pitam jer sam tek vidjela ovo, a MM.ovi su nam slicni
i mi baby steps
bas komentiram neki dan prijateljici kako ce MM za jedno 5-10 godina bit savrsen suprug
 |
|||
|
|
|||
pitam jer sam tek vidjela ovo, a MM.ovi su nam slicni
i mi baby steps
bas komentiram neki dan prijateljici kako ce MM za jedno 5-10 godina bit savrsen suprug
A ja baš danas razmišljam kao ću otvorit topic o ovoj temi nakon rečenice MM upućene meni i sinu:
A koliko sam ga tek put upozoravala , ne smije ti dijete plakati, daj promijeni položaj ili ne smije se tako postupati s djetetom, daj se malo educiraj, pa nisi se rodio takav pa da znaš sve o odgoju djece(a od svojih roditelja stvarno nije mogao ništa naučiti, na žalost).On je razmažen. Ne možeš bez sise, ne možeš bez sise i mamice!
Moram ipak primjetiti da je dok smo bili na moru i dok su se tata i sin družili i bez mame i puno intenzivnije nego kad tata radi, situacija puno, puno bolja, ali ja još uvijek moram paziti na svaki korak MM i što i kako radi s Tinom. Vidim sad da ima takvih tata još i stvarno mi nije jasno zar oni sebe ne vide kako postupaju i da će im zbog toga djeca sigurno imati neke posljedice. Ma ne mislim da je sve tako crno i tako strašno, ali moglo bi biti puno ljepše i opuštenije, da ne moram ja paziti na sve i da imam potpuno povjerenje u svog MM( a žao mi je što nemam). Ali to su ti muški, čast iznimkama.
mi prolazimo kroz tezu bracnu krizu i ishod je jos nesiguran...
uvidjam da mi je nevjerojatno tesko to sto mm nije senzibiliziran na ap... ustvari,cak mi se cini da bi mi bilo lakse da sam sama jer tada bi eventualni problemi s okolinom bili vise-manje van doma a ovako imam 'kvocalo' unutra, guju u njedrima kako bi rekla moja baka...
sinoc sam nakon duuugo vremena otisla prosetati se sa frendicom na dva sata van,nakon sto sam ununala luku...
kad sam se vretila luka je plakao-a mm ga je malo bio nunao i vrlo brzo odlucio ga staviti u krevetic i 'objasnjavati' mu da mora ici spavati... iz vedra neba...
da sam to ja radila,koja sam nocu uvijek s njim luka bi jos (valjda) bio miran ali ovako je jako plakao...
koma!
em sto nije bilo mene pokraj njega a onda ga jos tata necenunati...
skroz se razbudio i valjali smo se po krevetu budni do tri sata ujutro...
kad tata nijeattached - sve je na maminoj grbaci...plus ima svakodnevni pritisak uz rijeci koje ste i same gore navodile...
jj kaze da je ok kad roditelji imaju razlicit pristup prema djeci ali samo ukoliko se slazu da je razlicit pristup ok...
e pa ja se sa pristupom mm-a jednostavno ne mogu sloziti...
baby steps? nisam sigurna da u nasem slucaju funkcioniraju...
lucky day, ne znam sto bih ti rekla...MM se uci biti attached, makar nije stoposto za to - cinjenica je da "biti att." povlaci puno osobnog angazmana, truda i dobre volje, a ponekad ne vidis napredak, rezultati se vide kroz vrijeme... Imali smo ghm trenutaka, no bili su vise izazvani negativnom okolinom, pa sam obavila par "informativnih" , i poceo je ...mic po mic
E sad, zasto mislim da ovo ima smisla? Zato sto u ostalim aspektima naseg zajednickog zivota imam (uglavnom) njegovu 100% podrsku, jer smo na samom pocetku postavili dobar, mozda i najvazniji temelj - prihvacanje ovog drugog kakav jest, odnosno s realnom slikom partnera. Znaci, znala sam sto me ceka, i zato smo tu gdje jesmo. Meni moj brak s MM-om ima smisla jer, osim sto se volimo, znam da ce uvijek stati uz mene, i ne dozvoljava drugima da se u isti mjesaju, niti u nas (citaj moj) odgoj djeteta. Nije bas uvijek dosljedan, no maksimalno se trudi...pa kao sto rekoh, za 5-10 godina bit ce savrsen suprug
evo,bas me opet trazio tekst ('crno na bijelo,molim!) o potrebi reagiranja na djetetov plac i vaznosti dodira... i da razbijem po ko zna koji put mit o tome da ce luka biti previse nesamostalan... nesreca je sto je luka bas u fazi staha od separacije, izgleda, pa on to prati komentarom: 'vidis, jesam ti rekao!' a jamupokusavam objasniti daje tonormalna faza ida bas unjoj treba biti tu za dijete a ne ga 'baciti medju vukove' pa nek se snalazi kako zna i umije...
sva sreca za linkove na portalu na originalne tekstove jerbo mi treba na engleskom...
za sad sam nasla samo ovo:
http://www.hno.harvard.edu/gazette/1...enNeedTou.html
jer vecina tekstova govori o vaznosti dodira kod BEBA a meni treba i za toddlere...
jel imate sta zgodno, kad je vec nabrijan na 'prepucavanje' argumentima?
A zdrav razum, nula bodova?Originally Posted by lucky day
Ne zavidim ti. :/
Proguglat ću malo, iako ne razumijem da roditelju neki kvaziautoritet treba reći da je ok maziti i paziti dijete.
ni ja to ne razumijem ali to ipak toliko srecem u okolini da je to katastrofa..a bas i ovaj gore harvardski tekst pise da je taj nacin razmisljanja i odnosa prema djeci ukorjenjen u nasem (zapadnom) drustvu tako da je 'zdrav razum' diskutabilna pretpostavka, na zalost...
najgore je sto on tako prica ponajvise iz 'brige' za luku i njegovo buduce uklapanje u drustvo... ali progovara tu i njegova lijena guzica,naravno... pa mu njegovi kvazi-argumenti bas dobro dodju...
procitavsi gornji tekst je samo sutio... i sav bio super i divan tijekom jutarnje setnje...
znam da zna da sam u pravu... ali mora on toga jos puno rijesiti sam sa sobom...
preko mojih i lukinih ledja
Lucky i ostale cure, samo polako, sve ce doci na svoje. Ja i mm smo prolazili kroz slicne situacije pa otprilike znam kako je.
Najvaznije je ne uvuci se u taj zacarani krug kritike i razgovora tipa: jesam ti rekla itd. Ne ponasaju se oni tako namjerno. Ili zato sto ne vole svoju djecu. Ali kad se citav zivot slusa i misli jedno, nekad je stvarno potrebno puno volje i vremena da se kod covjeka probude urodjeni instinkti i da im se nauci vjerovati.
Vazno je prepoznati svaku pozitivnu promjenu i pohvaliti je. Lucky, reci muzu kako si sretna da je bas on otac tvog djeteta u trenucima kad se super ponasa pa ce se onda i on vremenom smeksati i nece sve sto kazes dozivljavati ko napad. To sto on radi, ne radi namjerno i sigurna sam ne da bi tebi i Luki "pucalo" preko ledja. Na kraju krajeva, vi ste mu obitelj, vas voli. Isprintaj tekstova koliko god je potrebno, puno muskaraca se "pali" na tekstove i rijeci, kako ih Luna zove, kvaziautoriteta. Al dobro je i to ako ce pomoci. Kad se sjetim kakve smo mi debate vodili, po citave veceri diskutirali, ja trazila tekstove, linkove, preporuke, kupovala knjige....danas je mm zesci ap-ovac od mene.
Samo polako i samouvjereno.
uglavnom počnem ja čitati ovaj topik i naiđe mm te mu pročitam ovaj citat, osjetio se maksimalno prozvanim naravno-on nije takav itd ali je kao ključni moment izdvojio "osim putem seksa" jer nam to škripi, dakle ja o odgoju on o seksu
Eh, da, to je kliski teren, ali za obje strane ... i zene se cesto osjecaju napadnutim kad im se nesto prijateljski ("prijateljski") savjetuje. Nitko, ni zene ni muskarci, ne voli da mu netko drzi predavanja ili daje tone savjeta tipa "E sad moras ovo, a nikako ono ...". Stereotip je da muskarci ne vole slusati savjete drugih kad se radi o popravku auta ili kucnim popravcima, a zene kad je rijec o materinstvu ili kuhanju, no u praksi je puno zena vjesto u popravcima, a i muskaraca u kuhanju ili odgoju djece i ne vole da im se soli pamet. Dobronamjeran savjet je ( mora biti) uvijek OK, ali kao sto muskarci ne mogu izdrzati bez savjeta kad netko (pogotovo zena) u njihovoj nazocnosti nesto popravlja tako i zene ne mogu, a da ne daju koristan ili "koristan" savjet kad muskarac nesto radi s djetetom.uglavnom počnem ja čitati ovaj topik i naiđe mm te mu pročitam ovaj citat, osjetio se maksimalno prozvanim naravno-on nije takav itd ali je kao ključni moment izdvojio "osim putem seksa" jer nam to škripi, dakle ja o odgoju on o seksu
Vec su mi puno puta zene u gradu rekle tipa "Joj, trebali bi malu ovako" ili "pa ne smijete decka pustiti da radi xy" i takvi koemntari mi idu na zivce, kao sto mi ej islo na zivce kad mi je MZ prigovarala da paradajz za saft rezem na prevelike kockice ili mokru odjecu izvlacim iz ves masine krivim redoslijedom
Molim, ne poznajem vase muzeve, mozda zbilja pojma nemaju o brizi za dijete, ali vjerujem da se cak i tad mogu savjeti dati na nacin da ih druga strana moze prihvatiti. Poslusajte se malo dok dajete savjete, nama to sve zvuci super, ali ton je cesto tipa "ucitelj",a to nitko ne voli slusati u vlastitom domacinstvu.
(bez brige, to i ja radim s vremena na vrijeme pa idem MZ na zivce, a nekad je pak suprotno, pa mi to ona kaze ili ja njoj pa onda promijenimo obrazac ... do neke druge prilike
Da zakljucim: mislim da je ton savjeta jednako vazan kao i sam savjet.
Sve je dobro kad muškarac želi usvojiti, uvjetno rečeno, ispravan način i trudi se. Iako nema iskustvo sličnog odnosa sa svojim roditeljima, ne želi ga propustiti sa svojom djecom. Ovdje polazim od pretpostavke da svaka inicijativa dolazi od žene u 90% slučajeva. Za svaku je pohvalu i zaista nije fer kritizirati bez da prvo odvažeš koliko gubiš/koliko dobiješ kritiziranjem, a kad se čovjek trudi - lako za prepoznati. Kao i lažnjak.
Ponekad kod SM prepoznajem onu liniju manjeg otpora u ponašanju (dozvoljava da ja znam bolje - dapače, blago njemu!), čak i izravne riječi tipa "pa što me tjeraš kad znaš da ja nisam tip koji će bojati lišće ili brati kestenje s djecom"dok ja mislim da je bilo kakva aktivnost (njemu na izbor) koja će produbiti bliskost s djecom (pa makar i zajednička vožnja kroz naselje biciklom) itekako važna.. to je ono što što njemu nedostaje, a "ja znam bolje" pa se obično ja toga i primim jer bi potrajalo čekati dan kad bi se MM sjetio da bi se na svoju inicijativu trebao pozabaviti slobodnim vremenom svoje djece.
Glupo je prisiljavati nekoga na nešto što sam ne osjeća da bi trebao, inače svaki savjet (ako ga nije tražio i prečuo ga je) ispada kao popovanje i redovito nakon nekog vremena iskrica zapali vatru. Nekada je zbog mog kritiziranja po pitanju djece voda, (jer osjeća grižnju savjesti) a nekad je ulje, tek onda nismo na ničem.
Uglavnom, puštam da vrijeme čini svoje, mada rijetko, i MM gradi svoje pokušaje, samo kako vrijeme brzo teče.. bojim se da će ostati zakinuti i on i djeca. Za čas odrastu.
Kod nas ti je to, tatek, u jednu ruku ljenost, u drugu sreća što postoji netko (mama) tko se čist dobro brine za djecu.
A meni ne pada na pamet popovati. Kao što rekoh, i to je jedan od poziva koji osjećaš ili ne.
Zao mi je sto je kod vas tako.
Dobro si rekla, vrijeme tece i ako tate ne iskoriste svoje vrijeme (bilo zato sto ne zele ili ne znaju, bilo zato sto ne mogu iz nekog vise-manje objektivnog razloga - sluzbeni putevi itd) zaista ce to biti rupa i za njih i za djecu ... i onda ce doci skola, pubertet, odrastanje i nepostojeca veza se nece moci stvoriti iz nicega.
A mislim da je steta i za tebe, od toga sto te nece moci nitko kvalitetno zamijeniti kad se neces moci tako brinuti za djecu, bilo zbog posla, bolesti, bilo cega ... a vjerojatno i ti pozelis nekad iskoristiti vrijeme za sebe, bez brige za djecu.
Znam dosta tata koji se vesele svojim trenucima s djecom, ali poznajem i neke koji slicno kao i TM iz nekog razloga to ne zele ... na posljednjem mini izletu na Jarun sa Vedranovom grupom iz vrtica jedan tata se uporno gurao da pece kestenje za cijelu grupu i to je radio svih 5-6 sati koliko smo bili tamo ... a sve sa ciljem da se ne mora igrati sa djecom, svojom i tudjom (to smo zakljucili tete i ja nakon kraceg razgovora na temu roditelja). Cak i ona mala prilika koja mu se pruzila da se zabavi djecom na "njegovu terenu", kad su klinci dosli do vatre da sami peku svoje jegere, ni nju nije iskoristio zato sto je rekao da ce on to bolje ispeci umjesto klinaca pa ih je potjerao od vatre i sam isao peci kobase umjesto njih (ili sa njima).
Kao sto mi je sasvim jasno da od njega nikd nece postati pravi otac u punom smislu rijeci, isto tako ga ne mogu ni zamisliti kao dobrog muza svojoj zeni i zaista se cudim zeni koja se udala za njega.
(da ne bude zabune, ovom pricom nisam ciljao na tebe i TM)
Ma kužim šta si mislio .. nisam ni ja u potpunosti nabacala drvlja i kamenja po SM-u, ali sam se nadovezala baš na temu kritiziranja muževa i načina na koji to žena radi i pomislila kako svaku dobru inicijativu ja naprosto dočekam s oduševljenjem jer inicijativa obično izostane.. pa onda još i kritika za to malo? Ne pada mi na pamet!
Kada si u gornjem tekstu opisivao način na koji manevriraš s bebicom u WC-u dok TŽ spava ko top, ja ne mogu da se ne upitam što bi moj na tvom mjestu napravio.. osim dignuo mene iz kreveta? Ne iz zloće, već iz (šatro) nemoći da vlada situacijom, a kako sam ja to već sve milijun puta prošla...
Kad smo baš neki dan razgovarali o toj temi opet i opet, dao mi je primjer kuma koji svoju djecu čuva, ali da su brojčano OK (karikiram), a pri tome su i u ZOO pristigli, i u šumu po kestenje i na brijeg na sanjkanje, a da je taj čovjek (njegov kum) izveo djecu ali ne se s njima i bavio. MM smatra da je bolje to raditi rijetko ali "s dušom i srcem", nego malo pa često, a duhom odsutno. Filozofira. Kad ima alternativu!
Dakle, roditeljstvo ŽIVIŠ i tu je po meni točka.
Dosta toga je sazeto u tvojoj zadnjoj recenici, ali po meni nije i sve. Jer ... bas sam si prevrtio film na jednu od tih situacija kad sam bio s malom na WC-u: bilo je negdje pola 6 ujutro, ja mamuran i umoran jer sam se prije toga budio 2 puta, MZ spava k'o top jer se ona budila triput ... i kaj sad? I ja bih najradije probudio MZ i tutnuo joj malu ruke i rekao joj nek se pobrine za nju, ali nisam ... i to vjerojatno ne iz velike ljubavi prema Zrinki vec iz obzira prema MZ koja je u tom trenutku trebala san vise od mene.
Kad treba ici sa djecom na izlet ili u pjescanik ili u setnju tad to radim s velikim veseljem, jer zelim biti s njima i zabavljati se, a zelim biti i na svjezem zraku.
A kad ih svaki dan vozim u vrtic i iz njega ili treba ici sa njima u kupovinu tad to ne radim jer mi je to jako super, vec zato sto je to meni zgodnije nego MZ (vrtic je tik pored moje firme) pa onda ih ona kupi iz vrtica samo kad ja imam neku posebnu obavezu ili zaglavim na poslu duze (sto je velika rijetkost). Dakle, to bih ja onda isto nazvao vise obavezom ili duznoscu ili obiteljskim dogovorom.
A kaj se tice dogovora i onog "Ja to znam bolje", moramo biti iskreni nekad prema samima sebi i reci "Ja to zelim sam raditi i uzivam u tome".
U tu sablonu se recimo uklapa u nasoj obitelji upotreba auta: MZ ima vozacku odavna, ali auto prakticki ne vozi. Vec smo razgovarali 100 puta kako bi bilo bolje da ponovo krenes voznjom, no nikako to provesti u praksi ... s jedne strane sto je nju pomalo frka pa ona sama ne forsira to sjedanje za volan ... a s druge strane ni ja nisam tu jako odlucan i ne ganjam ju previse, jer, budimo iskreni, auto mi ipak pruza odredjenu slobodu kretanja, izbor djecjeg igralista, ducana za kupovinu, muzike za slusanje tokom voznje ... i na to sam se navikao.
(vjerojatno prepoznajes slicnost sa tvojim slucajem, ali u zamijenjenim ulogama)
Kakav bi tu bio zakljucak na kraju? U mom slucaju je taj da kad mi dojadi takav raspored duznosti i vozikanje autom tad cu reci MZ da trazim preraspodjelu duznosti i tad ce morati sjesti u ato, koliko god joj to bas i nije najdraza stvar u zivotu. Vjerujem da ces i ti doci sa slicnim zahtjevom TM-u kad vise neces moci hendlati dijete/djecu ... a on,a ko je savjestan muz, tad bi trebao uslisati taj zahtjev i zaista se posvetiti djeci u vecoj mjeri ... mozda mu zaista i nece biti zadovoljstvo, no bit ce mu duznost (nadam se ipak ugodna
Slažem se, tatek, u životu konce više povlači onaj tko trenutno ima više volje, snage, motivacije, želje, znanja (što god želiš), pa samim tim pokriva loše dane onog drugog. Nevolja je kad ponestane ravnoteže, ili je neravnoteža konstantna. Naravno da se ja mogu rasteretit obaveza kad postane vruće, od kuće uzmem slobodno sama, a djecu prepustim mužu.Kakav bi tu bio zakljucak na kraju? U mom slucaju je taj da kad mi dojadi takav raspored duznosti i vozikanje autom tad cu reci MZ da trazim preraspodjelu duznosti i tad ce morati sjesti u ato, koliko god joj to bas i nije najdraza stvar u zivotu. Vjerujem da ces i ti doci sa slicnim zahtjevom TM-u kad vise neces moci hendlati dijete/djecu ... a on,a ko je savjestan muz, tad bi trebao uslisati taj zahtjev i zaista se posvetiti djeci u vecoj mjeri ... mozda mu zaista i nece biti zadovoljstvo, no bit ce mu duznost (nadam se ipak ugodna
Međutim AP živiš i osjećaš. Ne možeš se priučiti tom načinu suživota s djetetom. Zato više i ne forsiram MM na nešto što njemu, očito, nije pod kožom. To je moj point. A da je on nježan otac koji voli svoju djecu - je.
Što mi treba da se opetovano pitam koliko je to dovoljno?
OK, drago mi je da je barem tako kad vec nemate oboje iste poglede na odgoj.
Ako to nije tako sada mozda ce ipak doci kasnije - nadam se.
citam i pomislih si na jednu dobru misao iz jj:'vase kompetentno dijete' - bitnije od samog (ne)slaganja oko odgoja je kako roditelji prihvacaju cinjenicu da se medjusobno ne slazu oko odgoja... adio mare, cini se da vama prema tome u stvari odlicno ide...OK, drago mi je da je barem tako kad vec nemate oboje iste poglede na odgoj.
Ako to nije tako sada mozda ce ipak doci kasnije - nadam se.
ap ili zp - tvoja djeca imaju gdje primiti ljubav i vidjeti toleranciju na djelu...
Posting Permissions
Reply With Quote