Da li ih učite da vrate istom mjerom?

[TeinaMama]

Tea je nedavno krenula u igraonicu. Za sada mogu s djecom ostati i roditelji, a neki ostave djecu da budu sama. E sad, ja sam skužila da sva ona djeca koja su ostala tamo bez roditelji i s tim nemaju nikakvih problema, znaju se jako jako dobro izboriti za igračke i dobro opaliti drugu djecu - ono, ko da su samostalniji. Tako moja Tea redovno pokupi udarac, nakon čega odmah krenu suze, sjedne meni u krilo i veli: Mamica ja bih išla doma. njoj ni ne pada na pamet da vrati istom mjerom, a i ja sam protivnik toga, međutim MM već šizi i počeo joj je stalno govoriti nek ona samo vrati.
Sad smo fino došli do toga da ona nema šanse da ostane tamo sama, stalno me ima na oku i čim joj netko nešto neda dođe k meni sjesti u krilo. Danas ju je klinac opalio tako da je pala na sve četiri i udarila licem o pod. Ne znam kak se postaviti i sve me strah kak ću ja nju tamo ostaviti samu....
Ja sam ju uvijek učila da ne smije nikog udariti i ona je očito dobro usvojila lekciju, i kaj da ju sad učim suprotno?!

[Romana]

Ne,ne želim da i moje dijete postane nasilnik.Ona takve situacije obično rješava riječima,tj. našpota dotičnog klinca.
A zar u toj igraonici nema tete koja ih čuva? :?

[mara]

Ja također odbijam učiti ih tako nešto

[TeinaMama]

Dvije su tete i budući da ja tamo stalno sjedim, vidim da one ne vide sve. Ima 30 djece.

[TeinaMama]

Ako ne bu išlo ne budem ju više vodila ..... jer roditelji mogu ostajati još mjesec dana negdje, a onda bi trebali biti sami.
Inače u jaslicama obično ima duplo manje djece na dvije tete nego što je tu u igraonici.

[ninet]

Sve i da je naucis da vraca istom mjerom, naci ce se uvijek neko doslovno jaci od nje, pa ce treci udarac biti strasan...I sta ste postigli?
Radije je uci da se izmakne od nasilnika i sebi potrazi bolje drustvo i zabavu.
I ako joj se ne ostaje u igraonici, lijepo odite kuci.

[vertex]

Ne moraš je učiti da vraća istom mjerom. Možeš je, recimo naučiti da vikne: Dosta, ne tuci me! To me boli! Ako ne pomogne, reci joj da se makne i potraži tetu. Vježbajte kako će to viknuti. To je pomoglo mom D.
Ne znam kakva je točno situacija u toj igraonici, ali mislim da se ne može očekivati da postoji grupa dvogodišnjaka gdje neće biti udarenih ili čak ugriženih, pa i kad su tete jako požrtvovne. Obično ima neko dijete koje je sklono takvom rješavanju situacije, a i kod onih koji nisu, s njihovom ipulzivnošću i nezrelošću , mora se računati s takvim ponašanjem.
Moje oboje djece su u grupi imali jedno ili dvoje djece koji su bili skloni udaranju. To im je smetalo, ali su se naučili obraniti. Mlađi na opisani način, a starijem to dođe prirodno (i ne baš uvijek samo verbalno). A znaš šta mi je drago? Da su usprkos svemu bili prijatelji s tom agresivnijom djecom. Ne najbolji, ali ipak prijatelji.

[Trina]

Ja svoje učim da se od takve djece maknu ili verbalno obrane.A ako nije moguće,tj ako ih takva djeca počnu zapravo mlatiti, bez naznaka da će ih ostaviti na miru, onda nek vrate istom mjerom.

[sandra123]

Ne učim ih da vrate istim načinom.

[Lutonjica]

ne učim ju da vrati istom mjerom, nipošto.
učim ju da se brani verbalno, pa da zauzme "ljutiti opasni stav" za tjeranje nasilnika, zatim da se javi nekom odraslom, te na kraju da se makne.
u 99% slučajeva verbalna obrana je efektna, u onom 1% slučajeva pali ljutiti stav. i kod vršnjaka, i kod puno starije djece.

sviđa mi se što se to prenosi i na njen odnos prema margiti:
marge ju zna nehotice ogrepsti, udariti, počupati, na što zara reagira tako da uzme margitinu ruku, gladi samu sebe po licu i govori joj "margita ovako se mazimo, mi se mazimo, a ne tučemo" :D

[petra]

... zara reagira tako da uzme margitinu ruku, gladi samu sebe po licu i govori joj "margita ovako se mazimo, mi se mazimo, a ne tučemo" :D

ovo je prekrasno
Petra je u vrtiću poprimila takav obrazac ponašanja da se često izbori sama za sebe. Od pravih nasilnika u pravilu bježi, ali nekad i vrati. Primjerice jedan dečko u parku ju je tri puta štucnuo namjerno po glavici, četvrti put je ona štucnula njega :/
meni je malo glupo intervenirati - i zapravo mi je draže da ne bježi u moje skute pri svakom manjem problemu, nego da problem pokuša riješiti sama. Naravno na primjeren način.

[dinna]

Ja svoje učim da se od takve djece maknu ili verbalno obrane.A ako nije moguće,tj ako ih takva djeca počnu zapravo mlatiti, bez naznaka da će ih ostaviti na miru, onda nek vrate istom mjerom.

Dijete ima pravo na samoobranu u krajnjoj situaciji, inače će ga uvijek netko maltretirati, sada ili kasnije, a ono se neće suprotstaviti jer smo ga naučili "da to nije lijepo", s tim da bi uvijek trebalo naglašavati da je to u krajnjoj situaciji. Imala sam donedavno takvu priču s mojim Matejem, i promijenila sam ploču. On siroče, dobrica, a ostali udri po njemu. Djeca nanjuše kad se netko ne želi (ili ne zna ) obraniti, i takva djeca su često meta ugnjetavanja. E, ne može.
Mene su moji učili da se branim (fizički) ako zatreba, nikad nije zatrebalo, ali mi je to dalo jedno samopouzdanje i samopoštovanje. Ne volim raditi razlike između djevojčica i dječaka, no mislim da je pogotovo za dječake važno da imaju tu "dozvolu" uz nikad dovoljno naglašavanje, naravno, prije svega verbalno dati do znanja, nikad udariti manjeg od sebe i nikad prvi...

[dinna]

zaboravih- potpisujem trinu, al mislim da je jasno

[TeinaMama]

Ne moraš je učiti da vraća istom mjerom. Možeš je, recimo naučiti da vikne: Dosta, ne tuci me! To me boli! Ako ne pomogne, reci joj da se makne i potraži tetu. Vježbajte kako će to viknuti.

Ovo mi se sviđa, jer ako ju uspijem naučiti da tako reagira, onda će kad to vikne ipak privuči pažnju neke tete na sebe jer one često ne skuže što se događa iz njihovih leđa.
Meni je jasno da su te tete već manje koncentrirane popodne jer imaju jaslice do pola pet i onda mi uletimo s ovih 30 u igraonicu, a njima već dosta cijeli dan.
Ja sam Teu upisala u igraonicu baš zato jer će s tri godine krenuti u vrtić pa da se malo privikne jer sad je stalno samnom doma i ne snalazi se u grupi. Viidim da ćemo morati dosta raditi na tome jer ona se stvarno ne zna postaviti.
Jučer sam ju prvi puta uspjela ostaviti samu na 15 minuta i bilo je dobro dok je jedna curica nije gurnula i uzela joj igračku i Tea je odmah počela plakati da hoće mamu pa mi ju je teta donijela i onda sam ja išla s njom unutra. Opet se lijepo igrala dok ju nije taj dečko gurnuo. Ne bih htjela da ispadne kako ja mislim da su sva ta druga djeca zločesta, po meni nisu, samo se očito znaju izboriti za sebe. Htjela bih da je Tea malo samostalnija pa da se zna nekako snaći u toj grupi, ali opet bez tućnjave.

[mamasch]

Potpisujem vertex i Lutonjicu.

Mislim da odlazak iz igraonice nije rješenje - svoju djecu učim nenasilju ali i suočavanjem sa problemima i neuspjehom, pa tako i sa rješavanjem tuđe i svoje agresije, ali na vertexin i Lutonjičin način.

[romi]

Primjera takvih nasilja ima svuda - u vrtiću, na rođendanima, u gostima... D. nikad nije prvi udarao ali zna dobiti od drugih. Ako ga udare, kažem mu da ne vraća, no u zadnje vrijeme se i on opametio - npr.više mu se nemože samo tako oteti igračka, zna i on sebe čuvati, no bez tučnjave i smatram da je to ok!

Nažalost imam masu primjera oko sebe gdje mame potiću svoje malce da se "sami izbore" što uključuje - udri sine, a druga krajnost je - pusti ih neka se uće ili neka se sami izbore... Ponekad to i nije loše - no kada je malac od njega veći za glavu i ima 8kg više - ma o kakvoj ravnopravnosti govorimo, pa mali ga smlavi!

Ako vidim da igra prelazi u totalno natezanje, muku ili nikako neide - jednostavno se maknemo, 5-10 min. ili odemo doma. Mislim da je to bolja varijanta. Pogriješila sam jednom prilikom, kada sam na sve načine pokušala održati igru pod kontrolom (a vidjela sam da nije ok od početka) i nakon 2h mučenja i sebe i njega - sa tri čvrge na glavi smo otišli kući. Malac je jednostavno agresivan, a roditelji smatraju da je to normalno. Ja smatram da je to problem, no nemam pravo ulaziti u njihov odgoj ali mogu otići kad smatram da je dosta.

[jassi]

ne ucim ga ali on se mlati i vraca svima i mene mlati...........ZASTO?????------pa ja cu vam reci zasto-zato jer to rade u vrticu,jer ima malisana koji imaju steriju bracu i seke i tose desava kuci i u vrticu ...isto je s rijecnikom i sl

npr-kod mene nece nikad cuti-sad cu te s pistoljem ili sl......ali je cuo u vrticu

eto-neizbjezno nazalost

[flower]

pa naravno da je neizbjezno, ne zive oni od staklenim zvonom, ali i nije nešto prestrašno...barem ja to ne doživljavam tako...
...mislim da oni svasta upijaju ali da je ipak rijec roditelja (a jos vise njihovo ponasanje i reakcija) najpresudnije.

[dinna]

ne ucim ga ali on se mlati i vraca svima i mene mlati...........ZASTO?????------pa ja cu vam reci zasto-zato jer to rade u vrticu,jer ima malisana koji imaju steriju bracu i seke i tose desava kuci i u vrticu ...isto je s rijecnikom i sl

npr-kod mene nece nikad cuti-sad cu te s pistoljem ili sl......ali je cuo u vrticu

eto-neizbjezno nazalost

E, a moj mali upravo obrnuto. I to me i nagnalo da malo promijenim kut gledanja. On se svima smiješi i sa svima bi se lijepo igrao i onda dobi po glavi, jer su mnoga djeca dosta agresivna. A ja mu od malena tupim da nikoga ne smije tuči, da to nije lijepo i sl.
I on to dobro kuži, što je meni drago, jer tako i želim odgojiti svoje dijete.
Ipak, s obzirom na okolnosti (i njegov karakter), odlučila sam mu "dati dopuštenje" da se brani (fizički) kad u blizini nema mame, tate, tete i sl. Za sad on nikad nije bez nadzora, naravno, ali bit će jednoga dana i u toj situaciji nek zna da je i to ok.

[Lutonjica]

pa ja cu vam reci zasto-zato jer to rade u vrticu

mene sve više smeta da se za svako neprikladno ponašanje optužuje vrtić. i moje dijete ide u vrtić pa ne psuje i ne mlati se.

te potpisujem ovo:

mislim da oni svasta upijaju ali da je ipak rijec roditelja (a jos vise njihovo ponasanje i reakcija) najpresudnije.

[stara]

Ja svoje djete nikad nisam učila da "vrača" iz razloga što mislim da dijete teško može razlučiti granicu između napada i običnog mrkog pogleda. MIslim da bih umrla kad bi shvatila da mi je sin kojem je jedini obrambeni mehanizam šaka. Moj stav je ako mu netko ne paše neka se makne i nađe primjerenije društvo. Tako se nadam da će se s vremenom u životu okružiti pozitivnim ljudima. Ali isto tako moram primjetiti da unatoč mom miroljubivom stavu moje djete ima svoj karakter i da se ipak sam zna izboriti. Dakle ne mojim učenjem. Nadam se da neču puno pogriješiti u odgoju i da če sam znati prepoznati stvarnu potrebu za obranu i da će znati odabrati bitke.

[Loryblue]

naše učenje:
nikad, ali nikad da nisi nekoga prvoga udarila.
ako ti se ne sviđa/ako ti smeta - fino se makni i nađi drugo društvo.

udre li te netko prvi, bez razloga, jer je jači/veći/spretniji
nikad, ali nikad ne okreni "drugi obraz" - vrati.

čeri draga, nauči zaštitit sebe od malih nogu, kad kreneš u svit bit će ti bolje, a i ja ću mirnije spavat jer ću vjerovat da ćeš se znat obranit.

i u krajnjem slučaju zašto bi ja učila svoje dite da ide linijom manjeg otpora, da biži, da se povlači.
neću, neka od malih nogu zna "pokazat zube" i pokazat kako nije nju mama rodila da bi je netko tuka.

[Anci]

Ja sito nisam za "vraćanje istom mjerom". Ja svoju Lanu pokušavam naučiti da prvo kaže NE, ne smiješ me tući a onda da se javi teti. Aii i kod nje ima udaranja (mlađe seke), mada malo manje zadnjih par tjedana- nadam se da će i to nestati...

I kad mala seka nju nesvjesno počupa, učim je da joj kaže "pa nemoj, to me boli, ovako me podragaj..." To još nije u potpunost svladala Nijedna

[sorciere]

loryblue ...

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

[Lutonjica]

moje dijete ne ide linijom manjeg otpora. ne bježi. ne okreće drugi obraz.
ona jako dobro zna pokazati zube. jako se dobro zna izboriti za sebe. vrlo često je vođa u kojoj god grupi se našla - a sve to bez ikakvog fizičkog nasilja.

[Loryblue]

1. ona jako dobro zna pokazati zube.
2. jako se dobro zna izboriti za sebe.
3. vrlo često je vođa u kojoj god grupi se našla - a sve to bez ikakvog fizičkog nasilja.

morala sam ti ovako razdvojit po brojevima, sorry, lakše mi je za pitat te:

1. je li pokaže zube prije nego njoj netko drugi pokaže svoje ili nakon?
2. kako?
3. za bit vođa i nije baš preduvjet nasilje. vođa se bude prije mentalnim predispozicijama nego nasilničkim. (jednog takvog vođu odgajam i ja )

i ovdje nije bilo riječi zna li se izborit za sebe/zna li se nametnit kao vođa ili ne zna, nego uzvrati li konkretan fizički udarac.
ja bi volila/želim da moja uzvrati. ne bi volila da ide kroz život primajući "čvoke" od drugih i konstatntno vuičući "nemoj, boli me tvoj udarac". vrati, pa da i druga strana vidi da to boli. a onda se zagrlite i poljubite.

[sorciere]

moje dijete ne ide linijom manjeg otpora. ne bježi. ne okreće drugi obraz.

ni moje. ali otkad zna kresnuti nogom (a i drugi znaju da ona to zna) - dovoljno je da nekog pogleda, pa da mu prisjedne želja za maltretiranjem.

[Lutonjica]

u principu, ne biste smjeli gledati situaciju tako crno-bijelo: dijete se ili tuče (čitaj: bori za sebe i baš mu je super) ili se ne tuče (čitaj: jadno je i uplašeno jer ga svi mlate). to su samo dvije krajnosti, a većina djece ne spada ni u jednu ni u drugu.
treba djecu naučiti metodama kojima mogu postići ono što žele (pa i riješiti se nasilnika) a bez da sama upotrijebe fizičko nasilje. a ima načina koliko hoćeš.
ali jest da je malo teže i malo dugotrajnije.
isto kao što je teže babyproofati cijelu kuću, a lakše dati pec po prstima.
ili kao što je dugotrajnije pokušati shvatiti što dijete muči, a brže mu dati po guzi.

[sorciere]

lutonjice - ja sam bila tamo gdje si ti sada...

[Lutonjica]

1. je li pokaže zube prije nego njoj netko drugi pokaže svoje ili nakon?

pa nakon, zašto bi pokazivala zube ako za to nema razloga, iz čistog mira :?

2. kako?

kako se izbori za sebe ili kako pokaže zube? ako misliš na ovo prvo : zna što želi, sigurna je u sebe, ne predaje se, ima samopouzdanja i samopoštovanja. jednostavno, ima takav stav i takav gard, ne znam kako da to bolje opišem.
ako pitaš kako pokaže zube, to sam gore već napisala.

[lucky day]

moj jos ne ide u vrtic ali ide u park i druzi se sa drugom djecom pa je bilo slicnih situacija no svega par... puno manje nego bi ocekivala...

no vec doma ucim luku identicno ovako kako je vertex napisala:

Ne moraš je učiti da vraća istom mjerom. Možeš je, recimo naučiti da vikne: Dosta, ne tuci me! To me boli! Ako ne pomogne, reci joj da se makne i potraži tetu. Vježbajte kako će to viknuti.

bilo kad mene udari...
bilo kad se igramo udaranja - kad mu dozvoljavam da me 'zeza' ali kad predje moju granicu kazem 'dosta. to me boli.'...
i ja namjerno igram malo zesce s njim i kad on kaze 'dosta.' istog trena stanem i ne pocinjem zafrkanciju dok/ako on ponovno ne inicira... (nekad je to i 'samo' skakljanje - koje zna biti prava muka ako osoba koja te skaklje predje granicu - sjecam se iz vlastitog djetinjstva, koma)...

u parkicu ga je jedan stariji decko isao provocirati - i vidjela sam da , osim 'treninga' - luka ima i neki svoj stil samoobrane - prirodan stav tijela i pogled direktno u oci - koji razoruzava nevjerojatno... a to ga nisam ja ucila (barem ne svjesno)...

a kad za to todje vrijeme namjeravam ga upisati na karate ili nesto slicno (vec pokazuje zanimanje jer nam je prek puta lijepa karate dvorana i vidi se ekipa kako vjezba) a i sebe - ali na aikido....

sto se linije manjeg otpora tice potpisujem lutonjicu...

[Lutonjica]

luka ima i neki svoj stil samoobrane - prirodan stav tijela i pogled direktno u oci - koji razoruzava nevjerojatno

upravo to
ta sigurnost u sebe, to da tijelom i pogledom u oči pokažu da ih nije strah - to je ono što ledi nasilnicima krv u žilama.
a i ostalima
mislim, ja se nikad u životu nisam tukla (jesam sa sestrom, ali sad mislim na vrtić, školu, park) niti vraćala istom mjerom. ali sam imala taj pogled i taj stav i svi su me se uvijek na neki način bojali

[Zorana]

Ali sta sa djecom koja niti imaju pogled niti imaju stav? Sta je sa onim tihim, povucenim "biljcicama" koje se ne zele ni pozaliti teti u vrticu kad nesto ne stima?

[Lutonjica]

učiti ih da budu glasni i biti uporan u tome. puno puta pogledati onu epizodu moomina s nevidljivom luckom (pregenijalna epizoda ).

mislim, ovo mi prvo pada na pamet, da imam takvo dijete valjda bih eksperimentirala dok ne bih našla rješenje. :/

[sorciere]

učiti ih da budu glasni i biti uporan u tome.

mislim, ovo mi prvo pada na pamet, da imam takvo dijete valjda bih eksperimentirala dok ne bih našla rješenje. :/

i ja sam to radila.

efekt? nula...

znaš kad je počelo? kad je malom nasilniku u parku - opalila šamar.
više ju nitko nije dirao.

[Mejra's mommy]

Mejra obicno vice ili bolje receno vristi na sav glas tipa 'ne tuci me, ne diraj me, cupaj me' tako da ne ostane neprimjeceno od strane sviju. Vecinom ovo 'ustrasi' nasilnika.

Ahmed se spretno brani, oduvijek. Mogu reci da je (rijetko) i nasilnik. Ne tipa 'maltretiracu sada druge iz cista mira' nego ako mu netko nesto otme onda pocupa, udari. (Prakticki iz cista mira ). Fascinirana sam kako su njih dvoje razliciti u ovome.

[Anci]

u principu, ne biste smjeli gledati situaciju tako crno-bijelo: dijete se ili tuče (čitaj: bori za sebe i baš mu je super) ili se ne tuče (čitaj: jadno je i uplašeno jer ga svi mlate). to su samo dvije krajnosti, a većina djece ne spada ni u jednu ni u drugu.
treba djecu naučiti metodama kojima mogu postići ono što žele (pa i riješiti se nasilnika) a bez da sama upotrijebe fizičko nasilje. a ima načina koliko hoćeš.
ali jest da je malo teže i malo dugotrajnije.
isto kao što je teže babyproofati cijelu kuću, a lakše dati pec po prstima.
ili kao što je dugotrajnije pokušati shvatiti što dijete muči, a brže mu dati po guzi.

Ja sam za ovo

[Anci]

A osim toga, što bih joj trebala reći kad je mlađa sestra čupa za kosu? Vrati joj??? Ili njoj nemoj,ali nekom drugom djetetu možeš??? To mi baš i nije...

Ali bez obzira na sve, ja zaista nisam za udaranje i rješavanje sukoba na taj način. Niti u djetinjstvu niti u kasnijoj dobi. Mi je nikad ne bismo udarili. Tako je i učimo da postupa s drugima.

[monax]

Ružno je dijete učiti da vrati udarac ali nekad se i to mora, danas ima puno agresivne djece i treba se izboriti.
U većini slučajeva verbalno suočavanje s agresivcem ne pali.
Mene ljuti kad vidim da se moje dijete povlači, želim da se izbori za sebe.

Ona stara izreka ko tebe kamenom ti njega kruhom. Nije uvijek izvediva a nisu sva djeca tako vješta da procjene kad kako treba.

[icyoh]

mene ova tema već jako brine.
Mislim, ne želim odgajati dijete tako da na nasilje odgovara nasiljem, ali opet s druge strane, ne želim ga niti poticati da bježi od sukoba i traži mamu kad god ga netko krivo pogleda

[ninet]

mene ova tema već jako brine.
Mislim, ne želim odgajati dijete tako da na nasilje odgovara nasiljem, ali opet s druge strane, ne želim ga niti poticati da bježi od sukoba i traži mamu kad god ga netko krivo pogleda

Pa onda procitaj opet sta je Lutonjica pisala...(siva, siva.... )

[Mony]

Mislim kako bi bilo dobro u ovoj raspravi naglasiti prvenstveno karakter djeteta, pa tek se onda upustati u raspravu kako da roditelj pristupi. A ne govoriti s generalne pozicije odnosa roditelj-dijete.
Mnogo je stavova izneseno, neka su potpuno razlicita, a opet s mnogima se mogu slozit, uzmem li u obzir da se radi o razlicitoj djeci.
Zorana je istaknula jednu krajnost: sto ako je dijete bas "dobra bubica", recimo. Za izgradnju djetetove samosvijesti, a i samopouzdanja ne bi bas bilo u redu da se roditelj i dalje drzi svojeg postulata: ne vratiti, samo pogledaj mrko... Jer neka djeca to ne mogu. Ponekad je lakse vratit, a i to je nas urodjeni instinkt, zar ne? Koji se dakako treba drzati pod kontrolom, ovisno o tomu koliko poznajemo svoje dijete. A s druge strane, postoje djeca koja spominjete koja vec imaju urodjeni taj obrambeni stav o kojem pricate, a kojeg ostala djeca itetako prepoznaju, pa dijete ne biva zadirkivano i sl. I tu bi ponovno pristup roditelja trebao biti drukciji, kao i kod druge krajnosti - ukoliko je dijete samo po sebi (ili jos iz nekih drugih razloga), recimo, aktivnije, agresivnije...
To kakvi bi roditeljski pristupi trebali biti ovisi najvise o tome koliko su roditelji u mogucnosti objektivno prosuditi karakter svog djeteta i njegovo snalazenje u drustvu.
Ponekad je zaista jedina opcija: vratiti istom mjerom i zasto to potiskivati zbog roditeljskih ideala?

[tanja_b]

Slažem se s Mony.
Jedno je imati načelni stav o rješavanju sukoba, a drugo je rješavati konkretnu situaciju s konkretnim djetetom.

[bubička]

slažem se s vama tanja i mony, ali također se slažem i s lutonjicom

kod djece koja su povučenija, mirnija... treba još više raditi na tome da ih se "očvrsti", ali ne na način da ih se uči - vrati i ti njemu - već na način da ga se nauči verbalno izražavati, braniti, zauzeti se za samog sebe...a ako ni tad ne uspije da potraži pomoć odraslog.

[MalaSirena]

Mi smo danas u parkiću imali situaciju da mu je klinac, mlađi od njega, vikao da je mala beba (u biti, pjevao mu je neku rugalicu u stilu ti si mala beba, mama će te tući, lalalalalala ) i ovaj moj se uspjenio i vikao da nije mala beba, da nije i onda se rasplakao ko kiša. :/

Ja sam ga pitala jel on mala beba i da nema veze kaj dečko viče ako to nije istina, ali on je svom silom htio klincu dokazati da nije mala beba, a klinac još više tupio po svome i izazivao ga jer je vidio da je naišao na plodno tlo, moj malac se totalno razljutio, htio ga je tući i vikao klincu da on neće biti njegov prijatelj. Onda sam mišonji rekla da se ne mora s njim družiti ako se dečko tak ružno ponaša i ruga mu se, maknuli smo se na druge sprave i sve je bilo ok, poslije su čak koliko-toliko popričali (naravno, urgirala je i klinčeva baka), ali svejedno :/ .

Nisam sigurna da je i micanje od izvora problema neko sretno rješenje :? .

[bfamily]

u principu, ne biste smjeli gledati situaciju tako crno-bijelo: dijete se ili tuče (čitaj: bori za sebe i baš mu je super) ili se ne tuče (čitaj: jadno je i uplašeno jer ga svi mlate). to su samo dvije krajnosti, a većina djece ne spada ni u jednu ni u drugu.
treba djecu naučiti metodama kojima mogu postići ono što žele (pa i riješiti se nasilnika) a bez da sama upotrijebe fizičko nasilje. a ima načina koliko hoćeš.
ali jest da je malo teže i malo dugotrajnije.
isto kao što je teže babyproofati cijelu kuću, a lakše dati pec po prstima.
ili kao što je dugotrajnije pokušati shvatiti što dijete muči, a brže mu dati po guzi.

Ja sam za ovo

[sorciere]

Ponekad je zaista jedina opcija: vratiti istom mjerom i zasto to potiskivati zbog roditeljskih ideala?

upravo tako.

nebrojeno puta je kikica izvukla "deblji kraj" u vrtiću.
kad sam ju pitala što je bilo - rekla je:

1. rekla djetetu kako je to ružno
2. rekla - nemoj
3. maknula se
4. tražila tetu za pomoć
5. teta joj rekla da je tužibaba :?

[Deaedi]

Sve što je rečeno ima smisla..I ja sam u velikoj nedoumici...Sada sam uglavnom ja Big Brother i interveniram...

[lucky day]

Ponekad je zaista jedina opcija: vratiti istom mjerom i zasto to potiskivati zbog roditeljskih ideala?

upravo tako.

nebrojeno puta je kikica izvukla "deblji kraj" u vrtiću.
kad sam ju pitala što je bilo - rekla je:

1. rekla djetetu kako je to ružno
2. rekla - nemoj
3. maknula se
4. tražila tetu za pomoć
5. teta joj rekla da je tužibaba :?

a ja npr nista ne potiskujem time sto luku ne ucim da vraca istom mjerom - nego pametnijom i (u praksi nam se pokazuje) vise nego efikasnom...

potiskivala bi puno vise svojih iskrenih emocija kad bi ga isla uciti da se sora tj. da kopira random ponasanje svog lokalnog nasilnika...
karate je druga prica i puno je vise od prijetnje kruznim u glavu... da je karate samo to i uglavnom to - ne bi mi padalo na pamet razmisljati da ga upisujem...

[Tiwi]

Ja nisam pobornik "vrati istom mjerom" jer me to u djetinjstvu nije baš odvelo u dobrom smjeru. Zato ja to ne učim svoje dijete.
Ako je negdje (sasvim svejedno, jel to igraonica, prijatelji s klincima ili park) dakle, ako se nadjemo u situaciji da netko udara, otima, divlja i nasilan je - mi se mičemo i odlazimo. Ja ga učim da to što je vidio nije niti lijepo niti korisno. To nije način. I od takvih se stvari treba maknuti.

Moj brat nikad se nije htio upuštati u tučnjave (za razliku od mene, haharice koju je tata svakakve gluposti učio) - i nikad nije nadrapao. Ja jesam. Jedva sam se odučila od agresive.

Još uvijek me naravno muči osjećaj nepravde i sl, ali tražim normalne načine ili se mičem. Uostalom, još je mali da bih ga ostavljala. Nemam za to potrebu.