Bio je lijep dan, D. - 3.g. i ja smo napucavali loptu u parkiću. Superrrrrrrrr vičem po milionti put i nakon nekog vremena promaši on loptu i tada provali - j..ga mama pobjelga mi lopta!!!
A ja :shock: cenzura, bip,bip. i sad premotavam ja film po glavi - eto ga i to me dočekalo, kaj sad.. uz sve mi se bjesomučno smije, a nesmijem mu to pokazati ali još uvjek mu nisam ništa odgovorila!! Na kraju mu kažem (bez ikakve ljutnje) ok D. baci mi ponovo i pazi da ti ne pobjegne.
Pobjeglo je od tada (prije 1.mj.) već par puta i druga psovka, no mi samo kažemo da je to jako ružno za reći, te smo u dilemi radimo li dovoljno? ne mislim ga tući radi psovki ili ga slati u kaznu, a bakama i dedama smo zabranili "padanja u trans" od sreće kaj je njihovo sunce posovalo, te im rekli da se ni pod koju cijenu ne smiju kad mu to izleti.
jel to dovoljno?