Citiraj sofke prvotno napisa
frendica mi je pričala kako se iz djetinjstva jedino sjeća kako joj je užasno bilo vruće na spavanju, stara joj je brijala da će joj biti hladno i eto, ostali emotivni ožiljci i u poznijoj dobi..
priča moja mama kako je ona mene oblačila ko medvida kad sam se rodila. i tako sa nekih 3-4 miseca starosti ona bi mene obukla ko da smo na sjevernom polu, piđama, silne benkice, bla, bla i na kraju skafander. i još bi me pokrila dekom. i naravno, tu su bile i čarapice na nogama.
i ja naravno urlala i pkalaka noćima i misecima. (eto mama me zlostavljala).

kaže mama: ja te dignem na ruke, ti prestaneš plakat (naravno, napokon bi uvatila bokun friškog zraka), nosim te po sobi ne plačeš. ja te stavim u krevetić, ušuškam (pobogu još bi me i ušuškala) ti počneš urlat.
i tako je ona par miseci noći bdila uz krevetić jer bi ja urlala. i njoj nije palo na pamet skinit me i raskomodit.
i došlo (napokon) proliće, zatoplilo, skinila mi malo robe i ja napokon prispavala noć bez urlanja. :D

i ja stvarno imam teške traume iz djetinjstva. sad mi je uvik po noći hladno pa se uvlačim mm-u u krevet ko medvid obućena.
zaključak je: dicu ne valja utopljavat previše.
nema gorega nego kad ti je vruće spavat.