Ja ne smijem koristiti oštriji ton ili se spustiti do njega i tražiti da me gleda u oči dok mu govorim - odmah se tužno rasplače...
Njemu je sve to igra. Popne se na stol i ponosno se plješće i jedva čeka da ja uđem u kuhinju da mi pokaže kako se popeo. I to mi je najgore - trudim se povlačiti mu granici, a s druge strane mi srce puca jer mu time ubijam taj sjaj u očima...

Ah te društvene norme, tko li ih izmisli...