Zašto nisam uspjela?

[pale]

I 8 mjeseci nakon rođenja moje bubice ja se i dalje pitam zašto nisam uspjela, tko je kriv, kad je krenulo krivo...
Iva se rodila u 35 tjednu trudnoće na hitan carski rez i 5 dana je provela u inkubatoru. Naravno da su je tamo hranili na bočicu.
Osječala sam se tako jadno, ali sam mislila sve će to proći kad je dobijem u svoje naručje. Međutim, dani su prolazili, a mlijeka niotkud :? Izdajala sam se ( pokušavala izdajati ) svaka dva - tri sata, ali ništa. Sestre su govorile samo se ti izdajaj krenit će. Peti dan sam uspjela izdojiti 20 ml koje nisu htjeli dati mojoj bubici jer je to nedovoljno, jer oni mlijeko prokuhavaju, a i izdojila sam to u sobi, a ne u po njima sterilnim uvjetima na neonatologiji. Mislila sam evo sad će napokon krenuti, još kad su mi je dali da je stavim na prsa, ma nitko sretniji od mene. Nakon tog prvog podoja, navodno je dobila 10 g i to je kao super za prvi put, ali je zato nisam vidjela cijeli dan jer se opet navodno jako umorila od sisanja i dalje se moram izdajati i davati joj na bočicu. Moram napomenuti da sam prije trudnoće imala hiperprolaktinemiju i da sam uslijed toga imala iscjedak iz dojke i da cijelo vrijeme tog mog izdajanja količina mlijeka nije bila veća od tog iscjetka prije. DA ne govorim kako su mi sestre rekle da zbog uvučenih bradavica nema šanse da je ikad dojim.
Naravno da im nisam vjerovala i samo sam čekala da dođem kući pa da napravim po svome.
Nažalost, kući se ništa nije promjenilo sa mojim mlijekom, količina u kapljicama, izdajala se svakih dva - tri sata, a cicke tako mlohave, prazne
Zvala sam i SOS telefon i jednostavno nikakav savjet mi nije pomagao, osim onoga da pokušavam dokle budem mogla, a ako i ne uspijem da se zahvalim Bogu da je sa mojom bubicom sve ok.
Tako je i bilo, nakon 20 dana sam odustala, nisam više mogla, počeli su grčevi, nosanje po cijeli dan i to je bilo to.

Nikako da shvatim, zašto je tako ispalo, a toliko sam se informirala o dojenju i bila sam uvjerena da 99 % žena može dojiti, nisam ja valjda onaj 1 %, ili sam pogriješila sama...
I danas me muči da li sam ja kriva?
Hoće li me ikad proći ovaj ružni osjećaj?

[Romina]

nemoj se krivit...trudila se jesi a nažalost uspjelo nije jel je bio takav splet okolnosti

[Paulita]

pale

Sama si napisala da si se informirala, trudila si se. Nije išlo. I to prihvati kao tako. Zašto se kriviš ako si pokušala sve što si mogla?

[bibai]

Mene tvoja priča potresla jer sam za dlaku izbjegla sličan ishod.
Imale smo identičan start s tom razlikom što sam ja možda imala mrvicu više sreće i možda? mrvicu više upornosti.
Niti jedna moja cimerica (mama nedonošćadi- od njih 4) nije uspjela u isključivom dojenju, pa čak niti ona koja je prvo dijete dojila 2 godine i izdajala po 200 ml. Dvadeset dana je bolje nego 0 dana, i svaka kap je bila dragocjena. Ne uspoređuj se s ostalima, jer i sam znaš koliko je teško održati laktaciju kad ne vidiš bebu, kad je ne možeš niti dotaknuti, kada netko stalno važe, broji i ocjenjuje izdajanje, nadgleda i štopa dojenje, kada imaš uspavano dijete i bezbroj strepnji u glavi...

[pale]

Hvala na odgovorima
Ma, nekako se svako malo kad pročitam kako je netko uspio, pitam da li sam ja mogla uspjeti. Ne krivim se, nego se pitam da li sam MOŽDA kriva. Ne mogu se pomiriti sa tim, jednostavno ne mogu.
Tješi me jedino da ću nadam se jednog dana imati popravni sa drugim djetetom
Baš me ponekad uhvati depra

[apricot]

pale, toliko si se trudila, toliko htjela, toliko dala...
i time si pokazala da si najbolja mama svojoj Ivi, čime god i kako god da je bila hranjena.

dojenje jest najbolja mogućnost, ali ponekad, eto, nisu dovoljne ni volja ni upornost: ponekad se takve stvari - dogode.
i, nitko nije kriv, ponajmanje ti koja si u cijelom strahu i brizi oko bebe pronašla snage i htijenja da se izdajaš, da pokušavaš...

pusti savjest, ona će ionako zapeći još puno puta tijekom roditeljstva!

uživaj u svojoj prekrasnoj curici i, možda, ponekad pokušaj pomoći ovdje ponekoj mami koja posustane!

[pale]

pale, toliko si se trudila, toliko htjela, toliko dala...
i time si pokazala da si najbolja mama svojoj Ivi, čime god i kako god da je bila hranjena.

dojenje jest najbolja mogućnost, ali ponekad, eto, nisu dovoljne ni volja ni upornost: ponekad se takve stvari - dogode.
i, nitko nije kriv, ponajmanje ti koja si u cijelom strahu i brizi oko bebe pronašla snage i htijenja da se izdajaš, da pokušavaš...

pusti savjest, ona će ionako zapeći još puno puta tijekom roditeljstva!

uživaj u svojoj prekrasnoj curici i, možda, ponekad pokušaj pomoći ovdje ponekoj mami koja posustane!

Po tvojim riječima mislim da si ti bila savjetnica s kojom sam razgovarala Puno mi je značilo u tom trenutku da me ne "osuđuje" ni savjetnica na sos telefonu. Stvarno sam se puno bolje osjećala nakon tog razgovora. Iako i dan danas zaboli kad me netko pita je li još dojim.
NAdam se da ću ovom temom pomoći barem jednoj mami da ne odustaje, da se kasnije ne osjeća ovako kao ja, kao da sam izgubila nekog jako dragog. I nadam se da ću imati prilike drugi puta uspjeti, eto to me tješi, a i ova moja bubica, njen osmijeh i zagrljaj me izluđuju

[klia]

Draga pale,

u toj situaciji sam Bog zna kako bi bilo koja od nas reagirala i bi li uspjela. Bilo je tu, vidim, i straha i umora s tvoje strane, i objektivnih otežavajućih okolnosti kao što je porod u 35. tjednu, ali i bolničke procedure koja majkama poput tebe ne ide na ruku. Ne znam kakva ti je bila okolina u kući, no i ona zna izvršiti presudan utjecaj.
No, što je - tu je, Bogu hvala da je mala Iva ipak zdrava, da je prerano rođenje sretno prebrodila.
Ti sama najbolje znaš što si mogla, a što nisi mogla učiniti - ali se ne grizi zbog toga (jer će propusta uvijek biti, nitko od nas ne može reći da je savršen roditelj). I nije uopće potrebno po tome procjenjivati tvoju majčinsku kvalitetu.
Sigurna sam da će s dojenjem drugi puta biti drukčije i da ti je ovo iskustvo dragocjeno. No nemoj izgubiti vjeru da je i tebi dojenje moguće, ja iz cijele priče još uvijek ne vidim razlog zašto bi baš ti spadala u onaj 0,5 - 1 posto žena koje objektivno ne mogu dojiti.
Sretno

[pale]

Istina Klia, bilo je jako puno straha, i sad kad se sjetim svega dođu mi suze na oči. Još nisam cijelu situaciju oplakala, nemam vremena, još mi se to iz bolnice vuče, bilo me sram plakati pred cimericama. Kad vratim film, užasno sam se bojala, nitko mi nije ništa govorio, kako je beba, samo sam čekala da je dotaknem, a onda su došli neki drugi problemi, ona onako sitna, uspavana, glava izdužena ( zbog zatka), nogice su joj stajale kao u žabice, a tek hranjenje na bočicu, rupa mora biti ogromna, ona spava, zagrcne se, neće jede dovoljno. Nisam se bojala nego sam umirala od straha. KAd je danas vidim, puno sam postigla, super je beba. Ali što ću kad mi ova stara rana nikako da zaraste, pitam se kako bi tek bilo da sam dojila
Hvala vam svima na podršci i nadam se da će moj neuspjeh nekome pomoći, makar kao potpora kad neuspije, jer vjerujte mi da neuspjeh užasno boli.

[ninaXY]

Onaj tko dođe u kontakt sa Zadarskom neonatologijom zna koliko se teško boriti protiv njih. Mislim da bi oni trebali poticati izdajanje, dojenje i kontakt mama i beba, a ne suprotstavljati im se svojom bezobzirnošću. A taj odnos neonatologije prema majkama je jako teško shvatiti dok ga ne osjetiš na vlastitoj koži. I zato nemoj kriviti sebe! A drugi put će sigurno biti bolje

[Mirta30]

dala si sve od sebe,
vjerujem da će slijedeći put uspjeti !!!!!


nije sve od tebe, jako puno ovisi i o bebi

V je cicao ko lud, a s Brunom se natežem, borimo se svaki dan

[Zeko1]

prvi put sam imala isto iskustvo kao ti. sad sam na popravnom, cicamo već 15 mjeseci! ali i sad zaboli, kad ova starija vidi seku i priča o tome kako je i ona cicala kad je bila mala, a mene stegne u grlu i pitam se kako ću joj jednog dana reći da nije

[pale]

Zeko1, i ja se bojim toga, kako joj jednog dana objasniti da mama nije mogla
Pitam se kakav li će osjećaj biti drugi put, mislim da je to skroz drukčije. Kako će se ona osjećati, kako ću se ja osjećati ? Ma, užas imam osjećaj da nikad to neću preboljeti...

[Zeko1]

na svim drugim područjima dat ćeš joj najviše moguće, a jednog dana kad ona bude imala svoju bebu, tvoje iskustvo i podrška pomoći će joj da ona uspije

[pale]

Uh, nadam se da će biti tako i da joj to neće faliti u životu...

[lasica]

više ćeš mu vrijediti ti koja ćeš ga s ljubavlju hraniti na bočicu nego mama koja izvadi sisu usred zadimljenog kafića i koja još prilikom dojenja i sama puši i uopće ne doživljava dijete (viđe na svoje oči).tak da...

[ninaXY]

Pale, svi mi imamo neke stvari koje nam je teško preboljeti. Ali, zar misliš da će Ivi biti važnije to što ju nisi dojila, nego sva ljubav kojom ju obasipaš? Nemoj gledati forumske statistike, činjenica je da većina žena u našoj okolici doji jako kratko. Misliš da one razmišljaju hoće li dojenje njihovoj djeci jednoga dana faliti?
Ti Ivi pružaš jako puno ljubavi, i čak i ako možda npr. bude češće bolesna jer nema tvoj imunitet, ti ćeš ju dovoljno maziti i paziti da ta viroza/bolest/štogod lakše prođe.
Dojenje je bitno, ali dojenje nije dovoljno da bi uspostavila dobar odnos između vas dvije.
I zato se nemoj živcirati oko nečega što ne možeš promijeniti, nastavi ju obasipati nježnostima i uživaj u zajedničkim trenucima.
A možda...kad se rodi seka ili braco i Iva nažica malo mlijeka.

[pale]

Pale, svi mi imamo neke stvari koje nam je teško preboljeti. Ali, zar misliš da će Ivi biti važnije to što ju nisi dojila, nego sva ljubav kojom ju obasipaš? Nemoj gledati forumske statistike, činjenica je da većina žena u našoj okolici doji jako kratko. Misliš da one razmišljaju hoće li dojenje njihovoj djeci jednoga dana faliti?
Ti Ivi pružaš jako puno ljubavi, i čak i ako možda npr. bude češće bolesna jer nema tvoj imunitet, ti ćeš ju dovoljno maziti i paziti da ta viroza/bolest/štogod lakše prođe.
Dojenje je bitno, ali dojenje nije dovoljno da bi uspostavila dobar odnos između vas dvije.
I zato se nemoj živcirati oko nečega što ne možeš promijeniti, nastavi ju obasipati nježnostima i uživaj u zajedničkim trenucima.
A možda...kad se rodi seka ili braco i Iva nažica malo mlijeka.

Evo si mi natjerala i suze na oči, a sa ovom zadnjom rečenicom i osmjeh na lice. He, he još koji mjesec pa bi mogli početi praviti bracu ili seku. Vidiš, vidiš nije mi palo napamet da bi mogli jednom dojiti skupa :D

[dambo]

pale,

[ninaXY]

[meda]

shvacam kako se osjecas, ja bi se isto tako osjecala u toj situaciji.
samo ja nisam sigurna da bih uspjela toliko dugo da ne odustanem.

puno je toga protiv dojenja, najvise u bolnici, i ne samo pristup dojenju nego i samom porodu.

99% zena moze dojiti. da, ali, ja bih dodala, u idealnim uvjetima. a tvoji su bili daleko do toga.

ljubi bebicu, drzimo fige da sa sljedecom bude drugacije, i da dojite koliko god zelite

[pale]

Ninaxy draga, cijelo vrijeme razmišljam kako ću je jednom dojiti skupa sa bracom ili sekom Eto, sada živim u nadi da ću je ipak jednom dojiti ( morat će ako i ne bude htjela jer mama to želi ) :D

[ninaXY]

mene su se baš dojmili postovi nekih cura koje starija djeca žicaju "jedan štrc" jer su zaboravili tehniku dojenja. Možda Iva ne bude mogla sama izvući mlijeko, ali uvijek joj možeš "pomoći" da malo proba.

[dijanam]

pale, nakon ovoga sto sam procitala bilo bi malo cudno da si uspjela s dojenjem kad je napravljeno sve moguce da ga se sabotira.
Ponekad nijanse odlucuju.

Nemoj sebi prebacivati, nemoj se osvrtati, nemoj da te to zdere. Nemoj biti prestroga prema sebi. Djeca od mama trebaju i to

[Rhea]

pale, ma sigurno će biti bolje drugi put

[UdavDave]

Zeko1, i ja se bojim toga, kako joj jednog dana objasniti da mama nije mogla
Pitam se kakav li će osjećaj biti drugi put, mislim da je to skroz drukčije. Kako će se ona osjećati, kako ću se ja osjećati ? Ma, užas imam osjećaj da nikad to neću preboljeti...

Gle, bez uvrede, al' lako moguće da te ona to nikad ne bu ni pitala a i ako te pita da je neće u 14-toj godini pogoditi kaj je nisi dojila jer će biti u bedu zbog Marka iz 8c ili tako nešto . Dojenje je i zdravo i super (meni barem) ali nipošto nije sine qua non i pretstavlja ipak samo jedan dio i to početni vašeg odgoja.

Nemoj se bedirati oko nečeg kaj je ionako i tako lutrija pomalo, a ako se i oko ostalih stvari budeš ovako trsila, ja te uvjeravam da tvojoj maloj ne bu apsolutno ništa falilo. Nemoj predimenzionirati problem koji i nije problem već se posveti bebi i još važnije, sebi. Bitnije je da si ti sretna i na miru za vaš odnos nego dojenje.

I kaj se imuniteta tiče, naravno da je bolje da se doji, al imunitet je toliko kompleksno pitanje s xy faktora da zaključiti da će ti dijete imati alergije ili probleme jer nisi dojila je ipak malo trčanje pred rudo. Samo pogledaj oko sebe, ima hrpa ljudi koji nisu dojeni pa nisu vidjeli doktora (ja i moj dragi npr) a ima i dojenih koji imaju jednu alergiju na drugoj. Nemreš to znati isto ko što nemreš znati oće možda prvi put na košarci uganut zglob.

Sad se lipo opusti i uživaj, idu novi dani a s njima i nove roditeljske dubioze, pogled naprijed a ne unazad

[UdavDave]

I još jedna stvar, zaključujem iz tvojih postova da je s tvojom bebom sve ok i da lijepo napreduje. A baš to je apsolutno najbitnije , stoga zahvaliti Jahvi, Alahu, Šivi ili kome već i fino se ne opterećivati glupostima nego u šetnjicu na ovakav krasan sunčan dan (barem ovdje u zgb) [/u]

[Dia]

pale evo quotam svoj post sa druge teme

evo i ja javljam kao mama koja je silno zeljela dojiti, ali eto nismo uspjeli
danas se vise ne osjecam lose zbog toga, pa da podjelim svoju pricu, nadam se da ce nekome mozda pomoci
zapravo me jucer podsjetio na sve to kad mi je razvukao majcu i ugledao zacudeno moju bradavicu, nis mu nije bilo jasno sto to mama ovdje ima i njezno prsticem pipkao

Marino se rodio sa 1950g (poslije poroda pao na 1830g) u 37 tj.
do poroda sam mislila da sam se dovoljno informirala o svemu, imala sam isprintane letke u rodilistu itd.
bili smo 2 tj. na intenzivnoj gdje sam ja dolazila svaka 3 sata na dojenje, vec smo tu imali problema jer on tako sicusan nije jednostavno htio sisati, samo je spavao i tih pola sata
se uglavnom svodilo na njegovo budenje, nekad bi pocicao 5-10ml, a nekada 40ml
sestre su u rodilistu govorile da ce to ici kad dodemo kuci, no kad smo pusteni iz rodilista (sa 2200g) i dosli kuci poceli su jos veci problemi, ja bi ga stavila na cicu,
a on bi povukao par puta i zaspao i tako tri dana, vidjelo se na njemu da postaje sve mrsaviji, pelene su postajale suhe, kod pedice na vaganju on ima 2040g, znaci izgubio je na tezini u tri dana 160g
ona mi savjetuje izdajanje, ako ne uspijem izdojiti da mu dajem formulu,hranjenje svaka 3 sata, kupujem (kršitelj koda) izdajalicu, ali to ne ide, cice nisu velike i pune mlijeka
na portalu nadem tekst kako se rucno izdojiti i krecem, uspjevam izdojiti 30-40ml
al on nece jesti niti iz bocice, samo spava i spava, ja se izdajam, a md ga hrani po sat vremena, na silu stavlja mlijeko u usta, cijedi iz boce, ceka da proguta, muka totalna,
svi u kuci ga pokusavamo buditi, hraniti, ma uzas kad se sjetim, odvratan osjecaj nemoci, straha, panike, jer on mora jesti, a nece
cicu naravno nece uopce, nece otvoriti usta da je uhvati, a kako mu na silu je ugurati?!
i tako zacarani krug, ja nervozna od svega, pucaju me hormoni, sve manje mlijeka, navecer nemogu izdojiti niti 10ml
uvodimo formulu po potrebi da nadoknadimo ono sto nema dovoljno mojeg izdojenog, cice postaju bolne od stiskanja, pojavile su mi se masnice koje bole kad ih uopce dotaknem, a kamoli izdajam
sa 2 mj. pocinje "nazovi" cicati al to prekidaju strasni grcevi koji traju 2 tj. opet nece nista jesti
i tako 3 mjeseca, sve manje mog mlijeka sve vise formule
osjecala sam se prevarenom, kao da sam ga izdala, uzasno...a mislila sam da sam sve znala o dojenju

nadam se da nece buduce mame obeshrabriti moja prica, al znam slicne price puno mama nedonoscadi koje isto tako nisu uspjele jer "dijete nije htjelo cicu"
znam da ima na portalu tekst "kako hraniti nedonosce ili bebu male porodajne tezine", al teorija i praksa bas ne idu zajedno kad se boris za dijetetov zivot
kad si sretan da beba uopce nesto pojede
mozda smo izabrali pogresan put, znam se to nekada pitati; mozda smo trebali nazad u bolnicu? al dal bi to ista promjenilo

puno mama naravno ne razmislja o tome da bi nesto moglo krenutio po zlu, da bi mogle eventualno ranije roditi i ne informiraju se o tome sta i kako onda dojiti?!

mozda te opet utjesim

[pale]

Dia,UdavDave, Rhea, dijanam, ninaxy i svim ostalim curama velika
Presretna sam kad je vidim kako mi šalje puse i nadam se da ćemo si tako slati puse uvijek i da osjeća moju ljubav.
A moram vam se izjadati, baš me nekad uhvati kao da sam ja zakazala na onom prvom koraku, važnom koraku.
Hvala vam svima na podrškama

[klara]

pale samo sam ti htjela reći da te jako dobro razumijem. Mi smo imale isti početak - 35-ti tjedan, inkubator i bočica. Za razliku od tebe imala sam sreće da sam lako izdajala mlijeko i da mi nije bilo problem s izdajalicom navući dovoljnu količinu.

Veliki zagrljaj tebi i tvojoj bubici

[zrinka]

nisi ti pale zakazala, zakazao je sustav koji te je trebao podrzati, pomoci ti, pokazati ti...

shvacam da ti je to sve bolno i da jako zalis, ali nemoj ti imati griznju savjesti, jer u takvim uvjetima, da si najjaca na svijetu (a to su ipak trenuci kad smo sve mi najranjivije na svijetu) moguce je ali kad imas svu potporu i pomoc osoblja koje se brine o tebi i bebi....

nazalost,m situacija je takva kakva je-grozna, po dojenje pogotovo...zato krrivi sebe, ucinila sam najvise sto si mogla u tom trenutku i takvim uvjetima a sad uzivaj sa svojom bebicom u majcinstvu koje se ipak sastoji od toliko toga mnogo....

[pale]

Svima vam puno hvala na podršci
Bit ću ja dobro, valjda je još friško, a tek kad drugi put uspijem

[MGrubi]

pale
biti će bolje
život je škola

[Lady A]

[quote="pale"]
Nikako da shvatim, zašto je tako ispalo, a toliko sam se informirala o dojenju i bila sam uvjerena da 99 % žena može dojiti, nisam ja valjda onaj 1 %, ili sam pogriješila sama...


Nije sve crno na bijelo, ja sam npr. očekivala poslije carskog da mi mlijeko neće nadoći za nekoliko dana, a zapravo sam se nakon dvanaest sati probudila u intenzivnoj sva u lokvama od mlijeka. Hoću reći da nema pravila, a svakako da ti nisi ni najmanje kriva. Da ne spominjem kako nisi imala podršku od med.osoblja ( to o nehigijenskim uslovima izdajanja su gluposti, kao i da je 20ml tvoga mlijeka malo jer svaka kap je PUNO). Njima se jednostavno ne radi svoj posao (nažalost). A slažem se i sa Mirta 30 da ima tu i do bebe.
Nego, nemoj se ti više time opterećivati, pomisli uvijek na svu bolesnu djecu i njihove majke, pogledaj svoju zdravu, slatku Ivu i zahvali Bogu za to blago.
I sto posto sam sigurna da ti Iva neće zamjeriti!

[Angelina_2]

pale da ne zatpavam temu koja nij etome namjenjena...sad vidim kaj je bilo...tu definitivno nije problem u tebi, trudila se jesi i nitko ali nitko te nosuđuje i nema to pravo...
nisam mislila na cure s takvim velikom problemom da netko osuđuje...

nadam se da kuzis...

drzi se... evo ti

[pale]

Ma sve ok... samo mi je glupo kad kažu da su Rode "zadrte" i da osuđuju sve koje ne doje...

[kljucic]

Nisi jedina. Evo, ni ja nisam uspjela. Već sam negdje napisala našu priču. L. isto nije prihvaćala cicu pa su ju šopali na bočicu, a poslije je završila u kritičnom stanju na intenzivnoj jer joj bubrezi ne rade. I ne samo da je duuuugo bila u bolnici nego sad više neće jest ni na bočicu nego samo na sondu. Dakle, moguće je da dijete neće jest, bila ti u onih 99% ili ne! A onda ti svo znanje svijeta ne može pomoći. Ja sam se izdajala 3 mjeseca.
A da se još uvijek razmilim kad vidim/čitam/razmišljam o dojenju, da. I još uvijek se pitam zašto nisam bila blagoslovljenja tim činom.
Ali doći će i naših 5 minuta

[bebelina]

Pale, imas predivnu malu plavusu i budi sretna sto je zdrava, a pricu o neuspjesnom dojenju ostavi iza sebe. Nisi kriva , jednostavno , pokusala si sve i nije uspjelo.Zar mislis da ce te Iva manje voljeti ili traziti zato jer je nisi dojila?? Njoj to nije vazno , vazna joj je tvoja blizina, tvoj zagrljaj i tvoja ljubav, a to joj bezgranicno pruzas. Mrvica to osjeca i presretna je sto ima takvu majku!

[pale]

Ma, sad mi je to sve nekako ok, vrijeme čini svoje. Ali da mi je bilo žao što ne mogu dojiti, bilo je. Stvarno sam mislila da ću uspjeti... čekam popravni

[Biomama]

Inace po Bosni i Hrvatskoj u bolnicama savjeti za dojenje su ocajni i zaostali . Cak u Americi i ne spominju nikakve flasice, nego dijete s tobom u sobi i dojenje svaki 1.5-2 sata, dolaze sestre da opominju prvi dan i pomazu sa stavljanjem bradavice (pravilno ) u bebina usta.

Nemoj puno zaliti jer nije bilo sudjeno tvojoj bebi tvoje mlijeko i samo Bog zna iz kojeg razloga, vjeruj da je tako najbolje! Nekad sto se nama cini uzasno je mozda jako dobro za nas iz nama nepoznatog razloga.

Ali zato ces sljedeci put stvari uzeti u svoje ruke i dojices odma!!! Kod nas ovdje cim rodis u roku od sat vremena dadnu ti dijete da dojis.

Uuuf bas se nekako nasikiram kad procitam kako te sestre po porodiljskim tretiraju majke i nove bebe... cuj kaze nije mlijeko sterilizovano ili beba se previse umorila od sisanja.. FUJ neobrazovane krave!!!

[Pcelica Mara]

Inace po Bosni i Hrvatskoj u bolnicama savjeti za dojenje su ocajni i zaostali . Cak u Americi i ne spominju nikakve flasice, nego dijete s tobom u sobi i dojenje svaki 1.5-2 sata, dolaze sestre da opominju prvi dan i pomazu sa stavljanjem bradavice (pravilno ) u bebina usta.

Nemoj tako, ja sam rodila u Dbk i dojila sam odmah u rađaoni. S dojenjem nisam imala nikakvih problema, ali cura koja je bila sa mnom u sobi nije dojila i sestre i doktori (a i ja ) smo je stalno poticali da doji. Kad je njen maleni dobio žuticu i pošao na fototerapiju (da je bio dojen možda ge ni ne bi slali) sestre su stalno dolazile gledati izdaja li se i molile je da izdaja pa da mu daju njeno mlijeko. Kad je svima bilo jasno da od toga ništa (a dotična je naravno doma već imala spremno AD) nisu joj ponudili ćuću nego hranjenje na žličicu. Moš mislit kako joj se dalo... i na kraju je dobila svoju ćuću. Ali, da su (tj. smo ) se svi trudili - jesu.
Eto, vjerujem da se ona ne grize zbog nedojenja, a ti pale - pokušala si sve i to je ono što se od mame očekuje. Sad uživaj i ne brini, tvojoj malenoj sigurno ne fali ljubavi i pažnje, a to je najvažnije. A dojit ćeš ti još, tek ti je prvo