laze kao petnaestogodisnjak....Onda bih nekako bila sigurna da sam negdje fulila u odgoju kad je imao 3 ili 4....
PS Ova ti je zadnja recenica tako divno instinita
Totalno se slažem s ovim.AdioMare prvotno napisa
Kako? Izrekne kaznu pa je opozove?
Ja bih rekla da prije toga razmisli, a ako nije u stanju ili je postupila brzopleto - pregrize jezik i iznese to do kraja.
E, sad, ovisi i o kakvim kaznama pričamo? Meni se ova ne čini predrastična ako je ona odraz njihove trenutačne situacije u kući.
Vi znate da Tan nije bio nekoliko puta opomenut da prije toga pokupi igračke pa je izignorirao? Znate da MS nije glava pucala od glavobolje i jedva je čekala dan privesti kraju? Znate točno kakva je atmosfera bila u njihovom domu prošle večeri?
Ne znate, kao ni ja. I ne možete reći da je kazna prestroga u njihovu slučaju. Vi biste drugačije. I ja bih, a možda i ne.
Vidim da se uvijek može dobiti pametan savjet i drugo mišljenje,pa koristim ovaj topic koji je otvorila MS jer i meni treba pomoć,a dotiče se teme.
Situacija je sljedeća.Josip mi je prekjučer popodne rekao da se u vrtiću dogodila krađa,odnosno da su jednoj djevojčici iz druge grupe iz ormarića nestale loptice skočice,a navodno su ih uzela dva prijatelja s kojima je on dobar.
To mi je odmah bilo sumnjivo,znala sam ,ako su ova dvojica bila u igri,i on je također u tome sudjelovao.Pitala sam ga i zanijekao je.
Pitala sam hoću li sutradan pitati tetu,na što je on viknuo:Nemoj je pitati ,molim te!
Bilo mi je jasno da je slagao.
Sutradan ujutro sam pitala tetu i ona mi je rekla da on sam ne dođe na tu ideju,ali da je povodljiv i da rade na razbijanju te njihove "klapice"koja je počela raditi nepodopštine.
Jučer navečer,kad sam došla s posla,obavili smo poduži razgovor.O tome kako je to ružna stvar za učiniti,kako se ne smiju dirati tuđe stvari,kako bi se on osjećao da mu netko uzme npr. njegov spiderman ruksak,kako se ta djevočica osjećala.Sam je došao do zaključka da je to ružno i loše i da to više nikada neće učiniti.Također smo se dogovorili da ćemo sutra pronaći tu djevojčicu,on će joj se ispričati što je dirao njene stvari i pokloniti ćemo joj dječji Orbit,sitnicu,kao znak pažnje.
E sad,kaznila ga nisam.U vrtiću su njih trojica kažnjeni tako da do kraja tjedna ne smiju na kompjuter.
Jesam li falila u nečemu?Kao da nisam učinila dovoljno?
Zašto mi je slagao?Boji se?
Primjetila sam ,da pošto je izrazito vezan za mene,postane vrlo nesretan kad vidi da me razočarao.
najvjerojatnijeZašto mi je slagao?Boji se?
boji se da bi njegov postupak tebi značio da je ON loš, ono što si napravila je vrhunski: njegov POSTUPAK je loš, on je dobar (griješiti je ljudski)
ne podržavam nikakve kazne
ako staviš djetetu ograde očekuj rušenje istih u pubertetu
bitno je da shvati zašto postupak nije uredu
kazna je nebitna
Vjerojatno da, u konačnici mislim da se boji tvog odbacivanja, jer zna da ono što je napravio nije u redu i da ti to sigurno nećeš odobriti.Zašto mi je slagao?Boji se?
Moram priznati, da je meni to noćna mora, da meni jednom dijete počne lagati, jer misli ako mi kaže istinu da ga neću više voljeti. Ili da izbjegne prodike. Zato i ne držim prodike nikada, nego kažem jednom-dvaput kad nešto pogriješi i nadam se da je zapamtila.
Ti si super postupila, vidi se da poznaješ svoje dijete, čim si posumnjala da ti laže. Mislim da ga nisi trebala dodatno kazniti, dovoljna mu je kazna kad je vidio tugu u tvojim očima. I mislim da je to njima jako velika kazna, veća i od zabrane crtića i koječega i da ne treba pretjerivati.
Baš vam hvala cure,ipak hoću-neću sumnjam u svoj postupak.
Njega najviše od bilo kakve kazne pogodi kad vidi da me u nečemu razočarao,mislim da je zato izvrdavao istinu,a ipak je imao potrebu razgovarati o tome.
Na kraju krajeva,sam mi je ispričao o tom događaju,možda ja za to ne bi ni saznala,jer mi je teta rekla da nisu htjele da to ide do roditelja.
Zamolila sam je da mi uvijek kaže sve što se njega tiče,želim sve znati i sukladno tome postupiti.
Pitala sam također znaju li roditelji druge dvojice dječaka,rekla je da im klinci nisu ništa rekli,a da su se one dogovorile da im neće reći.
Bez obzira što me boli njegova laž,drago mi je da sam za taj događaj,pa makar malo i izmijenjeno,čula od njega.
Mislim ronin, da je on ustvari time što ti je sam počeo priču o tome htio ispipati teren kako ćeš ti reagirati. On zna da je to što su učinili loše, ali je vjerojatno u tom trenutku "akcije" bilo prezanimljivo i napeto da odustane. A možda se i držao ove dvojice jer su mu dobri frendovi, jer su mu možda uzor ili tko zna što, pa da ih ne iznevjeri ili da ga poslije eventualno ne zezaju da je kukavica.
Nakon svega je znao da je to što je napravio krivo i to ga je vjerojatno kopkalo pa je htio s nekim tj. tobom podijeliti ali se sramio svog djela pa je ispričao iskrivljenu verziju.
Super mi je to što je uopće ispričao jer to znači da ga je to mučilo. I dobro je da ti nisi reagirala preburno nego ste zajednički riješili problem, jer mislim da ti u suprotnom slijedeći put ne bi rekao ni ovoliko.
Ako nisi uspjela saznati ZBOG CEGA je on to napravio, zbog cega je sudjelovao.. taj dio onda nedostaje. Nesto ga je motiviralo (i ocigledno je htio s tobom to podijeliti al nije znao kako a i strah je ocigledno postojao).. ili je htio biti dio klape, ili se htio osvetiti curici zbog neceg ili nesto sasvim deseto. kad se motiv sazna, onda je lakse poslije, nekako se kockice i posljedice slazu same. Sve onda vise ima nekog smisla, i lakse je smisliti kako se nositi s tim i kako reagirati i kako "popraviti" situaciju.
Al nemoj se upustiti s pitanjem "zasto si to napravio"
Naša jučerašnja situacija - sve super, igramo se, odjednom malac me iz čista mira petom lupi u list noge.. Pošto je imao šlape, stvarno je na sekundu bolilo. Ono što bi ja ranije napravila je predavanje - pa zašto si me udario, pa je li to lijepo bla,bla... - uglavnom bujica rijeći zbog sitnice, a rakcija nikakva.
Sada (nedavno sam pročitala Juula i prvih dana se mlatila drugom enciklopedijom po glavi od muke, jel sam radila stvari krivo..) sam postupila potpuno drugačije sa fenomenalnim učinkom. :D Primila sam se za nogu u stilu - jako me sada boli, pa sam tužna i on je odmah htio pomoći, vodio me u kupaonu, uzeo ove legndarne dr. naočale da bolje vidi, mazio me, ljubio da brže prođe, na kraju mi zalijepio flaster na nogu - njegov specijalni sa krokodilma. U toku većeri me još par puta pitao i provjeravao kako mi je noga. Danas prije vrtića smo imali "kontrolu" u ambulanti (kupaona) i sretno smo zaključili da sam "ozdravila"..
Mali primjer kako sam iz bezvezne situacije koja bi prije možda završila njegovom ljutnjom, sada je završila sa još više ljubavi i topline. To mi je uljepšalo cijelu većer i današnje jutro. :D
U principu se nisam koncentrirala na "zašto si to napravio" već na činjenicu kako je taj čin-loš.Ako nisi uspjela saznati ZBOG CEGA je on to napravio, zbog cega je sudjelovao.. taj dio onda nedostaje. Nesto ga je motiviralo (i ocigledno je htio s tobom to podijeliti al nije znao kako a i strah je ocigledno postojao).. ili je htio biti dio klape, ili se htio osvetiti curici zbog neceg ili nesto sasvim deseto. kad se motiv sazna, onda je lakse poslije, nekako se kockice i posljedice slazu same. Sve onda vise ima nekog smisla, i lakse je smisliti kako se nositi s tim i kako reagirati i kako "popraviti" situaciju.
Al nemoj se upustiti s pitanjem "zasto si to napravio"
Mogu odmah eliminirati mogućnost osvete jer djevojčicu i ne poznaje,zna samo njeno ime.
Sto posto sam sigurna da je klapa odigrala tu ulogu-stalo mu je da se uklopi,a pokušao se poravdati rečenicom:ali mama ona je imala punu vrećicu tih loptica a ja sam uzeo samo jednu....
No kad sam ga ipak pitala Zašto ?pokušao je svaliti krivnju na prijatelja :"Lovro nam je rekao da idemo po loptice"
Pokušala sam mu to objasniti primjerom:Da ti Lovro kaže da skočiš s mosta bi li to učinio?
Nasmijao se i rekao da naravno ne bi,pa sam mu rekla da je i u ovom slučaju imao izbor,mogao je odabrati da ne dira tuđe stvari.
Nadam se da je shvatio,vidjeti ćemo u budućnosti. :/
Djeci je prvi poriv da se požele izvući i zato su skloni tim malim lažima. Ja sam tu relativno tolerantna, jer svaki put pomislim na laž koju sam ja zadnju izgovorila na poslu ili bilo gdje drugdje. Ali, pokušavam ga učiti iskrenoj komunikaciji i povjerenju između nas i mislim da sam postigla to da nije lažljiv. To ne znači da neće negdje pokušati proturiti malu laž, ali ja ću to skužiti ili će mi on sam na kraju reći, kao što je to na svoj način učinio i sin od Ronin. Djecu treba pratiti, vidjeti te njihove male nepodopštine i reagirati na njih, ali bez pretjerivanja. Nama se isto događalo da M. iz vrtića dođe s nekom sitnicom koja mu nije pripadala. Ja sam to uvijek primijetila, objasnila mu da se radi o krađi i to je uvijek sljedeći dan vraćao. Sad to više ne radi, jer shvaća da to nije "posuđivanje". Mislim da treba reagirati, ali ne biti previše prestrašen da će pažljivo odgajano i praćeno dijete odjednom postati patološki lažljivac i kradljivac.
edit:poravdati=opravdati
Ma to sam ja stvarno samo ovak bezveze nabacila. U teoriji je moguce npr. da ga je neki drugi klinac naljutio, lupio, ukrao nesto njegovo, povrijedio ga i onda se on izventilirao tako sto je ukrao loptice toj curici. I ak se u tom slucaju skoncentriramo samo na to koliko je taj cin sto ga je napravio los (zna i on to da je to lose, al se svejedno odlucio napraviti), fulavamo cijelu poantu dogadjaja. I vjerujem da cemo se svi sloziti da roditelj koji odrzi bukvicu tom djetetu i npr. ga kazni zbog kradje nije bas rijesio problem u potpunosti.Mogu odmah eliminirati mogućnost osvete jer djevojčicu i ne poznaje,zna samo njeno ime
No meni se cini iz ovog sto si napisala da si ti dokucila kroz razgovor u cemu je bila fora i sto ga je motiviralo.
Jasam ovo spomenula samo zato da ne zaboravimo na taj dio. jer cesto mi pretpostavljamo sto je motiv. Ali to je ipak samo nasa pretpostavka, istina moze biti miljama udaljena. A ak se ne potrudimo saznati, nemozemo je ni znati.
Nama u kulturi nije prirodno urodjeno da trazimo uzrok.. Cijela nasa kultura nas je navikla da odma HOP skocimo odrzimo lekciju, smislimo posljedice i to je to. Tako sam i ja gledala cijeli zivot i ucila i ak se stvarno ne potrudim iz petnih zila, i ja cu tako odreagirati. Cista automatika
J.Juul
dijete jest čovijek
anchie, ja razumijem o čemu ti govoriš, ali nisam sigurna da to "zašto" baš uvijek postoji, pogotovo kod male djece (možda do 4 ili 5 godina). Odnosno, mislim da je u vrtićkoj dobi odgovor često - zato jer je dijete u tom trenutku poželjelo to napraviti/imati.
X
Ma mali klinci reagiraju na impuls i neznaju zast su nesto napravili. Ja pricam o klincima koji su pred skolu i stariji, koji su u stanju nesto ukrasti i biti svjesni da to nije ok
andrej je jučer na tatino ispitivanje kako je bilo u vrtiću odgovorio da mu je mama zabranila da s tatom priča o tome.
ja sam ga pohvalila jer se domišljato obranio od (u tom trenu) neželjenih pitanja.
no, lako mi se zezati kad još nismo imali "pravu" laž. zasad mulja uz cerekanje i toliko očigledno da jedina reakcija može biti "je l' ti mene malo zezaš?!" i škakljanje.
ali skupljam iskustva a sireni šaljem
B je isto oko četvrte godine imao fazu "laganja", on je jednostavno tada skužio da i to postoji i isprobavao granice. Jako prozirno, uz smijeh, nije bilo šanse da ga ne skužiš. Ja ga nisam niti na koji način kažnjavala, važno mi je bilo naglasiti da laž nikako ne toleriramo i, ako se radilo o nekoj ozbiljnjoj situaciji, dovesti ga do toga da prizna da je lagao. Faza je prošla, stvarno se ne sjećam kada je zadnji puta nešto slagao.
Danas sam situaciju sagledala iz skroz drugačijeg kuta - nije se on meni cerekao i rugao, nego se jednostavno smijuljio i glupirao (faza), ali sam ja, šokirana cijelom situacijom (bili smo cijeli dan posvuda, on nije spavao, u fazi je glupiranja - beljenje, pričanje na 'kineskom', razvlačenje
Zašto sam se ispričala i ukinula kaznu?
Zato što mi je krajnji cilj naučiti ga kako se stvari mogu popraviti, a ne da me laže zbog straha od mogućih kazni.
Naravno. To smo zakljucile prekonekoliko puta na masu topica.Dijete raste. I roditeljstvo uz njega.
Ako je dijete dobilo strogu kaznu za nesto sto je napravilo bez nekih velikih predumisljaja i bez zlobe i nije u biti naskodilo trecoj osobi, a roditelj je preostro reagirao jer se nije snasao i bio je sokiran, veca je steta kruto se drzati nekakve dosljednosti u pretjeranoj kazni nego ljudski priznati da je kazna bila neadekvatno ostra i povuci je.
Niti u tome vidim rizik rusenja roditeljskog autoriteta, niti u kratkom konstatiranju stanja vidim gladjenje peruskom po guzici (naravno da za razgovorpostoji vrijeme i trenutak koji je ok i koji nije ok).
No, svatko gleda iz razlicite pocetne pozicije, s razlicitog mjesta.
Slazem se da smo svi razliciti, ali isto tako vjerujem da krutost ne donosi bas previse srece u odnos roditelj-dijete.
Potpisujem potpuno MS i BB.
ja se slažem s J.Juulom, ako odgajaš dijete kroz hijerarhiju moći (autoritet) dovodiš se u situaciju da kad to dijete treba postati odrasla osoba (za to je nužno da se odvoji od roditelja) počne rušiti autoritet
i zlatni kavez je i dalje kavez
ne treba djetetu postavljati granice, kako češ to napraviti kad ne znaš kolika i kakva je njegova osobnost (predispozicije ...)?
ali treba odrediti svoje granice (ja to ne želim, ja to želim/volim ... ) tako se dijete uči da postoje osobne granice svakog čovjeka .. a mislim da se tako i uči o empatiji
ljudski je grješiti , ali i oprostiti i priznati
ja sam dobivala kazne za gluposti koje bi znala napraviti ili kad bi slagala
i šta sam naučila:
1.kad napravim glupost, mama ne smije saznati
2. ako napraviš glupost i posumnja onda je bolje iskrivljavati istinu (teže te ulovi) nego čisto lagati
i ja.
Ispričavam se. Nisam slušala na satu.Naravno. To smo zakljucile prekonekoliko puta na masu topica.Dijete raste. I roditeljstvo uz njega.
Slažem se. Ni ja nisam za krutost u svakoj situaciji, roditelj to najbolje procijeni.ali isto tako vjerujem da krutost ne donosi bas previse srece u odnos roditelj-dijete.
Koliko god sam čovjek trudim se ne ponavljati iste greške, tako bi mi epizoda iz WC-a zvonko zazvonila u glavi kada bih imala sljedeću sličnu situaciju. No, da bih se naknadno ispravljala (govorim o uzrastu od 4 god.) - ja ne bih. Samo bih ubuduće bila pažljivija.
To je što se tiče opoziva kazni, a kada općenito zabrijem u nečemu i shvatim da uopće nisam u pravu, svakako se ispričam. I mladom i starom.
I još nešto... sve vas mogu potpisati u različitim periodima djetetovom ili mog života ili nekim drugim situacijama, ako me kužite.
x
Možda i nije prestroga. Ako se želi dijete naučiti da ne laže, treba i neke sankcije poduzeti u slučaju kršenja tog pravila.
Samo se ne smije gubiti kontrola nad svojim ponašanjem (divljanje, vrištanje itd.)
netko je spomenuo da je trebala ispričati priču na tu temu. mi doma imamo nekoliko takvih priča koje od milja zovem "hororcima", a klincima su najdraže (kaj ti mali vragolani uživaju u krvavim scenama)
možda se nekima ne bi svidjele, ali mi smo postigli cilj, a što je najbolje, neke su istinite.
naše priče se zovu: djevojčica koja se igrala sa škarama i nožem, dečko koji je gurao grašak u nos i dečko koji se igrao šibicama.
možete zamisliti kako idu
sad još moram pridružiti i ove: dečko koji je bacao papir u WC i djevojčica koja je uvijek lagala.
ako neko želi detalje, tu sam
mala šala, ali na žalost i istina
Slažem se i ja sa Juulom, ali jednostavno ne znam kako se to postiže? ovo je ugrubo i ukratko...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom