Jos u trudnoci bili smo zaokupljeni kupovanjem krevetica, kolica i ostale opreme za bebu, potpuno zanemarujuci kupovinu auto-sjedalice. Pogresno smo razmisljali da ce to u pocetku biti kratke voznje za koje nam sjedalica nije potrebna, a nesrece se uvijek dogadjaju drugima. Kad smo je ipak kupili, nismo bili optereceni time da li je montirati na prednje ili zadnje sjedalo, i koliko je beba sigurno smjestena u samoj sjedalici. Mnostvo informacija o neophodnosti auto-sjedalice, riziku kojem izlazemo bebu ako je ispravno ne vezemo (svaki put, pa makar i samo do trgovine udaljene petstotinjak metara), te opasnosti od sudara ako sjedalicu pravilno ne postavimo u auto, navelo nas je da se ozbiljno pozabavimo ovim problemom. Naucili smo mnogo iz Rodinih tekstova, a sve eventualne nejasnoce uvijek nam je rado pojasnila Rodina instruktorica za montiranje sjedalica. Danas mogu reci da sam sigurna da sam za svoje dijete napravila sve kako bih je maksimalno osigurala u automobilu, a informacije koje smo naucili nastojimo proslijediti i svim svojim prijateljima kako bi i njihova djeca bila sigurna u automobilu.
Lucijini mama i tata