Nama je upalilo slijedeće.
Kao prvo, Jana spava u svom krevetiću. Ne zato što ja tako želim, već je postala prenemirna dok spava pa bi se u tom komešanju probudila, pa probudila nas dvoje... I tak, uglavnom nitko nije dobro spavao.
Zato je i ova metoda uspjela, mislim da je gotovo nemoguće ak bebač spava s mamom.
Daklem, kad bi se ona probudila (uz plač), uzela bih ju na ruke i počela pjevušiti. Istog trena bi se umirila, gledala me minutu-dvije i nastavila spavati. Spustila bih ju, do idućeg buđenja, kad je opet tako bilo. Nakon par dana se broj buđenja smanjio s 5-6 na 2-3 (i nije me više gledala, nego je nastavila spavati), i da nije uletila gadna viroza, sigurno bi i danas bilo tako.
Od prije tjedan dana imam drugu metodu, koja je uspjela, silom prilika. Naime, jednu noć me primila crijevna viroza, nisam mogla stajati, a kamoli nosati Janu. Pa kad se probudila i ustala, vratila sam ju na krevet, jako je plakala minutu-dvije (držala sam joj guzu da se ne diže, spava na trbuhu), smirila se, ja se maknula pola metra, hop ona gore, opet ju spustila, sad plakala par trenutaka, drmala joj guzu i utonula u san. Još je to trajalo kojih sat vremena, sjedila sam na svom krevetu pored nje, ššššuššškala kad bi digla glavu, ona ju spustila... I tak, sad sam presretna jer spava po 5-6 sati u komadu, ponekad je dovoljno daljinsko šuškanje da nastavi spavati, rijetko se ustane pa ju ja spustim, ali uopće se ne buni i nastavlja spavati. Cica mora uletiti oko 4:15 (to ju podojim sjedećki, kratko traje), i onda spavanje do 6:15. :D Bila bih sretnija da se ne budi prije kokoši, ali i ovo je super. :D
OT,
Školjkica, čestitam na bebaču! Nisam imala pojma da si trudna.
P.S. E da, ja ne znam kak vi to uspijevate, ali ja kategorički ne mogu kvalitetno spavati ak mi je Jana na cici cijelu noć. Ma ni ona ne može, velim, bude jako nemirna, kao da joj smetamo.