rastava, terapija.... dobro je pročitati
http://www.jutarnji.hr/magazin/clana..._brak,94893.jl
Magazin
Treba li spasiti taj brak?
Piše: Kristina Turčin
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
--------------------------------------------------------------------------------
Zagrebački bračni terapeuti ne spašavaju brakove u kojima jedan partner otvoreno tvrdi da drugog ne voli, nego ih, umjesto toga, uspješno razvode. Negdje je i to put do uspostave odličnog odnosa
Ana i Marko oženjeni su već 30 godina. Imali su, po njihovom mišljenju, prosječan brak, prije dobar nego loš. Oženili su se mladi, imali prosječne karijere i primanja, dobili dvoje djece koja su upisala i završila fakultet i napustila roditeljski dom. No nakon toga prosječan brak njihovih roditelja preko noći postao je noćna mora: odlaskom djece roditelji su shvatili da zapravo već godinama nisu partneri, da su živjeli za djecu, komunicirali preko njih i da su im oni zapravo jedina veza.
Nisu znali što bi jedan s drugim, nisu jedno drugom imali više što za reći, otac je počeo sve više izbivati iz kuće s društvom, majka je sve dulje ostajala na poslu. Počeli su primjećivati mane onog drugog. Predbacivanja, vrijeđanja, izbjegavanja i ponižavanja postala su obilježje njihove svakodnevnice. Samo po sebi, pojavilo se ono kobno pitanje: ima li naš brak više uopće smisla?
Istovremeno, njihova 27-godišnja kćer Ivana udala se prije dvije godine za godinu dana starijeg fakultetskog kolegu Luku. Bili su zaljubljeni, svadba i zajednički život dogodili su se godinu dana nakon veze. Sreći nije bilo kraja. Međutim, nakon nekog vremena, Ivanu je počela izluđivati suprugova neodgovornost koju je sve donedavno smatrala dječački privlačnom. Njezina krutost, igranje po pravilima i dociranje, koje Luka ranije nije primjećivao, postale su mu neizdržive. Počeli su razmišljati: ima li smisla ostati zajedno?
Upravo ove dvije grupe bračnih partnera - oni na početku veze i oni čija su djeca nedavno napustila roditeljski dom - dvije su najčešće kategorije partnera koji imaju problema u braku, koji se odlučuju na bračnu terapiju ili se pak rastaju. Prema statistikama, 25 posto svih razvoda otpada na mlade s bračnim stažem između jedne i pet godina, te isti postotak na one sa 20 i više godina bračnog života.
Prije razvoda, parovi pri pokušaju da sačuvaju svoju zajednicu, sve češće koriste bračnu terapiju. Što ne jamči da će im veza biti spašena.
- Nema jednoznačnog odgovora ima li neki brak i dalje smisla u nekom trenutku razmimoilaženja među partnerima i treba li ga uopće spašavati. Hoće li partneri ostati skupa ovisi o tome je li među njima ostalo “ono nešto”, ima li još ljubavi, odnosno imaju li zdrav motiv za popravljanje stvari - kaže dr. Sanja Borovečki Jakovljev, psihoanalitičarka i bračna terapeutkinja. Mladi se, kažu stručnjaci, često ožene u fazi intenzivne zaljubljenosti, prije nego što realno mogu sagledati pravu osobnost partnera.
- Otuda i problemi pri početku zajedničkog života. Prilagodbe i adaptacije koje zahtijeva svakodnevnica s partnerom ne idu svima lako. Problemi potom znaju nastati rođenjem djeteta, koje donosi promjene u dinamici obitelji, a s kojima se partneri ne mogu uskladiti - objašnjava dr. Borovečki Jakovljev. Oni stariji u kriznim srednjim godinama tek ulaskom djece u adolescenciju ili odlaskom od kuće shvaćaju koliko su se, iako su kao roditelji dobro funkcionirali, zapravo udaljili jedno od drugog.
- Isplati se spašavati brak. Ali u tome će doista uspjeti samo oni kod kojih postoji dobra motivacija, koji su se dobro poznavali prije braka, koji imaju slične životne vrijednosti i, što je najvažnije, još su jedan drugome duboko privrženi i motivirani da budu zajedno. Ako jedan partner otvoreno kaže da ne voli onog drugog, tu se ne može ništa napraviti - objašnjava terapeutkinja. Već od ulaska para u ordinaciju, kaže, može otprilike procijeniti tijek terapije: sjednu li na kauč blizu jedno drugoga, gledaju li se kad govore ili gledaju strogo u terapeuta kao u kakvog suca, dodiruju li se kad pričaju o teškim stvarima...
- Odmah na početku ih pitam zašto su se zaljubili jedan u drugoga. Ako mi odgovaraju načelno poput ‘zato što je on pošten muškarac’ ili ‘zato što sam znao da će biti dobra majka’, male su šanse za taj brak. Ako se uspiju sjetiti detalja koji specifično opisuju njihova partnera, vrijedi se potruditi - objašnjava. Cilj bračne terapije je povećanje stupnja razumijevanja, tolerancije i komunikacije među partnerima, ali ne i održavanje braka pod svaku cijenu.
Dr. Marija Baćan, bračna terapeutkinja iz Poliklinike za zaštitu djece, neke parove je uspješno razvela. Tek nakon razvoda oni su uspostavili odličan odnos, dobro organizirali zajedničku brigu o djeci, a znaju reći kako nikad nisu bili u boljim odnosima nego što su nakon razvoda.
- Uspjeh je ako partneri imaju osjećaj da su postigli promjenu u kvaliteti zajedničkog funkcioniranja. To bi i partnerima trebao biti cilj, bez obzira značilo to spašavanje veze ili ne - upozorava dr. Borovečki Jakovljan.
Ono što bračni terapeut neće ni pokušati spašavati jesu brakovi u kojima je jedan od partnera ovisnik, u kojem je prisutan alkohol ili nasilje.
- Spašavati takvu vezu ima smisla samo ako partner, primjerice, prestane piti. Za to mu treba individualna terapija koja se provodi u bolnicama, a u sklopu te terapije gotovo uvijek se provodi i obiteljska ili bračna terapija - objašnjava dr. Baćan. No, čak i kad prestane piti, takvi brakovi teško opstanu jer se partneri teško privikavaju na nastale promjene. Žene bi, objašnjava, samo željele da muž prestane piti, a da sve ostalo ostane isto. A to je nemoguće.
- Kad prestane piti, njegov odnos s djecom postaje bolji, postaje uspješniji na poslu, okolina, koja je dotad žalila ženu kao žrtvu, počinje ga prihvaćati i žena se ne zna nositi s novom situacijom u kojoj gubi svoju dosadašnju ulogu. Ima slučajeva da se takvi ‘teški’ brakovi zapravo raspadnu tek kad partner prestane piti - objašnjava dr. Baćan.
No i u manje esktremnim situacijama, dodaje, bračna terapija je tip terapije koji se najčešće prekida i koja je češće neuspješna nego uspješna. Parovi prvo sami pokušavaju spasiti vezu, dogovoraju pravila, a tek kad to ne uspije, pokušavaju s bračnom terapijom, koja u Hrvatskoj ima dugu tradiciju te je besplatna, odnosno ide “na uputnicu” koju izdaje liječnik opće prakse.
- Uvijek jedan partner inicira dolazak na bračnu terapiju. To je najčešće partner koji smatra da je on žrtva, da je u pravu i da će terapeut ‘pokazati’ sad onom drugom. Dođu, ponašaju se kao da partnera uopće nema tu, optužuju ga, ogovaraju i očekuju od terapeuta presudu. Kad shvate da je cilj terapije da se konfrontiraju sa svojim problemima i da ne mogu mijenjati partnera, nego sebe, često odustanu od terapije ili promjene terapeuta - objašnjava dr. Borovečki Jakovljan.
Inicijatori terapije, dodaje dr. Baćan, mnogo su češće žene nego muškarci, a kad ni na terapiji ne dobiju ono što su očekivali, odnosno terapeut ne potvrdi njihovu teoriju, inicijatori su oni koji najčešće i prekinu vezu ili brak. Problemi s kojima parovi dolaze na terapiju vrlo su različiti, no, ističe dr. Baćan, često se pokaže da problem zbog kojeg su došli uopće nije problem, da taj “problem” postoji od samog početka veze i da im nije smetao dok je postojalo ljubavi. Ni sad im, zapravo ne smeta “problem”, već partner.
- Na primjer, dođu na supruginu inicijativu jer muž jako puno radi i nikada ga nema kod kuće i ona je sigurna da bi sve bilo bolje kad bi on promijenio posao. Ubrzo se pokaže da je on uvijek puno radio, ali sada je to postalo problem. A kad bi promijenio posao, samo bi još više došla do izražaja ta praznina i hladnoća među njima i bilo bi još gore - objašnjava dr. Baćan. Muškarci se najčešće žale da žene ne žele raditi, da previše troše, da su nezainteresirane u krevetu, a žene da muževi previše rade, da previše borave s društvom, izlaze, da ih ne shvaćaju ozbiljno.
- Jednako tako često kao razlog navode uplitanje ženinih ili muževih roditelja u vezu ili zajednički život s njima. No, to je samo pomak efekta gdje sve čime nismo zadovoljni kod partnera pomičemo na njegovu obitelj. Odlazak od, primjerice, punice može nakratko osvježiti vezu, ali ona će ubrzo postati kakva je i bila - kaže dr. Baćan. Česti je razlog i želja jednog partnera da promjene sredinu jer mu je ovo preveliki ili premali grad.
Kako bi spasili brak, neki se parovi odlučuju imati dijete. To je jedan od najopasnijih trikova, ističe dr. Baćan.
- To je vrlo, vrlo neozbiljna motivacija i za par i za dijete koje bi trebalo biti spasitelj nečega što se spasiti više ne može. Dijete će učvrstiti dobru vezu, a lošu će učiniti još lošijom. Možda će njegovo rođenje odgoditi prekid, ali sigurno neće poboljšati vezu - kaže dr. Baćan.
Jednako je loše i ostati u lošoj vezi i pravdati se da je to “zbog djece”, jer je za dijete daleko bolja zdrava rastava od lošeg braka - tvrdi dr. Borovečki Jakovljan.
- Djeca jako dobro osjećaju i znaju u kakvim su im roditelji odnosu i, iako će kratkotrajno patiti zbog razvoda, bit će mnogo sretniji da znaju da imaju mamu i tatu koji ih vole i koji su također sretni - kaže dr. Borovečki Jakovljan.
Drugi umjetni razlog zbog kojeg parovi žele održati brak nerijetko je i novac i nezavidna financijska situacija u kojoj bi se našli nakon razvoda.
- Često kažu ‘toliko smo toga uložili, gdje ću ja sada krenuti ispočetka’. I to nije netočno, jer razvod je jedna velika promjena, pa i financijska. No, ponavljam, ako nema zdrave baze, ni zbog novca brak se neće moći spasiti - kaže dr. Borovečki Jakovljan.
Jedan od razloga za dolazak na bračnu terapiju je i preljub. I tu, kaže dr. Borovečki Jakovljan, treba ustanoviti što je u pozadini tog preljuba i radi li se o rješavanju vlastitih unutarnjih konflikata ili nezadovoljstvu partnerom.
- Često se ustanovi da je, primjerice, muškarac vlastiti osjećaj nesigurnosti, neprivlačnosti ili neuspjeha na poslu liječio preljubom, jer mnogima ‘ljubavni uspjesi’ dižu samopouzdanje i na taj način kompenziraju ono što im zapravo nedostaje - priča dr. Borovečki Jakovljan. Preljub je uvijek velika i bolna povreda partnera, i na osjećajnoj razini i na razini samopoštovanja, ali se prevaziđe mnogo lakše i češće ako nije izravno vezan uz nezadovoljstvo partnerom.
- Preljub je pak na dnu ljestvice razloga za razvod braka - kaže Niko Andabaka, ravnatelj Centra za socijalni rad Trešnjevka. Svaki par s djecom prije razvoda mora u centru za socijalnu skrb proći tzv. posredovanje ili mirenje. Mirenje, kaže Andabaka, uspije u jedva jedan posto slučajeva. U njegovom centru od 140 parova, koliko ih je pristupilo 2006. godine na posredovanje, 11 ih se pomirilo, što je gotovo najveća uspješnost u zemlji. No, dodaje, od toga ih se dvoje ili troje doista pomirilo, a ostali su odustali od razvoda i prije nego su došli do faze mirenja.
- To su oni koji su podnijeli zahtjev za razvod u jakom afektu, nakon neke jake svađe ili incidenta, pa su odustali od razvoda kad su se smirili - objašnjava ravnatelj. Intencija mirenja nije primarno pomiriti partnere, već urediti pitanja o brizi i kontaktu s djetetom. I o tome se, na žalost, malo njih dogovori. Manje od pet posto parova, ističe Andabaka, dogovori se o plaćanju alimentacije, a njih 40-tak posto o tome s kim će dijete nastaviti živjeti. Samo desetak posto sporazumno dogovori kontakte s djetetom drugog partnera.
- A najčešći razlog za rastavu braka kod mlađih partnera je neslaganje naravi i nerazumijevanje, a kod starijih zlostavljanje, alkoholizam i zanemarivanje djece - kaže Andabaka.
340 posto više razvoda nego 1953. godine
U Hrvatskoj se posljednjih 10-tak godina rastane otprilike svaki peti brak, što je, u usporedbi sa zapadnom Europom, vrlo dobar prosjek: u Europskoj uniji već se rastane gotovo svaki drugi par. U tradicionalnoj Hrvatskoj bračnost je još uvijek vrlo važna karakteristika društva. Tijekom popisa 2001. godine u braku je živjelo 2.153.646 ljudi, odnosno gotovo 60 posto stanovništva starijeg od 15 godina. Razvedenih osoba bilo je 127.764 ili tek 3,5 posto. Od tog broja rastavljenih, 63 posto činile su žene.
 |
|||
Reply With Quote
Originally Posted by sorciere
