pozdrav svima,

mislim da sam pročitala sve vaše tekstove i savjete za dojenje, dala sve od sebe da sve radimo ispravno, razgovarala s hrpom cura koje su uspješno dojile, ali negdje nešto ne štima.

moja curka će sutra imati 4 tjedna, rođena je 2,5 tj ranije s težinom 2800g, otpuštena je iz bolnice s 2600g. U bolnici smo bile 7 dana jer je imala žuticu od koje je konstantno spavala, tako da sam je ja uspjela uspješno podojiti samo nekoliko puta (ostalo je naravno bila bočica u dječjoj sobi).

Kad smo došle doma, nastavila je spavati, a svaki pokušaj buđenja je trajao min 1,5h, tako da ni tada nismo uspjeli savladati dojenje kako treba.
S obzirom da mi je to 1 beba, i tehnike dojenja smo morale savladati i ona i ja.

Na sreću, šogorica i patronažna su bile u potpunosti podrška da ne odustanemo, tako da smo se negdje sa 2 tj uspjele izboriti za relativno uspješne podoje svakih 3h.
Po noći je spavala nekih 4h i tad je nisam budila, ali tokom dana da.

Treći tjedan je dobila 160g na težini (u prva 2tj samo 40g), što nam je bio pokazatelj da smo na dobrom putu. Kakala je svaki drugi dan, a popišane su joj bile svake pelene.

I onda odjednom preokret i šok, beba je u 4-tom tj dobila samo 40g.

Sve je i dalje po starom, cica svakih 3h, po noći još uvijek spava 4h, znači dnevno 7-8 podoja, čim zaspi na cici ja bih je budila i poticala da podoj bude što kvalitetniji, radila kompresije dojke i nakon nekih 30-45 min cicanja (više-manje aktivnog), pustila je da sama završi zadrijemavši na cici.

Onda malo uspavljivanja, tako da nam hranjenje+uspavljivanje zna trajati po 1,5h.

Za svako novo hranjenje moram je buditi jer kad je pustim da spava, spava po 3,5 do 4h, pa kad uključimo presvlačenje prije hranjenja, razmaci između dojenja bi ispali po 4, 4,5h.

Uglavnom, malo sam odužila, ali sve ovo mi se činilo bitnim za napisati, jer sutra idemo kod pedijatrice na prvi pregled i užasno se bojim što će nam reći.
Stvarno ne bih htjela odustati od dojenja, i napravit ću sve što je u mojoj moći da nam uspije, ali me istovremeno proganja taj osjećaj da se moje tijelo ipak nije potrudilo proizvesti dovoljno mlijeka, čak niti nakon relativno uspješnog oporavka od početnog neuspjeha.
Onaj osjećaj punih dojki sam imala samo prva 3 dana u bolnici, a sada su samo ponekad malo popunjenije, nikad napete.

Da li ja negdje nešto krivo radim?!

Molim vaš savjet, pomoć, podršku,...