šta kad tata nije attached?

[Barbi]

Zadnje vrijeme MM je počeo davati izjave tipa "razmazili smo ga", "ne bi ga trebali uvijek nositi kad neće hodati", "sve je po njegovom", "uvijek dobije sve šta hoće".
Ja zaista ne mislim da smo Patrika razmazili. On je uvijek bio zaista dobro dijete, naravno da je u fazi od 18 mjeseci življi nego prije i sve ga zanima više nego kad je bio statična beba.
Pokušavam uvjeriti MM-a da je naš odnos s djetetom potpuno ispravan, ali nažalost u manjini sam. Premalo vremena provodimo zajedno (MM i ja) pa ne stignemo pričati o svemu o čemu bismo trebali.
A babe na poslu mu stalno pune glavu "odgojnim metodama".

Već sam luda i jedva čekam godišnji oko Božića i NG pa da ga malo uputim u AP metode.

[marta]

Moj svekar je imao jednu izjavu tipa vi njega psihicki zlostavljate (jer ga maknemo s mjesta zlocina, ako je dotle doslo) treba mu dat po dvi triske to ne ostavlja posljedice (inace radi u skoli, pa si ti sad misli). Na to sam se ja ustala od stola, ubrala sibu s drveta (bili smo u vrtu) i rekla mu evo pa ga vi tucita, ja necu. Nikad to vise nije ni spomenuo niti je komentirao metode odgoja.
MM sam jednom pitala da li on doista smatra da ce dijete nesto poslusati ako on glasnije govori tj dere se. Isto prestao.
Jos sam da sebe rijesim vikanja...

[zrinka]

znas sta je dobra stvar, kad recimo dijete nesto napravi na sto ste ponosni i onda kazes eto vidis, na dobrom smo putu, mozda je ovaj put odgoj dobar.....npr, neki dan na lutkarskoj predstavi kad se svjetlo ugasilo, pola djece se prepalo i plakalo a nas mislav je bio super, gledao predstavu, pljesako....na po predstave ja sam morala ici, rekla sam mu, sad mama ide, tata ostaje s tobom, on je rekao bog mama i ostavo sjediti i gledati....
poslije sam komentirala s mm, i kazem ja njemu, vidis svi trube da ako dugo dojis dijete, previse se veze za majku, a moj sin opce nije pretjerano vezan uz mene, dapace, dosta je samostalan....i onda mm kaze, vidis bila si u pravu .....a meni drago

[marta]

Jes, jes, Zrinka ti dobro kaze, prvo pohvale, onda mos i pokudit.

[kobila_suzy]

I meni OMD-a u zadnje vrijeme prigovara da sam MU razmazila sina. A objašnjenje: kao budi se po noći jer je razmažen, plače kad nešto hoće jer je razmažen. Ja sam mu odgovorila, s obzirom da ga ionako nikad nema i praktički uopće ne sudjeluje u odgoju, da ako ga i jesam razmazila, razmazila sam ga sebi, jer MENE budi po noći a ne NJEGA, i MENI plače kad nešto hoće a ne NJEMU.
A onako usput dodam kako se super adaptirao u jaslice, niti jednu jedinu suzu nije pustio, evo prošli tjedan je počeo i spavati tamo - teta kaže da još nisu imali takvo dijete, sa takvom netraumatičnom adaptacijom.

[VedranaV]

Eh, a ja imam dijete koje dojim i skroz smo attached pa plače za mnom i prolio je suza i suza za vrijeme adaptacije.

[Barbi]

Da pojasnim, MM ima faza kad jednostavno vidi samo ono što nije dobro, ne samo u odgoju djeteta nego u svim životnim pitanjima. I obično je tada samo on u pravu.
E, sad, budući da ta faza njega dosta brzo i prođe, sve bi bilo dobro kad bi ja znala šutit dok ga ne prođe. A budući da ja nisam takva vrsta žene onda slijedi svađa i svako tupi svoje do iznemoglosti.

U svakom slučaju, ja sam uvjerena da sam u pravu. Patrik je totalno samostalno dijete (koliko može biti za svoju dob), čak i previše jer bi ostao bez problema sa svakim koga poznaje desetak minuta. Par puta smo probali ostavit ga da se igra sa nekim koga slabo poznaje (mojim frendicama, tetama koje rijetko viđa i sl.) a mi se povući u drugu sobu da vidimo kad će nas potražiti. Nikad nismo dočekali.
U vrtiću se adaptirao bolje od svih ostalih u grupi i šarmirao je sve tete, čistačice, kućne majstore...

Ma P je zapravo predobro dijete. Sad sam ljuta na MM opet.

[Luna Rocco]

Eee, zato je potreban odgoj od prvog dana.

Muža, ne djeteta

Moj dragi dolazi iz jedne prilično konzervativne obitelji i "klasično" je odgojen (dakle stara škola - ako je dijete zločesto, dobije po guzi, nadohrana počinje sa 3 mjeseca a sa 4 se već jede pileća juhica, muškarci nemaju što tražiti u rađaoni i sl.)
Ja još nisam ni trudna, a već sam mu te sve stvari poslagala u glavi kako treba 8)
Mislim da je AP prirodniji majci, a da se očevi (osim u iznimnim slučajevima) moraju naučiti na neke stvari. Rekla bih da je majka prirodna AP, a otac priučen. Što nije uopće loše, samo ga onda treba od početka znati usmjeravati.

Evo primjer od neki dan, bili smo u posjeti kod sestre MD-a, i onda je malu lupila po guzi. Kasnije smo to prokomentirali, i kaže MD kako je mala doista napravila nešto što nije smjela (istina), a ja ga pitam - i što je tvoja sestra postigla batinama? Pokazala je djetetu svoju nemoć i model ponašanja koji će mala usvojiti i primjenjivati ga npr. na drugoj djeci (udariti drugo dijete kad napravi nešto što joj nije po volji).
Složio se sa mnom, uglavnom uspjela sam ga uvjeriti da batine nikad nisu rješenje.
Mislim da kad netko zna da želi odgajati dijete u AP stilu ( a ja to znam oduvijek, prije nego što sam i znala da uopće postoji AP) nikada nije prerano da počne razgovarati o tome sa mužem/dečkom. Ako on prepozna AP kao nešto ispravno još prije djetetova rođenja, bit će mu prirodno postupati u skladu s tim kad dijete dođe.

Barbie, nemoj odustajati, možda je najbolje da mu skreneš pažnju na neko dijete (iz familije, ili od prijatelja) koje nije AP i nije "razmaženo" i način na koji njegovi roditelji rješavaju probleme i kako dijete reagira - ja mislim da je razmaženo dijete baš ono dijete koje NE dobija dovoljno pažnje, nikako ono koje je dobija, i onda radi razne stvari u očajničkom nastojanju da privuče pažnju na sebe. Takvih primjera ima svuda oko tebe, samo ga uputi na jedan sljedeći put kad bude njurgao.

Btw, Patrik ti je presladak, ja sam bila ona koja te jučer prepoznala i to po njemu.

[Barbi]

Thanks Luna, i za savjete i za komplimente.

A ja jučer došla, vidim nikog ne znam na štandu pa nisam htjela gnjavit cure a i dijete mi je bilo kenjkavo pa se nismo dugo zadržavali. :wink:
Onda sam skužila Mukicu i Ines (koja se otkad sam je prošli put vidjela pofarbala u tamno pa je nisam odmah prepoznala).

[leonisa]

dugo sam razmisljala da otvorim topic u kojem cu se izjadati i potraziti kakav savjet. neckala sam se da li da ga otvorim tu ili na PF odgoj jer je problem dvostruki!

dok nisam rodila i dok L. nije bila stara pola mjeseca nisam ni znala sto je AP jer sam zavrsila u bolnici dok sam jos ucila o trudnoci, no znala sam sta zelim i kako zelim odgajati svoje dijete. tim vise sto mi se to cinilo prirodnim i sve je krenulo samo po sebi i od sebe.
dugo mi je trebalo vremena i jako puno zivaca da objasnim okolinu kako zelim biti AP, kako nema sanse da ja pustam da L. place, da je ne nosam, da se sama uspavljuje, kako ona nije na trnutke dobra vec uvijek samo je nekad vise placljiva nekad manje i da place s razlogom.
trebalo je i MM usmjeriti u tom smijeru. i prihvatio je no:

Da pojasnim, MM ima faza kad jednostavno vidi samo ono što nije dobro, ne samo u odgoju djeteta nego u svim životnim pitanjima. I obično je tada samo on u pravu. Evil or Very Mad
E, sad, budući da ta faza njega dosta brzo i prođe, sve bi bilo dobro kad bi ja znala šutit dok ga ne prođe. A budući da ja nisam takva vrsta žene Rolling Eyes onda slijedi svađa i svako tupi svoje do iznemoglosti.

to je problem! kada njemu pukne film JA sam kriva sto ne zeli jest iz flasice, JA sam kriva sto sam je naucila na nosanje, njemu je ona teska nakon 15 min, on ne izdrzi ako ona place duze od 10 min te je spusta u krevetic i odlazi iz sobe jer je citao o kontroli bijesa- nakon 10 min on je bijesan?????- JA sam je razmazila, ona manipulira sa nama, place iz inata- da se razumijemo, to traje od rodjenja, a L. sada ima 3,5mj. objasnjavam da ako place nesto joj smeta ili nesto zeli, ne moze reci pa place. i ako ne zeli nista vise no mazenje, imapravo ito zeljeti. objasnjavam mu da bi i on pop...da lezi cijeli dan u krevetu! Ja sam je naucila da jede svako malo, a ja ga pitam koliko cesto on pije vodu?
"optuzuje" me da sam previse zasticnicki nastrojena, previse povezana, osjetljiva na nju, da to primjecuju i drugi...
odna mi dolazi sa pricom da se i moji ne slazu sa time, da njegovi govore sta ja zelim cuti da bi odrzali dobre odnose....
znam da majke i prije nego sto rode osjete majcinstvo, da ocevima treba malo vise vremena, ali da nakon skoro 4. mj. njemu jos neke stvari nisu dosle iz dupeta u mozak????
druga stvar je da je on najpametniji i da mrzi raditi po pravilima koja nisu njegova. npr. od prvog dana nije oblacio rukave na bodicima kako treba nego malo drukcije, nije ju drzao kako treba dok je kupa, nego malo drukcije, nije ju nosao kako treba, nego malo drukcije, nije ju dizao kako treba...i odgovor na sve to je: pa samo sam malo drukcije, princip je isti! na to ja poludim jer znam da je muskarcima tesko razmisljati (cast izuzecima!!) o uzroku i posljedici, a kamoli o vise posljedica i vise koraka unaprijed, ali kad mu objasnim da to "samo malo drukcije" moze imati iza sebe kobnu posljedicu i on nastavi po svome, dodje mi da upucam il sebe ili njega!
vrhunac svega je izlaganje L. suncu koje mi je unistilo ikoje uzivanje ovih 10 dana na moru- on zeli ici na more i kupat se pa ga nije briga sto dijete od 3 mj. ne moze na sunce u sred dana!!! i kad usporedjuje sebe i nju- on je 29 godina, a ona 3.5 mj!! ako njemu nije zima, nije ni njoj! tesko mu je bilo uzimati L. po noci da podrigne, pa to sad radim ja. pa mu je bilo tesko uzet je kad jede u pola 7, jer je tek otvorio oci. on odlazi na posao a ja sam doma i to sto sam s L. to nije poso i on to ne moze prihvatiti i ne zeli prihvatiti. ne zeli prihvatiti da se o roditeljstvu uci. ne zeli uciti. zeli do odgovora doci sa svojom spoznajom, logikom i iskustvom, a u vecini slucaja to nije dovoljno. imam posla sa dvoje djece jer moram bdjeti nad njime da ne napravi kakvu svinjariju (da ne krenem nabrajati koje sve gluposti je izvodio ne shvacajuci da je ona mala beba!) ali za uvid: prskao je otrovom cvijece na balkonu. nakon nekog vremena vidim da joj gura prst u usta "ko da vidi jel gladna i ja ga cito u zezanciji pitam- nadam se da si oprao ruke- a on tupim pogledom odgovara- zaboravio sam! eeeheej, to je otrov na tvojim prstima!!!

sta je prelilo casu? vozanje L. u kolicima. neki dan se vratioiz setnje i kolica su bila podignuta za jedan stupanj u sjedeci polozaj. odmah sam skocila i rekla kako to ne smije raditi, da ona nije spremna za to, da joj kraljeznica pati. i sama pedijatrica je rekla kako ni u ludilu u sjedeci polozaj. odgovor na to je: kako moze u autosjedalici? ja mu velim da u sjedalici sjedi u polozaju V a ovdje u polozaju L i da me cudi kako to nije vidio. juce se vraca iz setnje i ulaze u stan, L. sjedi u kolicima! dobila sam slom zivaca! kao- ali samo je 10 minuta od sat vremena setnje.ja sam izvan sebe i ne znam vise sta napraviti i kako reagirati.
patim ja, u kuci je nervoza, pa pati i L. imam osjecaj da mi je teze s njime nego da sam sama s L. jer ovako kao imam pomoc a zapravo je nemam i napornije mi je uvjeravati i kontrolirati nego da sam 24h ja s njom

[mamma san]

Leonisa, ne opravdavam ga. Ja bih definitivno poludila isto kao i ti. Ali on je ljubomoran. I zato je inatljiv. Ljubomoran je na sve. Na tvoju ljubav prema dijetetu, pažnju, volju, želju, sreću...sve. Zato je takav.
Nešto ćeš morati učiniti da mu iz dupeta dođe u glavu da je mali miš i njegovo dijete.

U svakom slučaju, stvarno ti želim jako puno snage. Jer ćeš je trebati.

[lucky day]

kuzim te u potpunosti i kao da citam sebe prije godinu dana...

jer ovako kao imam pomoc a zapravo je nemam i napornije mi je uvjeravati i kontrolirati nego da sam 24h ja s njom

ja bi rekla da je tu klopka u koju puno zena upada... pa si,istina,privemeno olaksaju preuzimajuci kompletnu brigu oko djeteta na sebe ali kasnije im se to obije o glavu i cude se sto muzevi 'ne kuze'... stvarno je i meni bilo lakse samoj nego uz njegovu 'pomoc' ALI ipak s vremenom se stvari mijenjaju (ne same od sebe nego uz tvoje intervencije) ... pripremi se da ceto biti jako sporo i vjerojatno nikad 100%kako bi ti zeljela... nekadje tako i bolje jer imaju i takvi muzevi nekih super ideja...
trik je u strpljivosti, ja sam tu dosta pogrijesila i nas odnos se time zagadio... pa nemoj i ti pogrijesiti ako ikako mozes...
poznajes svog muza i ako trazi da mu pristupis sa puno takta probaj smoci snage za to... dugorocno se isplati...
inace, bas i na topicu zpb '05 to komentiramo i neke od nas primjecuju da nasim muzevima tek sada neke stvari sjedaju koje su nama sjele tijekom prve godine djeteta... a neki su muzevi odmah bili savrseni...
no naravno,ima to veze i sa nasim ocekivanjima... poznajem i zene koje su jako zadovoljne svojim muzevima dok bi ih ja najradije toljagom da su moji...

za pocetak, mozda je najbolje da si odredis koje greske ti se cine najbitnije za ispravljanje a koje mozes odloziti za kasnije... npr. nacin na koji on oblaci bodic nasuprot npr. posjedanja u kolicima...
a primjer neopranih ruku poslije spricanja cvijeca :shock: - si dozvoli i da planes ako vec ne mozes izbrojati do 10 u sebi da reagiras... a da dijete cucla otrov dok se ti kuliras kako ne bi dreknula na muza i povrijedila njegove osjecaje... no,to su obicno iznimke...

a o djecjoj 'manipulaciji' placem treba mu jedna dobra, pozitivnim emocijama nabijena edukacija - i to svako malo... jer kako dijete raste price o 'manipulaciji' ce se samo pogorsavati ako pocinju vec sa cetiri mjeseca... sama odredi kako ces mu to predociti-ako voli citati ,pripremi mu zanimljive tekstvove od nekih autoriteta s podrucja odgoja djeteta (kod malih beba se , koliko sam primjetila, BAS SVI slazu da to nije manipulacija ali nakon godine dana mnog i pocinju ozbiljno pricati o nekoj zloj manipulaciji sto mi se cini da je jaaako daleko od istine)... a ako tm vise voli razgovor ugodni- probaj u glavi srociti lijepo i argumentirano svoja saznanja o prirodi bebinog placa kao nacina komunikacije i iskazivanja svojih potreba...

eto, imas dvoje djece, amislila si da si rodila jedno...
velike

[leonisa]

cure tnx. za ljubomoru sam i ja sumnjala. pogotovo kad ona place a ja mu velim da promjeni polozaj da ne voli taj, a on namjerno ne mijenja, ili da je to plac jer je umorna i da oce spavat da treba u koljevka polozaj a on namjerno pocne uspavljivanje u polozaju za podrigivanje gdje ona i dalje place. znam da ne moze ko ja biti s njom 24h ali kako da se suoci s time i prihvati?
probala sam na lijep nacin, nudit knjige, textove na rodi, pricat mu...nista! sizi jer "stalno prigovaram" a nije ni svjestan koliko toga presutim. kad sam mu rekla da neke stvari ne moze znati, da nisam ni ja, da se treba educirati, i ako nesto ne zna, neka kaze, neka pita pa cu mu reci, a on (totalno djetinjasto) ne znam i ne zelim znati. uzasno sam nesretna zbog toga, jako nam je odnos ostecen, napetost je stalno u zraku, L. osjeti to pa je i ona razdrazljiva, njegovi zivci su pretanki da bi bio tata bebe...

(a ja mislila da je onaj shou koji sam imala oko dojenja, sabotaze, pa "prepucavanja" DOK dojim i nemogucnost objasnjenja da nam treba mir dok dojim vrhunac nesporazuma i nerazumijevanja... )

[mamma san]

Leonisa, vas dvoje MORATE riješiti ove probleme. Sami ili uz pomoć. Jer ćeš puknuti.
On testira tvoje granice. Za vrlo kratko vrijeme to će početi činiti i tvoje dijete. Popucati ćeš po šavovima, a vaš odnos će se reflektirati na vašem dijetetu.
Zato riješavaj to. (kažem tebi, jer mislim da on nije niti svjestan da imate problem. Po njemu vjerovatno samo ti imaš problema. :/ )

[Anita-AZ]

Leonisa.. bas mi je zao, ali to je samo trenutna situacija i uspjet ces ti u tome! Samo sto sad imas dvostruki posao odgajanja.. ako ne i trostruki (sebe, njega i bebe)....

Jedino sto ti ja mogu reci je da ako zelis rezultate pokusaj promjeniti pristup. Stvar je u tome da se muskarci vrlo lako osjecaju napadnuti, cak i kad im lijepim tonom govoris o necemu u cemu si nezadovoljna, oni se osjecaju napadnuti. To je veeeelik problem.

Kad ja zelim doprijeti do svog supruga (osim putem seksa.... ) onda pali prvo na veliko hvaljenje sveg sto dobro radi i onda vrlo jasno reci ono sto bi voljela da promjeni, ali ono kao prijateljski savjet, ne kao ocitavanje bukvice ili drzanje predavanja. Onda on to lijepo prihvati i potrudi se promjeniti i zajedno radimo na tome. Ponekad preuzmem dio odgovornosti pa kazem da smo "mi" pogrijesili u odgoju s tim i tim.... samo da nije upiranje prstom "ti". Tada stvari upale.
Kada se jako ljutim, vicem, kritiziram, on samo dize svoj guard, odlazi u svoju musku (virtualnu) spilju i do povratka nema rezultata, pa sve ispocetka.

U svakom slucaju.. prva godina prvog djeteta nikom nije laka, a posebno mladim roditeljima. Mi smo bili vrlo mladi sa svojim prvim djetetom i imali puno preispitivanja, ali sva ta silna ljubav nas je vodila ispravno, hvala Bogu! Tako ce i vas, samo pokusaj izbjegavati to sto muskarce udaljava od zena! Kritiziranje i upiranje prstom.... Znam da ti se cini da je uloga zene ponekad istinsko izigravanje mudraca, ali to doista i jest tako. A uloge se s godinama mijenjaju i nevjerojatno je koliki rast je moguc uz dijete ako roditelji rade zajedno. Budi mudra i mirna, pokusaj se ne opirati tim svim "obavezama".. nece trajati zauvijek. Odgajanje muza kad krene, ide super! A onda ce on preodgajati tebe i tako cete se mijenjati i zaljubljivati jedan u drugoga desetljecima...

p.s. Radi minimalne kolicine sna kojom raspolazem ovih dana, ispricavam se za preduge postove, silazenja s tema, losih usporedbi itd. itd.....

[leonisa]

Anita, predivan post!
da, u pravu si, njih treba hvaliti (mene izludjuje to sto uvijek napravi polovicno, pa i sav trud koji ulozi padne u vodu jer do izrazaja dodje ono sto nije napravio. i kad pohvalim ono sto je napravio i fino zapakiram ono sto nije i serviram, opet se cuje samo kritika.)
i u spilju mu dopustam da ide (da ne velim da ja skupljam plodove cijeli dan i kad se mogu povuci u svoju spilju, crknem i odapnem na kucu u dn. sobi )
sve bi to progutala, da se ne bojim da u toj "zaigranosti" ako mogu to tako nazvati/opravdati, nesto se ne dogodi L.

i sva ta njegova antiAP je pod izgovorom: vidim koliko je tebi tesko, koliko si umorna pa da ti olaksam! a ne kuzi da ce olaksati samo i iskljucivo sudjelovanjem.

[momze]

Stvar je u tome da se muskarci vrlo lako osjecaju napadnuti, cak i kad im lijepim tonom govoris o necemu u cemu si nezadovoljna, oni se osjecaju napadnuti. To je veeeelik problem.
...................
Kad ja zelim doprijeti do svog supruga (osim putem seksa.... ) onda pali prvo na veliko hvaljenje sveg sto dobro radi i onda vrlo jasno reci ono sto bi voljela da promjeni, ali ono kao prijateljski savjet, ne kao ocitavanje bukvice ili drzanje predavanja.

boze dragi, pa zar su svi muskarci stvarno isti?! Anita, kao da si opisala MM.

Znam da ti se cini da je uloga zene ponekad istinsko izigravanje mudraca, ali to doista i jest tako.

ovo je tako tocno!

[seni]

nisu isti. (hvala prirodi)

leonisa, mozda bi bilo dobro da tvoj m provodi vise vremena sa bebicom, bez tvog uplitanja. onako po juul-u, da bude samoodgovoran.
mislim da je mozda i problem, sto to sto on radi je uvijek delegirano od tebe. i mislim da to nije dobro.
ti mu kazes da treba leicu uzeti, njihati ili sto vec. i onda se on oslanja na to da izvrsava ono sto ga ti zamolis. vrlo cesta situacija zena koje sve preuzmu na svoja pleca i onda se cude sto nitko vise ne sudjeluje, osim ako to one izricito ne zatraze.
ali i zena i muskarac moraju moci sami osjetiti i jednostavno bez da to netko zatrazi maziti, nositi, paziti i slicno bebu.
znam da je to zbog dojenja tesko, ali mislim da je rjesenje da tm shvati da uloga tate nije da "pomaze" (ja osobno dobijem ospice od te rijeci), vec da vi dvoje zajedno i ravnopravno zivite i uzivate u svom roditeljstvu.
metode kako to postici su vjerojatno raznorazne i ovise o tvom/vasem pogledu na svijet i sire.

ne bi htjela biti nesuptilna, ali situacije tipa, on nece uzeti leu nocu da se podrigne, jer je kao umoran, a ti si valjda svjeza poput jutarnje rose, su meni vrlo teske za razumjeti.

drzim vam fige, da sto prije rjesite nesuglasice i uzivate u svom roditeljstvu.

[seni]

samo da pojasnim ovo "zbog dojenja" da se ne bi krivo shvatilo.
provesti veci dio dana ili par dana, sam s djetetom, djeluje vrlo ljekovito na oceve koji nisu dobro povezani sa svojom djecom. naravno kod male bebe kada je dojenje vrlo ucestalo ili neprestano, to nije provodljivo, ali mozes naci neki nacin koji ukljucuje oboje.

[leonisa]

razumijem sta zelis reci. cak sam pokusala provesti u djelo "danas samo dojim, ti se druzi s L: sto ukljucuje i brigu, naravno) no, nije izvedivo jer...(najjednostavniji primjer)
L. place i on nesto radi. nece prekinuti to sto radi vec ce dovrsiti i planirati skocit do L. i vidjeti zasto place i eventualno nesto poduzeti kad zavrsi to sto radi. ja, s druge strane, ne mogu podnjeti da ona place. cak i kad se kuliram i pustim kme-dva-tri-cetiri, da dopustim i dam njemu sansu, ja postajem neuroticna. grizem se u sebi, trgam zanoktice, izbezumljena sam i na kraju skacem i uzimam L. u narucje. on zna da ne mora skociti jer zna da cu skociti ja pa se ni ne trza vec blazeno nastavlja raditi sta je vec radio, opusten jer se ja bavim L. a on moze cime se vec bavi bez imalo savijesti.

kako to promijeniti? a kad odem iz kuce (svratim do mojih na pola sata) jer ne mogu podnjeti da ona place, a zelim i njemu predati malo odgovornosti, ili posaljem njih dvoje u setnju da mogu po kuci sta pospremiti (znaci- ne odmoriti vec pospremiti), osjecam se kao losa majka.
kako da mu objasnim da ne moze biti otac samo kad se s njom igra? on je kupa, ali i ja sam tu pored jer obozavam gledat kako uziva i pripremam sve sto je potrebno oko kupanja. nakon kupanja ona vristi- ja sam tu jer je tjesim. znaci i tada se ja brinem oko nje. svelo se na to da sam jednom priredila robicu koju ce obuci i on ju je obukao. kad smo krenuli, pogledam u kolica, a ona bosih nogu (nisam priredila carapice). bio je svibanj.

znao je reci "e kad bi ja mogao biti sam s Leom tjedan dana, ali ne mogu jer je dojis". mislim da je to izgovor jer on MOZE biti s njom a da je ja samo dojim. pa ima popodnevne sate, ima vikende ako nista drugo. ali vikendi su za odmor, a L. nije uvijek nasmjesena i vesela, kao ni svaki covjek.

[mendula]

...osjecam se kao losa majka.

Mislim da je dobar dio problema u tome što ti misliš da si nezamjenjiva u brigi i njezi oko djeteta. Istina, samo ti možeš dojiti, ali sve drugo može i TM. U početku trapavo i manje uspješno, može zaboraviti obuti cipelice - ali, još treba učiti. Ne samo "mehaničko" znanje - kako obući bodić / držati bebu / zabavljati, nego i zašto. Mora naučiti misliti "unaprijed" i "uokolo". Ako ti preuzmeš taj dio unaprijed i uokolo - on je samo izvršitelj zadataka. Bez razumijevanja (što je manji problem) i bez zadovoljstva da je sam razumio / predvidio djetetove potrebe. A čini mi se da nije da neće.

znao je reci "e kad bi ja mogao biti sam s Leom tjedan dana, ali ne mogu jer je dojis".

A kako li je oslobađajuće za tebe kad shvatiš da će dijete i bez tebe sasvim fino preživjeti, pa makar boso u svibnju.

[mendula]

Još da malo pojasnim to što mislim da hoće.
To što on odgađa odgovorit na poziv i plač dok si ti blizu - dočekuješ ga "na nož" hoće li to dobro izvesti. Pa naravno da ne želi ni pokušati.
Zvučim prestrogo. Evo ti zato pusa , znam kako je teško vidjeti izvan kruga cice i pelena.

[leonisa]

znam da moze L. prezivjeti bez mene, ali neke stvari izludjuju. to sto on ne zeli nju nosati, sto ne zeli reagirati na njezin plac...znam da je to sve u manje-vise dobroj namjeri (50% jer misli da sam preopterecena 50% jer se njemu neda) ali ne zelim onaj odgoj "navikla si je na ruke, pusti je 10min pa onda odi vidi zasto place.."
ne zelim biti azdaja, ali zelim da stekne taj feeling...primjera radi, pitam ga sta osjeca kad L. place? on veli bijes. ja zasto? jer place a ne znam sta oce. zivcira me kad place! znam da moje "i ja bi plakala kad ona place" je pretjerano, ali ono njegovo mi je bezosjecajno.
kako ga navest da razmislja korak-dva unaprijed? izdojim mlijeko jer idem zubaru i nece me biti 2-3h a on ode van bez njene torbe sa pelenama-robicom...i bez izdojenog mlijeka i zove me da ona urlice od gladi. i sad sta da ja radim? em sto ne mogu istog trena krenut, em dok dodjem...a cemu sam izdajala mlijeko?
kako ga potaknut/uklopit/uvrstit/...?

[mendula]

U ovom primjeru: tako da ga pošalješ doma po mlijeko i nastaviš sa zubarom. I kad dođeš doma komentiraš o tome više usput, a ne kritiziraš i ne pametuješ. Jer je već iz toga što je bio nemoćan dok je mala plakala i dok se žurio doma da spremi bočicu uz urlajuću bebu "dobio lekciju" i dobro učvrstio u pamćenje da se drugi put treba za to ranije pobrinuti. I znat će da ga ti nećeš kritizirati za grešku. Nije ju namjerno napravio. Kad drugi put bude ponio bočicu - bit će ponosan i rado će čuti tvoju pohvalu. Kritiziranjem nećeš u tom slučaju baš ništa promijeniti.
Pokušaj imati malo više povjerenja u njega. A to uključuje određenu fleksibilnost za neku "standardnu devijaciju" na početku dok još uči.

[Anita-AZ]

Nazalost, slazem se s medulom. Znam da nije lako prihvatiti jer sve je to u najboljoj namjeri, ali stvarno je dobar feeling imati nekoga tko ti moze uzeti bebu na koji sat a da ti ne moras razmisljati i brinuti tada vec raditi nesto za sebe ili jednostavno odmarati i ne raditi nista, sto je vrlo bitno!

Kad se malo prisjetim, vidim da sam i ja krenula pogresno s Liamom i mm u pocetku... prvi poriv mi je bio kad Liam place (a nije gladan), daj ga meni da to sredim... Mm je tad bio nekako prepazljiv i preplasen s njim.. ali to je trajalo svega 5 dana prvih... nakon toga sam radi totalnog umora morala sve prepustiti njemu i spavala sam po danu dosta, a mm ga je uspavljivao i donosio meni na cicu. Samo taj jedan dan bio je dovoljan za njih da se zblize, skuze i da se mm odvazi. Sad je skroz siguran u sebe i uziva u tome! Na moru kad je skuzio sam vezati maramu, postao je jos sretniji i odvazniji! I to je jaaako bitno.
Moraju i oni imati svoje vrijeme bondinga. Ponekad je dovoljan jedan dan, ali POTPUNOG PREPUSTANJA i neuplitanja, ponekad treba vise. Ako ih gledas onim nepovjerljivim pogledom, samo se ljute i postaju nespretni i nesigurni.

Muskarci se vrlo lako mogu ne povezati sa svojim djetetom.. Vidim to svugdje oko sebe. Ali kad citam ovo tvoje iskustvo i rijeci tvog muza vidim da on silno zeli biti spojen s Leom ali iz nekog razloga kao da ima "tremu" pred tobom, vjerojatno radi tog nepovjerenja tvog (trema je odgovorna za njegova zaboravljanja, nespretnosti itd..).
Treba imati u vidu da oni IPAK nemaju onaj majcisnki feeling kad te reze u zelucu i srcu svaki bebin kme... to im nije urodeno, ali s vremenom lako moze postati! I to treba vjezbati.

Ja znam da ces uspjeti. Ovo je sasvim normalno sto prolazis. Prevelika zastita i zelis sve najbolje i ustvari mozes sve sama pa se trgas na prvi korak nesavrsenosti koji netko napravi s tvojim djetetom. JA dan danas imam taj problem ali s bakama u odnosu s Omi. Toliko puta mi treba predah, ali znam da je to cuvanje ponekad medvjeda usluga.. pa to ne napravim.. ali moram priznati da onda najcesce puknem, jer svakome treba malo odmaka i od najvoljenijih bica na svijetu.

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::

Prvo sto bi bilo dobro da sad ucinis je ono sto meni savjetuje moja kcerkica kad se ljutim na svog muza pa kaze-citiram: "Mama, sjeti se kad volis tatu!"
Sjeti se da je izmedju vas prekrasna ljubav koja vam je donijela predivnu Leu i da ste nevjerojatno spojeni i vazni jedan za drugoga za cijeli zivot. Pogledaj ga u oci i shvati da je taj covjek otac tvog djeteta i da zasluzuje sav silan trud da postane jos bolji u svemu sto radi. Pridji mu s tom ljubavlju i korak po korak, on ce mozda postati i bolji tata od mog muza!

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Sto se nosenja tice... i odgovaranja na plac.
Mozes mu tijekom neobaveznog razgovora ispricati kako je plac djeteta oblik komunikacije i kako upravo sad stvarate odnos koji ce vam vase dijete jednog dana vratiti. REagirati na njene osjecaje i potrebe (a bebe dugo nemaju nikakve zelje i sve su to samo potrebe! A potrebe im zelimo i moramo ispuniti) je osnovica za dijete koje ce vam vjerovati i sa vama biti povezano i reagirati jednog dana i na vase osjecaje i potrebe. To ce biti dijete koje ce zeljeti sve najbolje uciniti i za vas. Ako se tako rano roditelji "odspoje" ili niti ne spoje, tada mogu ocekivati kasnije odnos kad jednostavno ne znas sto bi sa svojim djetetom, ne znas ni sto ni zasto hoce i sve je u neskladu a sto kasnije to je teze stvari popraviti (iako nije nemoguce). Mozda kad muz prosiri vidike i vidi da su uzroci i posljedice roditeljstva i odnosa s djecom zaceti vec u prvim danima i mjesecima zivota, promjeni stvari.
I naravno reci mu, kad bi ja plakala a ti ne bi skocio odmah da me zagrlis, stvarno bi mislila da me ne volis i to bi me jako povrijedilo. A koliku potrebu za ljubavlju ima bice koje tek upoznaje svijet? Ja ga zelim upoznati sa ljubavlju i zelim da mi u tome pomognes, jer ne mogu sama. (naglasi njegovu vaznost!!)

Mozda ces za ovo morati malo progutati ego (ali svako gutanje ega rezultira vecim srcem,vidjet ces!) i mozda on nece na prvu reagirati pozivitno vec ce imati potrebu sad izbaciti iz sebe sve sto ga muci (pusti ga samo) i tako cete krenuti iznova (osim ako ne puknes kad on bude malo okrivaljavao, a bude jer je i on ljut)..

Samo hrabro!

[VedranaV]

Čisto da ga možda malo bolje razumiješ u trenucima kada osjeća bijes zbog plača - postoji začarani krug nemoć - bijes - grižnja savjesti - nemoć. Vjerojatno nije bijesan iz nekog razloga kojeg ti ne možeš opravdati, nego zato što osjeća nemoć.

[mamma san]

Sve što su ti cure napisale, apsolutna je istina!!

I moram reći da sam i sama prošla tu fazu "ja ću sve". Dok mi jednog dana MM nije prigovorio da je njemu stvarno dosta. Jer da bi on htio barem okupati Lovru. TAda sam shvatila da sam pretjerala..a da to uopće nisam bila svjesna.

I Leonisa,

[tatek]

Eto, zene, vec napisaste skoro sve ovdje ...

Dajte malo muzevima slobode da se ISKLJUCIVO oni pobrinu za dijete (bez da gledate preko ramena i svaku minutu vicete "Ne ovako!", "Pazi ovdje!", "Ispast ce ti!" i slicno. Ako ih imate na sto upozoriti, upozorite ih na pocetku i onda ih ostavite nek se druze sa djetetom. Nista ne nervira vise od kritike svakih 10 minuta ...

(moram malo spomenuti nesto iz mog djetinjstva - moj stari je bio izrazito kritizerski tip i bilo kakav posao da sam napravio, a radio sam dosta toga u kuci, radionici i na vrtu, nista nije bilo dovoljno dobro i za svaki obavljeni posao bilo je bar par kritika ... naravno da su mi se svi ti poslovi omrznuli i dugi niz godina mi se GADILO raditi bilo kakav posao u radionici)

Pustiti dijete da place 10 minuta nije OK, ali ne mora se ni skociti za 5 sekundi i ostaviti sve sto se radi taj cas. Nije dobro ako pelena nije dobro postavljena pa se dijete pokaka po odjeci, ali nije to ni targedija - bit ce bolje drugi put. Tko nije probao i koji put i pogrijesio, taj nece nikada ni nauciti. Mozda se dijete kod mame umiri samo ako mu mama pjeva, no mozda ce se kod tate umiriti ako ga tata proseta po stanu ili ga stavi pred ogledalo. Dakle, nemojte od muzeva ocekivati da ce (ili da trebaju/moraju) raditi bas sve kao sto vi radite ... svi mi mrzimo rutinske poslove (pa jos kad nas na to netko ganja) pa nek on sam isproba kako ce najbolje umiriti dijete, nahraniti ga, presvuci i slicno.

Jos za kraj, opaska sto se tice prigovaranja i opcenito gledanja stvari samo sa svog stanovista: sjecam se jednog od najgorih trenutaka dosad u mom braku, desio se nakon sto smo tek bili u braku nekoliko mjeseci. Rezuckao sam paradajz za saft za tjesteninu onako kako sam to obicno cinio, na komade velicine 1-2 cm. Tad je dosla MZ i rekla da su to preveliki komadi,a ja sam rekao da su komadi OK, da tako uvijek rezem i da ne vidim razlog zasto bih morao rezati sitnije. Onda je ona nesto prigovorila da se nece skuhati kako spada, ja sam rekao da se budu ako se kuhaju 2-3 minute duze ... svaki se drzao svog misljenja k'o pijan plota i sve je na kraju zavrsilo suzama, ali smo i zato u naknadnom razgovoru skuzili u cemu je problem i radi kakve gluposti smo se posvadili (jer je zaista svejedno da li se paradajz reze na manje komade ili vece). Takva situacija se vise nikad nije ponovila, jer ako i imamo razlicite metode za postici istu stvar onda je to OK ... a ako ipak iam problema onda pokusamo to objasniti "defanzivnijim" rjecnikom i bez replika tipa "ma, ne mozes to tako i gotovo".

[Anita-AZ]

Tatek... bas je super da je i poneki tatek na forumu. Lijepo si sve opisao. A ovo s komadicima paradajza...moram priznati da smo i mi imale slicne blesave rasprave na pocetku... ma zalomi nam se koji put i sad...

Ustvari to krene ovako: Ja mislim OVAKO, on misli ONAKO i zeli to zadrzati. Ja se razljutim sto ne uvazava moje misljenje, a on se ljuti sto ga ne pustam da radi kako zeli. Na kraju svadja vise nije o "paradajzu" vec o postovanju i uvazavanju i to zna zavrsiti svakako, da.

[Luna Rocco]

leonisa, pročitaj moj prvi post na ovu temu, napisan još prije skoro 3 godine, kad od Kaleba još nije bilo ni "K"...I danas bih se potpisala od riječi do riječi. MD je odrastao upravo u onakvom ozračju kakvo je nama tu neshvatljivo, no tijekom naših zajedničkih godina, još prije nego što nam se K. pridružio, polako sam mu ukazivala na jedan drugačiji, bolji, ljepši, humaniji pristup djetetu. Već par mjeseci ta teorija prelazi u praksu i - dobro nam ide. Pisala sam već o tome, ali moram ponovo spomenuti - još uvijek ne mogu doći k sebi koliko je MD divan tata i otvoreno priznajem da ima više strpljenja za Kaleba od mene - Anita ti može posvjedočiti o sceni koja se odigrala na moru kad je Kaleb urlao u marami, a ja izgubila živce, MD ga je uzeo i tako strpljivo i nježno smirio na rukama da se u tom trenutku činilo kao da su se naše biološke uloge zamijenile...

No, kako je došlo do toga?
Iz vlastitog iskustva, bilo je presudno par faktora. Prvo, edukacija u trudnoći i još prije nje. Koji put bih mu sama nešto ispričala (a kad ja na nešto zabrijem dosta sam strastvena oko toga, pa samim time i uvjerljiva), koji put bih mu poslala link na neki tekst koji me se dojmio na mail s komentarom "nalazim se u ovim razmišljanjima" ili "voljela bih da ovo pročitaš"...MD-u sam danas ispričala u kakvoj si situaciji i on je rekao da su reakcije TM-a sasvim shvatljive i prokomentirao da bi i on vjerojatno bio takav da ga ja nisam uporno educirala (i sebe, naravno), da bi mu čajeki, dude, "pusti da plače" i slično bili normalni, baš kao i njegovom bratu, npr., koji je inače SJAJAN tata, pun ljubavi za svoju djecu, ali radi neke nama neshvatljive greške jer - ne zna bolje.

Drugo, imali smo tu sreću da je MD uspio skupiti hrpu slobodnih dana i da je Kalebovih prvih mjesec dana bio s nama. Dovoljno je reći da sam ja u tih mjesec dana odvalila 2 veća posla i imala sam vremena za sebe na vagone - on se intenzivno bavio Kalebom i tu su se njih dvojica skužili.

Treće, a to su ti već cure (a i dečki ) rekle - daj mu malo kredita. Ja xy puta pregrizem jezik, jer NARAVNO mislim kako ja znam najbolje i kako ga krivo drži/uzima/nosi/presvlači/younameit, ali onda se sjetim kako ga divno umiri, koliko ima strpljenja za njega, koliko ga K. voli i kako mu se uvijek veselo smije kad se vrati s posla...Ono što mi je najdraže jest što je imao gomilu strpljenja kad je K. bio u svom najgorem izdanju - naime, cijeli drugi mjesec Kalebovog života oko 17-18 h bi počeli grčevi i dernjava, a MD bi baš tu negdje došao s posla - i K. bi ga uvijek dočekao plačući. NIKAD, ali nikad se MD nije zbog toga ljutio ili slično, uvijek bi ga uzeo na ruke i satima šetao s njim po stanu ili skakao na lopti i tješio ga...Dan danas JA sam ta koja pusti 2-3 "kme", a MD već juri i diže ga na ruke.

Poanta - iako su ga cijeli život učili drugačije, MD je uspio postati suprotnost tom odgoju - uz puno truda, volje za učenjem, a najviše zbog svog dobrog srca. Uvjerena sam da i vi to možete postići, potrebno je puno vremena i truda, no ovi savjeti koje si dobila su stvarno izvrsni - probaj mu dati više slobode da radi stvari na svoj način, neka i griješi, ali neka to budu NJEGOVE greške, pusti njih dvoje da razviju svoj odnos. Naglasi ono što ti je važno - da ne daje čajeke, da je nikad ne vozi bez autosjedalice...Što već, koji god da su ti prioriteti, a zažmiri na male propuste.

Sigurna sam da ćeš se iznenaditi koliko u njemu ima ljubavi prema tom malom, prekrasnom biću.

[Mejra's mommy]

Cuj on je takav zato sto nije sa njom non stop kao ti. Ja nemogu vjerovati koliko se MM promijenio prema Mejri dok sam ja radila 2 mj. Cak joj je i SKROZ popustao (beyond AP). Vise ju razumijevao, pricao, nosao.

Daleko od oka, daleko od srca. Ako imas priliku ostavi ih cesto nasamo pa bi 'popustio'.

[leonisa]

evo za pocetak da vam velim: juce (ili je to bilo prije 2 dana...:zbunj_smajl sam rekla MM da ako zeli jedan vikend ja cu biti "samo dojilja". kad me pitao sta to znaci, rekla sam mu da cu je ja samo dojiti, a da on provode vrijeme s njom kako zeli i kako misli da treba, da se ja necu mijesati (znam da ce mi biti teeessskooo*), da se oni zblize. rekao je da moze.
*kad L. place i netko je drugi drzi i smiruje je, a ona se ne smiruje i dalje place, ne mogu to samo hladno promatrati i u meni se bori: pusti, ne mozes sve sama i gle kako tvoje dijete pati, ne mogu je gledati kako pati, moram je zagrliti i sama utjesiti, mozda nece prestati plakati ali ce znati da je mama s njom. u pravilu nakon velike konfuzije u mojoj glavi, ovo drugo pobijedi.

Luna, to sto ste vas dvoje "ucili i razgovarali" u trudnoci kod nas bas i nije bilo moguce. MM je bio jako AP dok je L. bila u trbuhu (Luna, sjeti se mog bloga) i bas zbog toga nam je tesko palo nase razdvajanje. kontakti MM i mene i MM i Lee u trbuhu svedeni su na povrsnu pusicu i njegovo mazenje trbuha na 15 minuta dnevno dok u nas bulji minimum 5 zena. i za to smo se izborili jer "posjete u bolnici ne smiju sjediti (a kamoli lezati) na bolesnickim krevetima". kad sam dosla doma, on je bio s nama 10 dana, a onda je otisao raditi. a ja sam ostala sama. prakticki sam ucila opet hodati, ucila kako izgleda obleka, kako pelene, di sta stoji i bile smo same nas dvije. on se sam distancirao kad se vratio na posao jer je po njegovom, bio premoren da bi se bavio Leom, jer se po noci vise nije spavalo 8h bez prekida i na posao nije isao cio i odmoran. zajednicku skrb oko nje osporavao je tezom "sada prvi put imas pravu odgovornost i ne mozes se s njome sama nositi", a ja sam samo htjela da sudjeluje u zajednickom zivotu.
je, bolnica je i udaljila i mene i njega, a kako onda ne bi i njih dvoje. potreban nam je jedan trokut boundinga i nadam se da smo na pravome putu. hvala svima na savjetima i iskustvima.
(malo sam blaza zadnjih dana, vise skiljim, vise hvalim i ljepse nam je!)

[lucky day]

leonisa dragomi je da krece u boljemsmjeru
a za ovo...

*kad L. place i netko je drugi drzi i smiruje je, a ona se ne smiruje i dalje place, ne mogu to samo hladno promatrati i u meni se bori: pusti, ne mozes sve sama i gle kako tvoje dijete pati, ne mogu je gledati kako pati, moram je zagrliti i sama utjesiti, mozda nece prestati plakati ali ce znati da je mama s njom. u pravilu nakon velike konfuzije u mojoj glavi, ovo drugo pobijedi.

tada ce znati da je tata s njom...i vrlo brzo ce on naci svoj nacin da ju utjesi... kad mu das prostora da to skuzi... sigurna sam da ces se vrlo ugodno iznenaditi...

[mendula]

Želim ti puno strpljenja!
Želim vam puno lijepih trenutaka koji će vas ponovno zbližiti i obnoviti vašu vjeru u vas!

[seni]

leonisa, drago mi je.
nisam stigla prije u detalje, ali cure i decki su to bas iscrpno objasnili.
(malo mi je bilo neugodno, da sam bila suvise direktna )

[leonisa]

vec vidim prve pomake- u petak je jos bilo ljutitim glasom: a u PM, zasto place? Lea, koji ti je Q! skoro pa je viko na nju, a ja sam sjedila na krevetu, drzala se za njega i gutala knedle. sizila sam sto mu ne mogu objasniti da sto vise on "vice" i gubi strpljenje, ona vise place (o psovanju da ne govorim)
iako ja ovaj vikend nisam bila samo dojilja, puno vise se angazirao oko nje, tako da jutros kad je plakala u mom narucju, dosao je do nas i rekao: daj da je ja uzmem, njezno je uzeo u narucje, setao po stanu dok nije prestala plakati. ja sam se sva rastopila
samo da se nastavi u ovom smijeru!!
svima!

seni, nema beda, sta ti je!!

[Luna Rocco]

leonisa, divno.

[momze]

bas mi je drago to cuti, leonisa!

[Sun]

Uf baš mi je drago leonisa!
Ja imala sličnih problema i stvarno naučila da gutanje knedli ima dosta dobar učinak

[lucky day]

bas mi je drago!
ali i znala sam! samo naprijed!

[Anita-AZ]

Uf baš mi je drago leonisa!
Ja imala sličnih problema i stvarno naučila da gutanje knedli ima dosta dobar učinak

Bas sam danas radila knedle.
Ali te s krumpirom su jedine koje gutam! Neke od nas ne mogu....

[lucky day]

Uf baš mi je drago leonisa!
Ja imala sličnih problema i stvarno naučila da gutanje knedli ima dosta dobar učinak

Bas sam danas radila knedle.
Ali te s krumpirom su jedine koje gutam! Neke od nas ne mogu....

eh, i ja sam ta...
odnosno ako progutam-povratim prije ili kasnije (po sebi ili po njemu )

tako da sam jos u trazenju nacina da ne gutam a da ipak nekako ide naprijed... i ide, ali jos nisam osvijestila sto je to tocno sto ipak stvari gura naprijed... :/ nadam se da nije samo ljeto i lijepo vrijeme...

[Anita-AZ]

Uf baš mi je drago leonisa!
Ja imala sličnih problema i stvarno naučila da gutanje knedli ima dosta dobar učinak

Bas sam danas radila knedle.
Ali te s krumpirom su jedine koje gutam! Neke od nas ne mogu....

eh, i ja sam ta...
odnosno ako progutam-povratim prije ili kasnije (po sebi ili po njemu )

tako da sam jos u trazenju nacina da ne gutam a da ipak nekako ide naprijed... i ide, ali jos nisam osvijestila sto je to tocno sto ipak stvari gura naprijed... :/ nadam se da nije samo ljeto i lijepo vrijeme...

Sto se tice knedli.... ne samo da se povrate ako ih progutas, nego se zajedno s njima nakupe svi zaostaci i sve izleti u paketu jos gorem nego da se knedla nije progutala. Tako je to kod mene.

A sto se tice tog sto gura naprijed? Stvarno ne znam sto osim silne ljubavi! Mm i ja se nesto posljednjih dana kacimo i ponovno uvidam da smo toliko razliciti da mi nije jasno kako smo se uopce nasli u paketu... toliko divni jedan prema drugome kad je sve ok i toliko tvrdoglavi kad nije.... i onda onaj moment slucajnog pogleda kad prasnemo u smijeh i dotrcimo jedan drugome u narucje kao da se nismo vidjeli danima.... i tu bude kraj.

Ali problem koji mm ima... ma.. otvorit cu temu s time... upravo!

[leonisa]

help!!!

dva problema!

1.
Lea obozava kupanje. u pravilu je kupa MM jer je voli kupati. u pocetku sam bila sa strane i uzivala gledajuci (savovi od carskog), pa se to svelo na on kupa, ja pripremam sobu za oblacenje, dojenje i uspavljivanje...mene uopce tamo nema i propustam predivne trenutke jer je kupanje njegovo. ok, njegovo je. onda je njegovo i oblacemje. to od pocetka L. nije voljela i plakala bi. sa 2 mj. to je bilo urlikanje i vristanje, a tako se nastavilo i kasnije. ja sam je pokusavala smirivati, pjevusiti, ali to ne bi pomoglo jer bi MM izgubio zivce i osjetila bi se nervoza, pa bi opsovao...ja bi na to sizila, pa sam pocela napustati sobu jer to nisam mogla gledati, a tako ni slusati. onda je on oguglao na njen histerican plac pa dok bi ona plakala ja bi se tresla u dnevnoj sobi. uz to bed bi bio sto je ona totalno rastresena nakon toga i ne moze u miru jesti. samo jeca, grglja... ja sam je znala ponekad okupat po danu kad njega nema i ona ne bi rekla ni kme! nisam nista zakljucivala. onda sam je par puta okupala u isto vrijeme kad je on kupa dok smo nas dvije bile same i ona ne da nije zaplakala vec se cijelo vrijeme smijesila. ja bi joj pjevusila, ona bi jevusila samnom. cak se nije rasplakala ni kad bi je mazala, a to bi uvijek i svugdje vristala jer ne voli nikakve kremice. onda sam mu nekako zapakirano rekla kako smo cijelo vrijeme nas dvije pjevale, da sam joj plesala, navinula muziku i glupirala se (zagrebacki radio ima odlicnu muziku u to doba) pa je i on poceo prakticirati pjevusene i muziku, no nista, prvi put, drugi put....vratio se na staro, ona i dalje place. opet je ja kupam, ovog puta sa svojom starom, u sred oblacenja dodje on i zatekne je nasmjesenu. jedino je negodovala kad sam joj obula majicu. i sad sta da radim? ako i to preuzmem na sebe, doslovno sam 24h njena jer sam je pocela i ja sama setat predvecer jer je on umora ili zaokupljen programiranjem tako da je to kupanje jedini kontakt njih dvoje (ne racunjuci sto je par puta podigne i zagnjavi te opet spusti na baby gym) . znam da je isti scenarij kad mene nema jer sam znala biti van i ulazim u stan, ona vristi a on je brise i oblaci.

2.
imamo knjigu djecje klinike boston vodic u zdravlje i razvoj vaseg djeteta koja i nije toliko losa ali ima neke stvari s kojima se ne sazem. tice se uspavljivanja. prakticira onu shemu kada se dijete treba samo uspavati, kad se probudi da ga ne treba uzet odmah u narucje vec ako place staviti ruku na njega pa izaci iz sobe pa uci za 10 min pa proviriti i takve sheme. ja znam kad se L. pocne razbudjivati staiti ruku na nju i ona utone u san, a ako ne i pocne plakati, uzmem je u narucje. samo, L. se nikad ne budi po noci osim ako je bljucnula/ima zraka, oce jesti ili se zaglavila sad kad se pocela okretati na sve strane. di je problem? moj pametni muz je shvtio da nase dijete s 4 mj. ne zna samo zaspati. naime, L. je uvijek zaspala dojeci. od rodjenja. pa je po danu kad joj se ne bi spavalo izbacila san i samo jela. ponekad bi se preforsirala i vidjela bi da joj se spava ali da ne zna kako i da je sva placljiva, nervozna...tada bi slijedo uspavljivanje (lopta, marama, setnja, pjevanje..) i u 99,9% slucajeva to bi radila ja. kako je pocela plakati za vrijeme vecernjeg dojenja (vise na podforumu o dojenju) nekad se zna dogoditi da pojede a ne zaspe. treba je uspavati. posto bi meni vec otpala ledja jer bi je dojila stojecki, zamoila bi muza (ja ga moram zamoliti!!!) da ju uspava jer ja nemam u 21-22h vise snage. on bi pop..o jer je smatrao da je time sto je okupao L. zavrsio s njom i moze se posvetiti sebi i svom programiranju. znao bi je grubo uzet iz mog narucja, otici u dn. sobu i s njom na ramenu programrat, naravno da bi se ona skroz razbudila. ja mu kazem da je tu previse bucno i ima previse svjetla da ide u spavacu sobu s njom, on bi komentirao, ako bi uopce reagirao na moje zamolbe, da tamo on nema mjesta za uspavat je. (a ja 4mj imam?) i onda on ode, bio je to petak mislim, i cujem L. skici, vristi, grglja, gusi se od placa, cujem njega kako flegmaticnim glasom samo ponavlja Lea, Lea, Lea.... ok, necu skakat, imam povjerenja....i nakon nekog vremena i slusanja placa ko da je se muci, odem u sobu i imam sta vidjeti: on ju je spustio u krevet i stoji kraj nje. ona crvena od paca, sva se grci. ja ga pitam sta to radi a on napada da sam ja sve kriva da sam je ja naucila da se ne zna sama uspavat, da ni jednom nije zaspala di treba- u krevetu. ja je pokusavam uzet, on m neda, guram se do nje, on me ne pusta, odlazim u dn. sobu i po prvi put u zivotu lupim rukom o zid, i iskalim sav svoj bijes na lopti (cudo, nisam iscasila zglobove), vratim se u sobu, probijem se do nje, uzmem L. u narucje i ona se istog trena smiri i u roku 3 minute zaspe! kazem mu da ne moze dijete uspavat dok ono vristi! kad je vidio da se iko uspavao dok je vristao? jedino ako izgubi snagu i zaspe, ali da ni on ne bi htio da ga neko uspavljuje tako da ga stavi na traku za trcanje i kaze trci! kad izguis snagu, past ces u nesvijest i zaspati. mislila sam da je shvatio. do juce! bili smo u gradu i L. je zaspala u marami. kad smo dosli doma on ju je vadio i probudila se. sad dal je kriv grub nacin ili bi se svakako probudila, nije bitno. ja kazem, daj je brzo na sisu dok se skroz ne razbudi. ona posise i nista. budna. spustim je na nas krevet, ona se smijulji, igrala bi se. gledam na sat 23h je, nije nikad tako kasno bila budna. odem do MMa i kazm kako je treba uspavati i da ja nemam vise snage jer sam je nosila cijelo vece u marami i da me bole ledja, ipak je kraj dana. isti scenarij- on je uzme i dovede u dn. sobu di gori komp, tv, svijetlo...ona se razbudi. odvede je u sobu nakon sto sam opet pokusala objasnit da se ne uspavljuje u prostoriji koja ima toliko podrazaja i koja je stimulira i ne dopusta da zaspe. sou! taj moj forum, te moje rode....pljuvanje....i ode u sobu s njom. ja mu kazem da je stavi u maramu da ce zaspat za 5min, ne on je najpametniji- stavlja je u krevet, ona vristi ko da je se kolje a on stoji i gleda. kad mi je puko film, obucem se, vezem maramu, stavim je u nju i odem s njom van u setnju. vec je bila sva mokra od placa tj. znoja. zaspala je dok smo se spustile do dolje (3kat) ali sam za svaki slucaj napravila krug oko zgrade. dosli smo doma i cim sam je odvezala, bez njegove pomoci (on je stajao i buljio ko oicno tele), a jos nisam strucnjak u odvezivanju i spustanju bez da je razbudim, treba mi pomoc. ona se pocela razbudjivat pa sam je brzo stavila na sisu di je dojeci zaspala i spavala do jutra (s pauzom za papicu kroz san u 6, igranjem na baby gymu od 7-8 papicom u 8, spavanjac papica u snu u 10, sad je pola 11 i jos spava) zaspala je u pola 11 sinoc.

sta da radim? kad me napao sta sam to napravila od L. kako ne zna sama zaspati pitala sam ga neka mi pokaze i jedno dojeno dijete koje ce zaspati vristeci (ili ne) kad ga se spusti u kinderbet.

on misli da cak i moji starci mise da krivo postupam. nije bito sto oni misle, a ne misle, vec je on izvukao iz konteksta recenicu mog starog kako ne zna kako cu ja dalje jer ce L. biti sve teza i teza. to je vise islo njega- pomozi joj. juce sam bas pricala staroj o AP i jako joj se svidio i podrzava me, samo ne zeli sudjelovati u nasim razmjericama (sto je korektno od nje) pa onda MM protumaci da je on taj koji postupa pravilno, a ja sam ta koja samo visi na nekom glupom forumu.

da jos napomenem, uopce se ne obrazuje sto se tice roditeljstva. ako naleti na neki problem, potrazi (ali riiiijjjeeetko) u toj knjizi bostonske klinike, onda godine prve, zasto su vazne i to je to. bar je citao dok sam bila trudna carobno drvece uma ali ko da je sve zaboravio. ni jedan clanak sa portala da pocita. nista! misli da ne moze svo svoje slobodno vrijeme dati Lei. (citaj: necu se valjda navecer jos i educirai o roditeljstvu) ok, ako tako misli ali jel se pita da li ja imam slobodo vrijeme i ako ga imam na sta ga trosim (vecina na rodine stranice a to je opet vezano uz nju) i ako ja svoje vrijeme usmjeravam ka edukaciji zasto mi to ne priznaje? zasto ne prihvati taj nacin jer ipak, nisam ga ja izmislila i ne prakticiram ga jer njega zelim muciti.

lijepo je rekla njegova sestra: on se prepucava samnom preko Lee! kako tome stati na kraj?

a taman sam mislila da nam je sve krenulo...silly me!


( koliki post!!!!! :shock: )

[Storma]

lea, a kako je sad?

[leonisa]

puuuuno bolje! nije jos kako bi htjela, ali bejbi steps
puno razgovora, monologa, objasnjavanja, edukacije...uf!

[Anita-AZ]

puuuuno bolje! nije jos kako bi htjela, ali bejbi steps
puno razgovora, monologa, objasnjavanja, edukacije...uf!

Lea, prve godine braka i sluze za to!

[Anita-AZ]

Ustvari, ne znam zasto mi je to smijesno!

[leonisa]

damn....onda sam se trebala udat ne cim smo poceli zivjet zajedno, nego cim smo prohodali...ma cim smo se upoznali sad bi imai raj

[Anita-AZ]

damn....onda sam se trebala udat ne cim smo poceli zivjet zajedno, nego cim smo prohodali...ma cim smo se upoznali sad bi imai raj

Pa da! Ali imat cete raj i ovako.