u kakvoj smo sad to fazi?? (bacanje stvari)

[leonisa]

bacanje.
baca sve kad joj dosad ili kad nas zeli zezati i testirati granica.
baca igracke. ok, njene su.
baca daljinski, sat, mobiel. nije ok i svaki put joj lijepo pokusavam objasniti. i ozbiljni ne, i strogi ne i ljubavi ne...
baca hranu. jede, trazi jesti, zagrize i baci. i trazi da joj se da jos.
baca pune zlice hrane. pa trazi jos.
nije da bojkotira hranu jer je mali izjelica.

nosanje.
nakon sto je prohodala nije bilo sanse da ju se nosa. ni u ludilu.
sada...sada cim otvorim vrata, nema vise trka do lifta, hihotanja, smijeha i vesele vriske. sada dize ruke, place, vristi, skace, baca se- zeli da ju se nosa.
na ulici ista stvar.

kada ona nesto zeli sto se ne poklapa sa nasim planovima ili realnim mogucnostima (banalan primjer, zurimo se i idemo doma a ona bas i ne bi doma) baca se, rita, nogata, vrisi. ponekad bude i opasna situacija jer mi zna za dlaku ispasti iz narucja.

sta da radim? kako da se postavim?
ne zelim je slomiti. znam da je to njen karakter, njen duh, ali opet, zelim postaviti i svoje granice koliko cu podnositi njeno takvo ponasanje.
s druge strane granice oca su puno nize i on sizne na njeno takvo ponasanje pa i po cijenu njenog totalnog bojkota i placa sa suzama.

help

[mirje]

malo uranjeni dvogodišnjak ...

traktati i eseji su već pisani o dvogodišnjacima ...

wellcome

[mama courage]

baca igracke. ok, njene su.

ovo mi nije ok. igracke sluze za igranje, ne za bacanje. mojoj se dva puta dogodilo da tako iz objesti baci igračku i ja sam jednom fino rekla nemoj i zaprijetila da ću sljedeći put tu igračku baciti u smeće, jer čim ju ona baca, znači da joj ta igračka ne treba, da joj ništa ne znači. drugom prilikom je tako i bilo. možda sam "pogriješila" u tome, što sam joj dozvolila da igračku uzme s vrha kante za smeće (kad me lijepo zamolila i obećala da više neće bacati igračke), al eto nikad više nije bacala svoje stvari, pa mogu preći preko moje nedosljednosti.

baca se, rita, nogata, vrisi.

kad je bila u tim godinama, samo bih ju položila na pod /pazila da se ne udari/ i odmakla se dva koraka od nje i nisam joj pridavala pažnje. nakon sekunde bi prestala. al i taj način ponašanja kod nas nije bio simptomatičan. možda dva u vrh glave tri puta da se to dogodilo i prošlo.

znam da je to njen karakter, njen duh

nije mi ovo jasno. zašto takvo ponašanje banalizirati riječima da je to "njen karakter" ? o kakvom karakteru "živčenjaka" pričamo kod djece od dvije godine?

kako da se postavim?

za početak reći bobu bob. (sebi) reći da je to neprihvatljivo ponašanje, a ne dio njenih gena kamenih. i svakako ne dozvoliti da tim ponašanjem postigne ono što želi. dati njoj do znanja da takvo ponašanje nema uspjeha kod tebe. smireno i cool (koliko se to naravno može biti u takvoj situaciji).

[Lu]

ja potpisujem MC i prijavljujem da sam radila identicno. ukljucujuci i igracku u smecu

[Tiwi]

Ja potpisujem MC i prijavljujem da sam trenutačno u istoj fazi s Patrikom, no ja se trudim rješavati stvari slično gore opisanom načinu.

Npr.
baci nešto, dok jede. Ja ga najozbiljnije upozorim da ne smije bacati hranu (kratko i jasno). On veli "palo - ne, ne baca" (već je naučio dosta - kod nas je faza počela negdje u rujnu) Ako još jednom nešto sleti, pitam jel dosta jeo, i hoće li ići dolje sa stolice. Obično protestira, ali se skulira i nastavi jesti. Ako nastavi glupiranje jednostavno ga izvadim i stavim na pod. Nekad je to to a nekad je luuud i protestira (čitaj: deračina) Ja na deranje velim samo jednom Nemoj urlati molim te. I krenem nešto raditi (npr suđe, pospremanje stola isl). Situacija se na ovaj način baš polako smiruje. Mislim da on uči nekoliko stvari uzrok - posljedica i ispitivanje granica.

Primjer nosanja.
Malac hoda već dobrih 8 mjeseci, penje se po stubištu, skače, trči - znači - može, spretan je.
Ako je vani umoran i stane pred mene, digne rukice i veli "pimi me" uzmem ga i idemo doma. Ako baš gnjavi, onda mu velim Znaš da mama ima bebicu i teško joj se penjati i nositi još i tebe. Ti si veliki, pomogni mami, hajdemo skupa pješke. I upali Mislim, ne moraš bit trudna, možeš reći da te nekaj buba ili bilo kaj. Doduše ovaj moj je skroz empatičan i ako te vidi da te nekaj boli sav će se rastužiti, krenuti te dragati i davati puse isl. Možda mi je zato i lakše.

Bacanje igračaka
Tu sam baš nekako strogaTo mi je podjednako ružno kao i bacanje hrane. Jedino što ja ne bacam u smeće nego "spremam". Znači negdje gdje on ne može to uzeti, jer mu zapravo ni ne treba ako tako baca naokolo. Ne radim to često ali ako je potrebno - dakle ako u žaru igre baci, ja opomenem a on baš opet baci, onda spremam. I naravno ne dramim nego skulirano velim da ću spremiti. Ne radi to baš često, a ako i napravi najčešće je fakat u žaru igre pa ne ponovi nakon upozorenja.

Da zaključim. Teško je full biti cool

[leonisa]

ovo s igrackama...ne toleriram. ne dopustam i reagiram. napisala sam kao "to su njene" jer sam htjela usporediti sa strganim stvarima nekog drugog (tatina budilica, moj mob, daljinski, nas fotic, externi disk od 60 giga....)

jos nismo do te komunikacijske razine dosli da joj mogu reci: a-ha, netrebaju ti igracke, e onda cu ih baciti u smece.
mogu je uzeti i spremiti na odredjeno vrijeme.

iako sve kuzi poput odnesti to i to, vrati, donesti, spremi, makni, daj, uzmi....

od uvijek je bilo kmecanje kad nesto hoce a ne moze (hipotona) ali to se "prosirilo" i na neke druge stvari- npr. zeli otvoriti kutiju s igrackama, ali ne zna, i umijesto da dodje s njom do mene, tate, nekog i smireno da, kaze, pokaze sta zeli, ona se dere i vristi.
kad skuzi da zeli crtati, nema njeznog i finog nacina, odmah vika.
tako je sa svime sto zeli.
zeli nesto i vidim da fizicki to moze uzeti akli ko da ima neku kocnicu preko koje ne moze prijeci (nesto poput stepenice preko koje, po novome, ne moze sama)

sad joj je fora smece i wc- skuzila je da nakon sto piski i obrise pisu, baca wc papir u wc a neke maramice u smece. e onda odjednom pocene u smece i wc bacati sve i svasta (mamine stvari iz novcanika)...

sto se tice protesta i bacanja po podu, ako smo doma, radim isto sto i MC, ali kad smo vani, ne mogu je pustiti na cesti da se koprca i lezi i baca. ne sada kad je zima.
kako "izignorirati" to vani?
najgore je sto s pravom protestira- ruzno je vrijeme i nismo tjedan dana bili u parku i fali joj, iona bi izmedju stana i auta malo jurcala po parkiralistu. ima pravo, nije vec neko vrijeme, ali ne u tom trenutku jer imamo druge obveze/planove/kisa je/blato itd.

od uvijek je bila right here right now, jos od trbuha

a Tiwi, bas si pogodila stih jer ga sve vise u takvim situacijama pjevusim. kad ona sizne ja krenem tesko je ful biti cool

[Tiwi]

Jel da

Nego, moš se tješit da su nam klinci šareni pa je to sve normalno.

E da, nemoj ignorirat vani. Ja isto uzmem malca i ak mogu malo nosit, malo furam u kolicima, zaokupiram ga nečim, preusmjerim pažnju, ma naći ćeš neku caku, sigurno, amo je malo frustra, dok se tražite A ak nemreš, onda reci, niš, idemo doma.

[sbuczkow]

Kod nas je isto pocela faza vristanja i bacanja kad nesto ne moze dobiti, s tim da moj ima 9 mjeseci. :? Recimo, ne dam mu nesto i on pocne lupati sakama po podu i stiskati grcevito sake i pritom se cijeli grciti kao da zeli nesto zgnjeciti. Pelene... poceo je plakati kad ga presvlacim skoro cijelo vrijeme dok ga ne presvucem. Stalno zeli biti kod mene i visiti na cici. CIjelu noc je na cici, jedva da spava.
Cini mi se da se malo poklopilo to da sam pocela navecer izbivati iz kuce sat dva radi posla, taman prije zadnjeg podoja i uspavljivanja, s tim da je poceo vjezbati (isto hipoton) i nekakvog prelaska iz one "bolnicke" faze uspavanosti i inertnosti u svojevoljnost i pokazivanje onoga sto hoce. Jos, cini mi se da to ima veze i s tim da mu nikad nisam dopustala da place nego sam odmah skakala na svako njegovo "kme" i sad je postao mali histerikus. Sto mislite?

[sorciere]

Jos, cini mi se da to ima veze i s tim da mu nikad nisam dopustala da place nego sam odmah skakala na svako njegovo "kme" i sad je postao mali histerikus. Sto mislite?

sigurna sam da taj dio nije povezan, i da njegovo ponašanje nije vezano za tvoje skakanje na svako kme.

[Luna Rocco]

Ja (ovoga puta) ne potpisujem MC, jer stvarno ima različite djece - masu puta se začudim kako neka djeca lijepo surađuju bez imalo frke, kako im je lako skrenuti pažnju, a čak i kad "šize" protokolarno zacendraju pola minute.

leonisa, ja te razumijem jer je i Kaleb takav. Oduvijek. Motto mu je I want it all and I want it NOW. Nema dogovora, pregovora... Naravno, polako ga učimo tomu, ali i dalje jako burno reagira.

jos nismo do te komunikacijske razine dosli da joj mogu reci: a-ha, netrebaju ti igracke, e onda cu ih baciti u smece.
mogu je uzeti i spremiti na odredjeno vrijeme.

iako sve kuzi poput odnesti to i to, vrati, donesti, spremi, makni, daj, uzmi....

od uvijek je bilo kmecanje kad nesto hoce a ne moze (hipotona) ali to se "prosirilo" i na neke druge stvari- npr. zeli otvoriti kutiju s igrackama, ali ne zna, i umijesto da dodje s njom do mene, tate, nekog i smireno da, kaze, pokaze sta zeli, ona se dere i vristi.
kad skuzi da zeli crtati, nema njeznog i finog nacina, odmah vika.
tako je sa svime sto zeli.

Ovo sve potpisujem, od riječi do riječi.
Tebi Lea barem govori. Kaleb ne želi reći ni ono što zna - npr., kad želi cicu, neće reći "cica" nego će bjesomučno kopati po majici i ako je ne izvadim u roku od sekunde, početi cendrati, a onda i zaozbiljno plakati.

Inače, sve ovo što opisuješ, Kaleb radi već mjesecima. Sad tek imamo neke pomake - npr., otkad je prohodao juri na cestu, ako mu ne damo (a to je stvarno objektivan problem - nema te tolerancije koja bi dopustila da si dijete ugrozi život) - baca se na pod i vrišti. U zadnjih mjesec, mjesec i pol naučio je davati ruku, a mislila sam da nikad neće! Sad cestom hodamo sa smješkom i bez frke, držeći se za ruke. Imamo još samo "manjih" problema s kretanjem u onom smjeru u kojem mama želi ići.

Kod bacanja mi je problem isti kao i tebi - on definitivno ne razumije trajnost nečega. Ne razumije da igračke više neće biti (a i da je ne bude, zaboravit će na nju i neće je tražiti), niti da je to posljedica bacanja. Ja mu (za sad) uvijek kažem da ne baca stvari. Za hranu sam oštrija, kad počne bacati, prekidam mu obrok.

Što se tiče nošenja, i mi smo lagano u toj fazi. Nosim ga kad god želi, iako ima 14 kg. Odnosno, imam mali trik - uvijek kad želi ga primim na ruke, a za minutu-dvije ga na neku foru dobijem na noge (tipa - ajde odi tamo kod mace/vidi, tobogan). Primjetila sam da mu je jako bitno da ga uzmem baš u tom trenu kad zatraži, najčešće ga mogu spustiti već za minutu. Naravno, da sam trudna, nalazila bih neka rješenja poput Tiwinih.

U svakom slučaju, ljubi tvrdoglavu Ovnicu...Ima nas još.

[Luna Rocco]

A pogledaj malo i ovaj topic, meni su neki savjeti bili od velike koristi (ok, konkretno za cestu, ali ima svega):

http://roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=44221

[Tiwi]

Luna, Patrik je naučio na jedan slučajan način, da ne može do igračke, pa ga je to baš iznenadilo, a usput mi je dobro došlo i od tada ja zapravo sklanjam igračku ako ju baca.

Naime, lupao je s onim drvenim oblicima i kutijom u koju se ubacuju, ali jako, i nabacivao ih okolo, pa sam ja uzela te kockice i zajedno s kutijicom stavila na ormar. Fakat mi je bilo neugodno koliku je buku stvarao.

Za dan dva sam mu vratila jer je tražio. Bilo mu je totalno fora kad ih je dobio natrag.

Naravno da su klinci različiti, uostalom i mi smo, ali eto, kod nas je ovako.

[leonisa]

Luna, to sto mi "razgovaramo" ne mijenja situaciju, jer ona ce reci titca ali ne njezno. lijepo, smireno i polako vec ce odjednom zaurlikati TITCAAAAA i frenvencija ce rasti i decibeli ce se pojacavati dok ne dobije sisu. uz to bit ce placa i deranja.

primjer sa hranom- ugleda hranu i nema slatkog "njam njam" vec ko pittbull zareze NJAMNJAM dubokim glasom, pocne skakutati s noge na nogu, ruke pruza prema hrani, pocinje cviliti, plakati...covjek bi pomislio da ju izgladnjujemo...sta tek izvodi u pekari ili ducanu

zedna je, doci ce do sudopera i pokazivati rukom prema gore, cendrati, kmecati, histerizirati...i onda cu je pitati da li Lea zeli piti vode, a onda ce reci vode i nastaviti vikati.

i ja sam primjetila da ju moram dici istog trena kad trazi, inace postaje sve gore i gore.

no kad joj netko nesto da tako umiljatim glasom veli "hava" kao hvala. i kad nekome nesto daje nema umiljatijeg stvorenja. mislim, za nevjerovati da se radi o istoj osobi.

sad odoh citat onaj topik jer jos uvijek ne daje ruku niti ide u "maminom" smijeru.

pusa upornom ovnu

[cvijetak]

Leonisa, dobro se naoružaj strpljenjem i budi kreativna ... maksimalno. Kod nas situacija strašno varira. Jučer smo, recimo, išle u grad. Kad smo izašle iz auta tražila je lepinjicu i kad ju je dobila dala mi je drugu rukicu i tako smo šetale desetak minuta (donedavno mi je to bio sf) pa ušle u knjižnicu.Tamo je obazrivo pričekala da vratim knjige i izaberem druge (čak sam je zamolila da ne viče i nije vikala), opet smo izašle van i opet mi je sama dala rukicu (a dogovor je inače da može hodati sama osim jako blizu ceste ili kad prelazimo cestu) i tako smo šetale. Malo kasnije - opet lom!

[leonisa]

uf......ne da su Kaleb i Lea slicni nego...uf....sad si razmisljam da li je njeno ponasanje tek sad uzelo maha ili sam ja tek sad pocela gubiti zivce i pitat se "kamo to ide"?

kod nas je ona shema: sizi, vristi, rita se, baca. ako je diram, jos je gore, ako se odmaknem opet je jos gore, ako joj pricam, doljevam ulje na vatru...i jedino sto mogu je biti kraj nje, i sama sebe smirivati, govorit si "tesko je full biti cool" i pokusati sebe dovesti u stanje nirvane jer znam da reflektira i moje osjecaje (primjera, nece zapati ako ja u glavi gruntam sve i svasta. ali ako pocnem tonut u san ili day dreaming, zaspat ce u sekundi)

no najgore mi je kad radi nesto sto ne smije, i gleda me da vidi da li sam je skuzila i kad je sigurna da ima svu moju paznju, napravi to i vrazjim osmijehom me pogleda i zatreperi okicama ko andjelak...i sad ti budi dosljedan...damn...

[leonisa]

Leonisa, dobro se naoružaj strpljenjem i budi kreativna ... maksimalno. Kod nas situacija strašno varira. Jučer smo, recimo, išle u grad. Kad smo izašle iz auta tražila je lepinjicu i kad ju je dobila dala mi je drugu rukicu i tako smo šetale desetak minuta (donedavno mi je to bio sf) pa ušle u knjižnicu.Tamo je obazrivo pričekala da vratim knjige i izaberem druge (čak sam je zamolila da ne viče i nije vikala), opet smo izašle van i opet mi je sama dala rukicu (a dogovor je inače da može hodati sama osim jako blizu ceste ili kad prelazimo cestu) i tako smo šetale. Malo kasnije - opet lom!

jao meni je ovo SF.
ok juce u zrnu je bila takva ali punih 2 minute. nakon toga je vec bacala sve sa polica a ja sam jedva uspijela platiti...

dajte ideje sto se tice kreativnosti...najgore mi je za ruku i ne na cesu kada mi zivimo na cesti. oko nas su jedne od prometnijih ulica u ZG, auti sibaju, nema z od zelene povrsine, samo parkiralista i ceste. i njoj je gust da trci u krug oko auta. i ok, pazim je dok to radi, imam je na oku, ako ide auto, uzimam je. ali onda odjednom odjuri na cestu i ja je doslovno lovim ko macka misa i bacam se na nju tik pred autom koji juri i ona se koprca i baca i gdje je god spustim, ona ide ko hipnotizirana na cestu.
koju kreativnost da tu isfuram?
i lovili smo ce, i zvali ptice i macke i peseke (kad joj ocu odvratiti paznu onda idemo traziti zivotinje) ali pocela me je "citati".

[Luna Rocco]

Joooooooooj, kako te kužim s cestom...

Kod nas je to trajalo punih 5 mjeseci, dakle, od kad je prohodao do nedavno. Naš recept je bio sljedeći - uporno sam mu tupila za ruku, držala ga ako bi show počeo na opasnom mjestu, pustila ga da se smiri sam ako nije bilo opasnosti po njega... Nisam mu puno tupila pričanjem, vidjela sam da ga ta opširnost izluđuje (još uvijek mrzi "bukvice" - bogme sam ih i ja mrzila!), samo bih mu svaki put kratko i jasno rekla "Ne na cestu - cesta je opasna - daj rukicu".

Nisam mogla vjerovati kad je to na kraju upalilo...Jest da je kap u moru, ali hej - mi šećemo posvuda ruku za ruku!!

Stajanje - tipa dućan ili sl. - ne dolazi u obzir, odmah krene histerija.

[Lu]

Luna, to sto mi "razgovaramo" ne mijenja situaciju, jer ona ce reci titca ali ne njezno. lijepo, smireno i polako vec ce odjednom zaurlikati TITCAAAAA i frenvencija ce rasti i decibeli ce se pojacavati dok ne dobije sisu. uz to bit ce placa i deranja.

primjer sa hranom- ugleda hranu i nema slatkog "njam njam" vec ko pittbull zareze NJAMNJAM dubokim glasom, pocne skakutati s noge na nogu, ruke pruza prema hrani, pocinje cviliti, plakati...covjek bi pomislio da ju izgladnjujemo...sta tek izvodi u pekari ili ducanu

zedna je, doci ce do sudopera i pokazivati rukom prema gore, cendrati, kmecati, histerizirati...i onda cu je pitati da li Lea zeli piti vode, a onda ce reci vode i nastaviti vikati.



no kad joj netko nesto da tako umiljatim glasom veli "hava" kao hvala. i kad nekome nesto daje nema umiljatijeg stvorenja. mislim, za nevjerovati da se radi o istoj osobi.

sta se svega ovoga tice to je kod nas isto tako i to jos uvijek. ali ja zaista smatram da je to posljedica skakanja na svako kme jer npr marko to ne radi tati, a sta se tice ovoga hvala takoje sa drugim ljudima. ali samnom ne! kad nesto hoce trazi to nekim majmunskim glasovima i artikulacijom :shock: iako ima vec vise od tri godine, poodavno zna izgovarati vrlo slozene recenice i izraziti sti zeli. ako jede i musav je oko usta prstom pokaze usta i vice aaaaa. i ja znam da hitno treba dodati krpu jer gospodin ne trpi da je musav. i ja je hitno dodajem zato mi on nikad ne rece "mama dodaj mi krpu" ali ako je sam sa tatom za stolom onda rece "tata molim te daj mi krpu da se obrisem" i to tocno tako. jer on inace koristi i molim te i hvala. osim samnom.
ali ono sto sam definitivno postigla toje kad hoce nesto sto ja procijenim da ne moze ako mu recem da ne moze on zna da i mislim tako. nije se jednom dogodilo da sam mu rekla za nesto sto nije smio radit da ako nastavi da idemo doma i da sam se zaozbiljno digla i isla doma iako sam kavu popila tek do pola ili mi se jos sjedilo sa frendovima. ja mu nikada ne prijetim bez veze i za gluposti ali ako mu nesto recem on zna da mislim tako jer sam uvijek bila u tome dosljedna iako mi nije uvijek bilo pravo.

ne mislim da su djeca premala za objasnjavanja. ja sam njemu jos od godine dana uvijek sve objasnjavala. kad bi mi bilo nesto lijepo to bi mu i govorila i objasnjavala zasto mi je lijepo i kako sam i zasto ponosna na njega. isto to sam radila kad mi nesto nije bilo pravo. npr. ne svidja mi se sto bacas tu igracku, to mi govori da ti nije vazna i da ti ne bi bilo krivo da je vise nemas i zato cu je baciti ili sl.

isto sto se auta tice. pa i neki dan smo imali scenu jer mi preko ceste nije htio dati ruku. ja mu samo velim ok, ili ces mi dobrovoljno dati ruku ili cu te ja morati uzeti u krilo i nositi dok smo blizu auta.

sto se nosenja tice, uvijek sam ga nosila kad je zelio. to mi nije bio problem i sad kad hoce u krilo a uvijek hoce cim sam ja dvijeminute zaokupljena necim uzmem ga. ako mi je tezak, ne mogu i sl. naprosto mu recem da mi je tezak i zamolim da malo hoda. uvijek hoce. kad je bio tako mali kao lea i kaleb istini za volju nikada nije htio da ga nosim jer mu je hodanje bilo toliko napeto da ga se nije moglo dobiti ni u kolica ni na ruke :/

mislim da je uzasno vazno da oni nauce uzrocno posljedicnu vezu tipa ako napravim ovo desi se ovo. i sve to uz objasnjavanje. ne mislim na drzanje bukvica nego jednostavno pojasnjavanje sto se dogadja i zbog cega. i ne mislim da nemaju dovoljno razvijenu svijest ii dovoljno visoku razinu komunikacije za to.

[Lu]

i u svom kilometarskom postu zaboravih potvrditi ono najbitnije a to je "tesko je full biti cool" jer sve to ako je iznervirano i u stilu "igracka ide u smece jer me nervira sta bacas" onda nema nikakve koristi i dijete nece nista naucit osim da mu je mama zivcana i da ga kaznjava. a to je ujedno i ono najteze u tome. mislim ja prva dam i napravim sve samo da ne drami i da se ja ne iznerviram do boli.

[Sun]

baca igracke. ok, njene su.

ovo mi nije ok. igracke sluze za igranje, ne za bacanje. mojoj se dva puta dogodilo da tako iz objesti baci igračku i ja sam jednom fino rekla nemoj i zaprijetila da ću sljedeći put tu igračku baciti u smeće, jer čim ju ona baca, znači da joj ta igračka ne treba, da joj ništa ne znači. drugom prilikom je tako i bilo. možda sam "pogriješila" u tome, što sam joj dozvolila da igračku uzme s vrha kante za smeće (kad me lijepo zamolila i obećala da više neće bacati igračke), al eto nikad više nije bacala svoje stvari, pa mogu preći preko moje nedosljednosti.

ne slažem se. Nema tu objesti, barem kod mog djeteta nema. Bješe to faza. Ja pustila da baca igračke. Govorila sam mu da je to njegovo pa ako će razbiti so be it! Druge stvari mu nisam dala da baca. I kako došlo tako prošlo. Sad baca samo loptu.
Meni se čini da je premalo dijete da bi shvatilo ovu lekciju sa potrebama i bacanjem u smeće.

[Sun]

od uvijek je bilo kmecanje kad nesto hoce a ne moze (hipotona) ali to se "prosirilo" i na neke druge stvari- npr. zeli otvoriti kutiju s igrackama, ali ne zna, i umijesto da dodje s njom do mene, tate, nekog i smireno da, kaze, pokaze sta zeli, ona se dere i vristi.
kad skuzi da zeli crtati, nema njeznog i finog nacina, odmah vika.
tako je sa svime sto zeli.
zeli nesto i vidim da fizicki to moze uzeti akli ko da ima neku kocnicu preko koje ne moze prijeci (nesto poput stepenice preko koje, po novome, ne moze sama)

ovo ja riješila tako da sam baš svaki put dok bi mu pomagala u tome što je već trebalo , npr otvaranje nečega, govorila smirenim tonom da nema potrebe za vikom i plačem, da samo donese i ja ću mu pomoći. I tako devetstotrideset puta. Više ne plače i ne dere se, lijepo mi pokaže što treba

[Luna Rocco]

Sun, potpisujem te od riječi do riječi, vidim da imamo isti modus operandi.

[Sun]

još ovo

primjer sa hranom- ugleda hranu i nema slatkog "njam njam" vec ko pittbull zareze NJAMNJAM dubokim glasom, pocne skakutati s noge na nogu, ruke pruza prema hrani, pocinje cviliti, plakati...covjek bi pomislio da ju izgladnjujemo...sta tek izvodi u pekari ili ducanu

zedna je, doci ce do sudopera i pokazivati rukom prema gore, cendrati, kmecati, histerizirati...i onda cu je pitati da li Lea zeli piti vode, a onda ce reci vode i nastaviti vikati.

i ja sam primjetila da ju moram dici istog trena kad trazi, inace postaje sve gore i gore.

npr ovo s vodom ja riješavam tako da reagiram odmah riječima: čujem ga da ide prema sudoperu i pokazuje ručicom i ODMAH tog trena ja počinjem razgovor, pitam ga jel žedan. On mi kaže A! (da ) Onda ako ne mogu taj tren doći mu dat vodu nastavljam s razgovorom, npr pitam ga dal bi mlijeka, on kaže ne. Pa ga pitam dal bi čaja, on kaže ne ... I tako, znam da bi vodu pa kupujem vrijeme . Onda dođem za kraj ga pitam dal bi vode, on ozareno kaže A! i dobije čašu vode.

Eto tak ti to kod nas ide i super funkcionira jer uči da mora malo pričekati..

A ovo s bacanjem vani smo prevazišli u ljetnom periodu :D , sad ak ga baš pukne šiza ja uglavnom pustim da se baca po podu i stojim kraj njega. Sad smo u fazi žestoke uvredljivosti koja traje cca pola minute. Nudim zagrljaj kao utjehu i super funkcionira.

Ma jooooj kako rastu brzo!

[Luna Rocco]

Sad smo u fazi žestoke uvredljivosti koja traje cca pola minute.

Joj, i mi isto. Najnovija fora je rađenje lokvica u stanu. Naime, hoće piti vodu samo iz onih najmanjih Janinih flaša od 2 dcl sa sportskim čepom, to onako frajerski naginje. No, čim ga netko ne gleda, okrene flašu i išprica sve na pod i onda gacka po tome. Ludnica.
Ako na to reagiram iole oštrijim tonom - smrtno se uvrijedi, počne plakati onako buuuuuuu, buuuuuuuuu, sa spuštenom čubicom i odmah traži zagrljaj i još mi se žali plačnim glasom da kako sam mogla tako.

[mama courage]

Ja (ovoga puta) ne potpisujem MC, jer stvarno ima različite djece - masu puta se začudim kako neka djeca lijepo surađuju bez imalo frke, kako im je lako skrenuti pažnju, a čak i kad "šize" protokolarno zacendraju pola minute.

dopuštam mogućnost da me dragi bog il tko već "obdario" takvim djetetom. i zahvaljujem se ne znam kome već što moja zxuja kakva god da je - nije tvrdoglava. i što sve njene šize u stvari nisu vrijedne spomena. il je do gena kamenih il sam ja tako dobar roditelj-odgajatelj

npr otvaranje nečega, govorila smirenim tonom da nema potrebe za vikom i plačem, da samo donese i ja ću mu pomoći. I tako devetstotrideset puta. Više ne plače i ne dere se, lijepo mi pokaže što treba

mi smo imali prošle godine jednu fazu od 2 tjedna gdje je bila užasno cendrava... dođem recimo u vrtić po nju i sad namjeravam joj ubići štramplice i ona bez ikakve najave počne frcati suze i razvlačiti usta da želi da joj obučem štramplice... ja ono :? pa oblačim ti ih... pa je smirim, pa joj velim: pa zxuja, čemu to? zar se to ne može finim reći... ne znam, imala sam osjećaj u toj fazi kao da je bila van sebe. kao da je i sama primjećivala da se nešto događa s njom i da se ne može kontrolirati. uvijek bi mi dala za pravo da ni sama ne zna što joj je bilo i da se sve to može lijepim reći.

Meni se čini da je premalo dijete da bi shvatilo ovu lekciju sa potrebama i bacanjem u smeće

ako bacim pred njenim očima itekako shvati. meni se opet čini da tako premalo dijete ne bi moglo shvatiti da je igračka njena, pa ako je razbije, nema više te igračke (to joj sad mogu dati do znanja).

ako je iznervirano i u stilu "igracka ide u smece jer me nervira sta bacas"

nisam bila iznervirana, samo sam hladno primjetila da ako baca tu stvar na način da je divljački frljacne po sobi, da joj ta stvar ne treba. osobno nisam htjela doći sa spikom da ću to odnijeti onda u dom drugoj djeci, jer mi to često radimo, pa nisam htjela "mješati" ta dva načina. jer ovo je ipak na neki način trebalo biti moje "negodovanje" njenim ponašanjem.

no najgore mi je kad radi nesto sto ne smije, i gleda me da vidi da li sam je skuzila i kad je sigurna da ima svu moju paznju, napravi to i vrazjim osmijehom me pogleda i zatreperi okicama ko andjelak...i sad ti budi dosljedan...damn

ah, čuj... ništa ti ne preostaje drugo. il će te vozati do sudnjeg dana. nije lako biti roditelj

vidjela sam da ga ta opširnost izluđuje (još uvijek mrzi "bukvice" - bogme sam ih i ja mrzila

bukvice (tj. objašnjavanja u nedogled) sam prestala govoriti upravo negdje sa 17 mj. kad sam uvidjela da ne samo što ništa ne donosi, nego da je opterećujem time, tj. da me onako tupo gleda i misli si: što ova moja mama opet vergla. otkako sam prešla na kratke rečenice/objašnjenja/komande - manje se živciram i ludim, manje se derem - a i ona više sluša. i puno, puno je bolji odnos.

[magriz]

Najnovija fora je rađenje lokvica u stanu. Naime, hoće piti vodu samo iz onih najmanjih Janinih flaša od 2 dcl sa sportskim čepom, to onako frajerski naginje. No, čim ga netko ne gleda, okrene flašu i išprica sve na pod i onda gacka po tome. Ludnica.
Ako na to reagiram iole oštrijim tonom - smrtno se uvrijedi, počne plakati onako buuuuuuu, buuuuuuuuu, sa spuštenom čubicom i odmah traži zagrljaj i još mi se žali plačnim glasom da kako sam mogla tako.

jedina razlika što to kod nas to traje od ljeta, i što prolijeva i kad ga gledam i kad ne... zato je bočica visoko na šanku - traži, dobije, vratim ju natrag gore...

a inače je u fazi da kad nešto ne dobije, forsira plakanje i žmiče suze, i gotovo uvijek traži zagrljaj...

[leonisa]

uf...danas je skoro vrat slomila na bazenu....ona hoce di vec hoce i nema te sile koja ce ju odvuci na drugu stranu.

a lijepo je neuropedijatrica rekla nakon pregleda- i neka vam bog pomogne. zivci, mislim na vase zivce...

[Storma]

bome, sun, sestro po komunikaciji s djetetom

anita je malo starija, mi smo taman izasli iz tih faza

hrana: os jest ok, nemoj bacat, 1x 2x aj dole, deracina, os jest, ok, aj nazad, ako opet baci obrok gotov

Bacanje u wc i smece: role wc papira su nedostupne, jer ga obozava cupkati i bacati u skoljku. obzirom da je i meni super gledati kako se papir polako moci i tone, kuzim ju, al ipak skup sport. kada je pocela bacati smece u kantu, gotovo sve smo davali njoj da baci pa se relativno izdovoljila. koji put ona procjeni da je nesto smece a nije, pa trcim za njom i spasavam.
a novcanik, a sta joj ga das= to si sama kriva, sori.

nosenje: kad je prohodala nije bilo sansi bit u kolicima (a i inace se vise nosila nego vozila). onda, kada je uglavnom savladala hodanje, opet nosi. nasle smo kompromis - tata nosi, mama ne moze jer je anita jaaaako teska a mama je mala i ne moze. jedva je nekako pristala.
nis mi nije cudno u tom nosenju, pa iz tvog narucja ima puno bolji pogled nego s poda. sto joj je u razini ociju? skoro nista. boli je vrat :beelj:

protesti zbog razlicitih planova, ideja....: kreni od postavke da Ona uvijek ima razlog. imas ga i ti, i dobar je ali ne mozes joj ga objasniti tako da ona shvati.zasad. prihvati to.
izadete iz stana u auto i iz auta opet u neku zgradu a ni sekundu niste stali van. NARAVNO da ce dobiti napadaje. I naravno da je u pravu, jer ti govori o svojoj potrebi. ok, su situacije kada nema drugog izbora, ali ruku na srce, cesto i ima. samo smo mi skloni forsirati nase.

sve ovo je normano, posve. ona ima jaci duh koji nije lomljen, i to je super. i mozes biti ponosna sto je u stanju tako dobro artikulirati svoje potrebe.
sada se razvija dalje, i treba te da uvidis nove situacije i nades nova rjesenja koja ce odgovarati svima, jer stara pravila ne vrijede.

I MM ima kraci fitilj i mogu reci da sam dosad vise "odgojila" njega, nego anitu. Kad on pocne kulirati, i ona ce.

posveti joj malo vise vremena, ono, vas dvije cure, prati je i naci ces rjesenja. samo hrabro.
pusa

[jassi]

bacanje i sl....tu smo i mi...pocinje s jednom slucajno pa dignem ,pa opet ...onda kazem dosta ili bacam,pa on nastavi gledajuci me u oci a ja uzmem i spremim u spajzu kao bacila....onda se dere ja kazem molim te nemoj,pa jos par puta on nastavi-ide se hladiti na krevet u sobu dok ne kaze da se smirio....udaranje mene-tu sam jako stroga i ne dozvoljavam ni mene niti druge i za to odma ide hladjenje i priznam tu zaurlam ko sotona.....


isprobavaju koliko dopustamo i uvijek nas drze na granici male mudrice

[clumsy mom]

Nisam sve pročitala i možda ću ponoviti nešto što je neka 'koleginica' već napisala.

Bacanje stvari je faza koju treba ignorisati i preživeti. Moji su mogli da bacaju samo igračke jer im je jedino to davano u ruke. Kad je krenula faza prolivanja i bacanja hrane mama je uzela kašike u svoje ruke i dokle god ih faza nije prošla hranu su dobijali isključivo iz mojih ruku zalogaj po zalogaj.

Mobilne telefone, daljince, novčanike, šminku, hemikalije, začine, oštre predmete i sl. smo držali van njihovog vidokruga. Pa daj, nemoguće je da u svom stanu ne možete naći jednu policu na kojoj ćete držati ovakve stvari. Verovatno ste posklanjali noževe i makaze, zašto ne biste i mobitele i novčanike :/

Nošenje prođe. Dovoljan je samo jedan podsticaj u vidu slučajnog dobacivanja komšiji ' Vidite li vi moje veliko dete kako lepo hoda držeći mamu za ruku, a ?''. Ili dogovor sa nekim njemu dragim da vas kao u prolazu pohvali do neba - šta taj maleni ego može da vas usreći pojma nemate.

Što se onog 'nama se žuri a njoj ne' mene tu obično nervira mm jer je večito gladan po povratku iz jaslica pa ne možemo da taj dolazak kući iskuliramo već sve neka jurnjava a klinci za poludeti. Milina nam je kad je tata na putu pa mama kupi pecivo koje glocnu dok se ljuljaju u dvorištu vrtića, pa natenane pešice kući prepričavajući dan, pa presvlačenje, ručice, podgrevanje ručka..ma milina.

Nema ovde govora o lomljenju duha . Ti samo trebaš da ga naučiš da kanališe svoje emocije i sačekaš da dođe u uzrast od neke 2.5 godine kad naprasno skapira zilion stvari :/

[cvijetak]

Prolijevanje vode po kući smo riješili čarobnom bočicom iz koje ne može kapati Vani joj dam razne bočice pa nek prolijeva
A jučer je bio dan D.... Za večeru traži kiflu i ja lijepo uzmem jednu iz zdjele, prelomim je na dva dijela i pružim joj .... nastao je ur-ne-bes!!! Čula ju je cijela četverokatnica sigurno koliko se naljutila... mislim da je htjela sama izabrati, mislim, nisam sigurna.
Ali, skužila sam da je strašno važno imati dovoljno vremena za nešto, onda sve ide glatko jer nema onog "mora se brzo" osjećaja pa sam i ja staloženija. I lakše mi je kad smo u kriznoj situaciji same jer onda nema sufliranja sa strane koje me izludi...

[jassi]

o sufliranje napravi totalan kaos. mi smo nazalost stalno u nekoj zurbi i sl.trudim se to izbjegavati ali je neminovno


urlanje radi kifle....joj poznata stvar

ili ne dao Bog da jogurt nalijem u casu

[cvijetak]

Jassi, jassi ... cccc.... zločesta mamo

[jassi]

a da...ti jogurti....ili cetkica za zube ak krivo stoji ili sl :/
ja grozna

[Riana]

Najnovija fora je rađenje lokvica u stanu. Naime, hoće piti vodu samo iz onih najmanjih Janinih flaša od 2 dcl sa sportskim čepom, to onako frajerski naginje. No, čim ga netko ne gleda, okrene flašu i išprica sve na pod i onda gacka po tome. Ludnica.

u toj dobi i mojoj je bila fora. jednostavno nismo mogli ništa. nikakvo uvjeravanje ni razgovaranje.

ja sam brisala
prošlo je

[leonisa]

Najnovija fora je rađenje lokvica u stanu. Naime, hoće piti vodu samo iz onih najmanjih Janinih flaša od 2 dcl sa sportskim čepom, to onako frajerski naginje. No, čim ga netko ne gleda, okrene flašu i išprica sve na pod i onda gacka po tome. Ludnica.

u toj dobi i mojoj je bila fora. jednostavno nismo mogli ništa. nikakvo uvjeravanje ni razgovaranje.

ja sam brisala
prošlo je

Lea je tako crtala po stanu.
preko ljeta je to jos bilo ok ali sada, no way.
tako da nema vise sportskog cepa, pije ili iz case ili iz flase ali naravno uz moju pomoc...

[mamasch]

Iskreno, postavljanje granica djetetu za mene nije slamanje njegovog duha, pa prema tome, leonisa, postavi svojoj kćeri granice shodne njenoj dobi i razvojnoj fazi u kojoj se nalazi. Sa godinu dana ipak treba otprilike imati osjećaj što se smije a što ne. Nemoj čekati da zafrlji igračku u telku ili da sebe ozlijedi.
Pusa

[piplica]

Ova faza sa bacanjem igračaka brzo prođe, ona samo testira do koje granice može ići, pa će je brzo proći...
Međutim, ova faza sa dignutim ručicama mogla bi potrajati...kada se nauče nosati, baš im se svidi (i meni bi ), pa ako ti to predstavlja problem, budi dosljedna da se ne navikne, npr: čučni se i pomazi je, a dalje hodajte držeći se za ruku... ali se pripremi da neće lako odustati!
Svaka ta faza prođe, a taman kada pomislimo da smo na konju, slijedi neka nova faza...

[Luna Rocco]

U čemu je fora sa nenošenjem, osim ako je mama trudna? :?

[Shiny]

Hm..u čemu je fora..
Nisam trudna i nosim Jana k'o magare gdje god hoće proteklih par mjeseci ali fakat više neeee moguuu...ubiju me leđa, osjećam se slomljeno, pa u zadnje vrijeme ga čak i nunam prije spavanja!
Pa zato sam počela i za kratku šetnju furati kolica van jer mu onda mogu reći "ili ćeš šetati ili se voziti kolicima"...

U čemu je fora?
Bolno je ženo...ali svatko ima svoje granice jelte?!
Pogotovo kad imam tri vrećice u rukama i moram ga nositi sam do prvog kata, što je previše...
Jer nije to samo ono, "mama malo nosi", ak' bi mogla nosio bi se od Kvatrića do Maksimira (to nam je kvart)...

[Luna Rocco]

Naravno da je bolno po leđa.
Ok, kužim... Malo sam rezignirana glede noćnih (ne)spavanja, pa sam zabrijala da "sve to ide u rok službe".

[Shiny]

Ma sve pet!
ja barem spavam koliko toliko tokom noći pa...nekome nešta!

[Riana]

mi se još uvijek uvelike nosamo, a u sad će 2 godine 8)

[piplica]

U čemu je fora sa nenošenjem, osim ako je mama trudna? :?

Svoje sam nosala godinama kao male mačiće, ali da sada rodim ponovo morala bih to svesti na minimum, jer imam velikih problema sa kralježnicom. Svaka mama instiktikvno diže dijete kada vidi pružene ručice, ali ako je bole leđa i to joj stvara problem, bolje da manje nosi nego da sutra legne ukočena!